Ljudski potencijali

Prehlađeni ste. Po dobrom starom običaju, uzmete lončić, ugrijete vodu, pripremite vrećicu čaja i prelijete je kipućom vodom. Nakon 10-ak minuta izvadite vrećicu čaja, u šalicu dodate med i limun i krećete u borbu s prehladom. No kakve veze ima čaj s bilo čime? Pripremanje čaja najčešći je primjer algoritma iz svakodnevnog života. Algoritma? Kako čaj i komplicirani matematički postupak imaju išta zajedničko? I zašto algoritam? Ta riječ koju sve češće susrećemo čak i u poznatim američkim humorističnim serijama, postala je sveprisutna u ljudskom životu. Bez algoritma, odnosno konačnog slijeda dobro definiranih naredbi za ostvarenje zadatka, nema suvremenog života. Algoritmi se upotrebljavaju svuda gdje se upotrebljava bilo kakav oblik informatike. Nema mobitela, aplikacije, računala, automobila, stroja bez algoritma. Bez algoritma danas nema života. Toliko je neprocjenjiv i nezaobilazan da postoji velika vjerojatnost da će zamijeniti ljudski um. Dobro, možda ne baš potpuno zamijeniti, ali definitivno ‘ukrasti’ ili ‘preuzeti’ velike segmente ljudskog odlučivanja. To se može vidjeti i, primjerice, na tržištu kapitala.

U Americi postoje milijuni računalnih programa programiranih da kupuju i prodaju dionice u određenim trenucima i pod određenim uvjetima. Čovjek samo treba isprogramirati, a računalo sve odrađuje. Takvo što postoji i u Hrvatskoj. Postoji fond koji se zove Neta US Algorothm, koji upotrebom posebnog algoritma omogućava trgovanje na najrazvijenijem dioničkom tržištu svijeta ‘i to na način koji zaobilazi donošenje subjektivnih i zato slabih odluka’. Inače kompliciran sustav analiziranja i filtriranja informacija zbog spomenutog je algoritma sada jednostavan i efikasan, stoji na internetskim stranicama tog fonda. Od osnutka 2008. godine taj fond ostvario je rast od 66 posto.

Upravo donošenje subjektivnih, dakle slabih odluka, obrađuje i Daniel Kahneman, heroj psihologije i ‘superstar’ biheviorističke ekonomije te dobitnik Nobelove nagrade 2002. (možda na ovim prostorima najpoznatiji prema svojoj knjizi ‘Mislići brzo i sporo’). On u posljednje vrijeme daje prednost algoritmima i formulama. Kaže da su njegova psihološka istraživanja dokazala da je ljudski um podložan sustavnim pogreškama. Kahneman ističe da niti su ljudi razumna bića koja misle logično niti su osjećaji jedino što ih odmiče od njihove racionalnosti.

– U odlučivanju ili predviđanju budućeg ishoda na osnovi postojećih informacija pojedinac je suočen s velikim brojem informacija koje, kako bi donio racionalnu ili optimalnu odluku, mora prvo sve posjedovati, zatim međusobno usporediti prema važnosti ili kriterijima te na kraju odabrati najbolju opciju. Ljudsko rezoniranje otežavaju brojne informacije i kompleksnost odluke te se u tim situacijama poseže za prečacima ili heuristikama koji pomažu u bržem odlučivanju. Možemo uvjetno reći i intuitijom. Ishod nisu nužno netočne odluke, ali u mnogim slučajevima jesu, ili nisu optimalne. Stoga algoritmi i formule prednjače u točnosti predviđanja jer mogu obraditi mnogo informacija u kratkom vremenu i nemaju problem s nedosljednošću – objašnjava profesorica Zagrebačke škole ekonomije i managementa Andrijana Mušura Gabor, bihevioristička ekonomistica i psihologinja.