Pripadnici te društvene skupine ne padaju na emocije i romantiku. Ne žele da im itko skida Mjesec s neba. Radije će se na njega sami popeti. Oni ne žive od tuđih sjećanja; radije stvaraju vlastita i spremni su ih dobro platiti.
Možda bi i bili ljudi od velikih riječi kad bi živjeli u nekom drugom trenutku u kojem se na bogataše ne bi gledalo kao na antipatičnu elitu, nego kao na one koji vode prema napretku. Možda onda ne bi samo šaputali o svojim uspjesima, nego bi o njima vrištali čak i Mjesecu.
A možda bi čak postali i toliko poetični da bi baš o tom planetu, poznatom utočištu sanjara i snu suvremenih svemirskih osvajača, sricali pjesme. Šteta samo što im u Hrvatskoj ni u tom slučaju ne bi bilo lako. Pa tko bi se sjetio riječi koja se rimuju s Mjesecu?
