Zapošljava i čuva okoliš

Priča o zelenoj tehnologiji malo koga u biznisu zanima isključivo s aspekta lijepih priča o zaštiti okoliša. Uništavanje vlastitog staništa na kojemu čovječanstvo živi još nije tema ‘per se’. No mogla bi, točnije trebala bi, postati zanimljivom – državi. Zašto? Zato što na pladnju nudi ono što zemlje poput Hrvatske trebaju više nego kruha – novih radnih mjesta. Zapošljivosti. Obnovljivi izvori energije (OIE) radno su intenzivna industrija koja jednim udarcem ubija dvije muhe: zaposljava i čuva okoliš.

Kada se u rujnu, na klimatskome samitu u New Yorku, predsjednik Ivo Josipović sastao s Alom Goreom, ‘vođom zelenoga svijeta’, čuo je nekoliko zanimljivih podataka koje je podijelio sa zelenom zajednicom u Hrvatskoj. Industrija OIE zaposljava 60 posto više ljudi nego biznis naftne, plina i ugljena zajedno. Njemačka recesija nije čekala prekriženih ruku – iz jedne od najpogodnijih industrija, automobilske, svi visoko i srednje obrazovani kadrovi koji su ostali bez posla pronašli su ga u industriji obnovljivih izvora. S tim argumentima Vjeran Piršić, predsjednik Udruge Eko Kvarner, dokazuje da zelena ekonomija generira radna mjesta.

Velika Britanija je još prije dvije godine u zelenoj ekonomiji zaposljava milijun ljudi i taj broj raste po stopi od četiri posto godišnje. I to u zemlji koja slovi kao izrazito neoliberalna. Kod zelenih tehnologija i ekonomije tri su temeljna učinka: uglavnom je riječ o malim ulaganjima, investitor u neki projekt ne mora uložiti milijardu, nego stotinjak tisuća kuna; ulaganja daju rezultate odmah, ne za deset godina kao, recimo, nuklearne elektrane; sve zelene tehnologije u svijetu pokazuju da zaposljavaju velik broj ljudi, zato što je riječ o radno intenzivnim industrijama – kategoričan je Piršić, dodajući sa žaljenjem da Hrvatska te prednosti još nije okusila. Škverani su se, recimo, odmah mogli ‘pretvoriti’ u montažere solarnih panela, no za takvo što netko je trebao upotrijebiti glavu i mozak.

I Aljoša Pleić, direktor tvrtke Sunstroom investicije, potvrđuje da zaposljava u tom sektoru ima negativan trend, umjesto da se nova radna mjesta generiraju, ona trenutačno opadaju.

U EU i svijetu obnovljivi su izvori energije radno najintenzivnija industrija u području energetike. Sve zemlje, posebno razvijene i one koje to žele biti, okreću se uvelike OIE-u, a u većini tih zemalja prirodni su uvjeti slabiji za maksimalno iskorištavanje potencijala. Hrvatska je u OIE službeno krenula 2007., no do kraja 2012. nije se prilagodila interesu tržišta i razvoju tehnologija. Tek potkraj 2012. događaju se skromni pozitivni pomaci, što generira otvaranje oko 150 tvrtki koje se trebale baviti isključivo projektima OIE na cijelom teritoriju Hrvatske. No već početkom 2013. nastaju veliki problem, isključivom krivnjom čelnih ljudi Ministarstva gospodarstva. Zbog izostanka metodologije i strategije razvoja OIE-a, koji su strateški interes zemlje, što je i propisano zakonom, nitko nije znao u kojem će se smjeru zakonski okviri mijenjati, kvote povećavati, cijene smanjivati i slično. Mnogo je investitora zapošljavalo, osposobljavao djelatnike pri istom tome ministarstvu, a na kraju se dogodilo da kvote nestanu prije nego što su službeno i mogle biti podijeljene. Tvrtke koje imaju ugovore s državom o prodaji električne energije iz OIE-a ne mogu ih konzumirati zbog netransparentnosti sustava, druge su tvrtke prema zakonu stekle sve uvjete za dobivanje ugovora, ali ga ne mogu dobiti – žali se Pleić.

