Home / Biznis i politika / Moja crna lista za spas hrvatskog nogometa

Moja crna lista za spas hrvatskog nogometa

Najprije su Talijani u Milanu pustili na stadion i one BBB-ovce koji nisu smjeli ući. Onda u Maksimir nisu uspjeli ući torcidaši koji nisu smjeli. To je dobro došlo Hajduku, koji kao uvrijeđena mlada nije htio odigrati utakmicu koju je morao izgubiti.

Između tih skandalama izgubio se i predsjednik nogometne organizacije Davor Šuker. Muljalo se da je u Bangkoku, kad nije u pratnji HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje. Stvar je jako ozbiljna. Resorni ministar diže ruke od profesionalnog nogometa (mogao bi i od ostatka resora).

Za to se vrijeme čak i Karamarko počinje baviti nogometom – dat će svojim stranačkim drugovima (11 od 17 članova Izvršnog odbora HNS-a su u HDZ-u) nalog da se problemi saniraju. I dok Karamarko spremi nalog, ja sam shvatio da policija ima turboefikasnu metodu rješavanja nogometnih problema: diskrecijalno pravo da zabrani dolazak na stadione svakome tko predstavlja opasnost.

Za početak, mogla bi na crnu listu staviti one koji su znatno opasniji od bacača bengalki: Zdravka Mamića, Davora Šukera, Renu Sinovčića, Alojzija Šupraha, Željka Širića, Stjepana Djdovića, Peru Vićana, Nevena Šprajcera…