Edo Jerkić, konzultant za OIE, kaže kako postoji više studija (isti je zaključak pokazalo i istraživanje koje je provela i objavila Europska komisija) čiji se zaključak svodi na sljedeće: obnovljivi izvori, posebno fotonapon, biomasa i vjetroelektrane (točno tim redom) radno su najintenzivnije industrije u proizvodnji električne energije. A kod nas? Nedvojbeno stiže nova radna snaga koja se razvija na OIE-u – projektanti, konzultanti, inženjeri, instalateri, tehničko osoblje u održavanju, dijelom i građevinski sektor osjeća pozitivne utjecaje izgradnje pojedinih projekata.

Uz navedene poslove otvaraju se i oni u proizvodnji opreme, to su oni najpoželjniji poslovi za svaku državu jer osiguravaju najveće zaposljavanje. To su, recimo, Koncar za vjetroagregate, Solvis za fotona-ponske module, ali i niz manjih tvrtki koje proizvode opremu ili dijelove postrojenja za druge projekte OIE-a. Nadam se da će se u budućnosti otvarati još više takvih poslova, jer na temelju studije koju je radio UNDP dosljednim provođenjem energetske strategije do 2020. u OIE sektoru bi se zaposljavalo izravno 15-ak tisuća osoba, dok bi se neizravno zaposlilo još 65 tisuća ljudi. No, nažalost, postoji i jedan veliki ‘ali’. Nedosljednim provođenjem politike i energetske strategije, stalnim izmjenama zakonodavnih okvira i unošenjem velike legislativne nesigurnosti, nepraćenjem razvoja tehnologije i trendova te u skladu s tim onemogućavanjem planiranja stabilnog poslovanja, Hrvatska trenutačno velik dio potencijalnih radnih mjesta zaobilazi. Manjak jasne vizije i dugoročnih planova naš je najveći neprijatelj, kao i dosljedno provođenje napisanih strategija, a da ne govorim o manjku sposobnosti da se prepoznaju prave prilike za napredak – zaključuje Jerkić.

Da sadašnjost, još manje budućnost, nije blistava, potvrđuje i Pleić koji osobno poznaje dvadesetak tvrtki koje su ukupno otputile 50-ak ljudi, dio njih se i zatvorio jer nema snage za daljnje odugovlačenje i život u neznanju. Drugi dio tvrtki, poput Sunstrooma, nakon uloženih više od deset milijuna kuna u razvoj i dozvole, primoran je tužiti državu jer im nije omogućeno djelovanje na tržištu i namjerno su dovedene u zabludu.

U ovoj i u 2015. budućnost za OIE ne postoji. Tarijini sustavi se i ne rade, Europska komisija nije odobrila ni prošlogodišnji nacionalni akcijski plan, a upitno je i što će biti s programom državnih potpora za OIE koje su se dodjeljivale od 2007., jer ni to nije odobreno, još je u postupku kod Komisije. Ukratko, novootvorenih radnih mjesta u OIE-u neće biti dokle god Ministarstvo gospodarstva ne promijeni pristup i ne stavi stručne ljude na odgovorne funkcije. Energetika je oduvijek bila, a u budućnosti će biti još važnija grana industrije, no Hrvatska će i taj vlak propustiti kao i mnoge dosad – rezigniran je Pleić.

Piršić dodaje kako ta nova radna snaga do Hrvatske ne stiže zato što se o OIE-u država ne brine sustavno. Svi se projekti, ponajviše na Kvarneru, rade lokalno. A potreba ima.

Procjena je Hrvatske udruge za sunčevu energiju da odmah možemo otvoriti barem dvadeset tisuća radnih mjesta, samo ako to želimo. Pomaća nema jer je Vlada ubila OIE. Tvrtke koje su ušle u obnovljive projekte taoći su bilo kada robuju lobijima koji ih plaćaju. Šteta, poenta je da i u tu industriju uđemo polako, tranzicijski, a ne grlom u jagode, nasilno i neplanski. Zato i imamo kaos – siguran je Piršić, koji dodaje ‘ulje na vatru’: Češka je postala OIE velesilom, iako je ondje više magle nego sunca i vjetra.

Hrvatska je, uvjerava, do 2020. sposobna proizvesti gigavat struje vjetroenergijom i oko 500 megavata fotosolarima. Tada bismo imali proizvodnju umjesto potrošnje i tada bismo planski mogli otvarati nova radna mjesta. To bi bila mudra tranzicija (pri čemu bi profit ostao u rukama ‘domorodaca’), a ne kvantni šok.