Home / Biznis i politika / Brz jezik savršen je filtar za nesigurne muškarce

Brz jezik savršen je filtar za nesigurne muškarce

Zahvaljujući šou Nove TV ‘Tvoje lice zvuči poznato’ cijela je hrvatska javnost mogla upoznati šarm i humor 28-godišnje Zagrebačke Andreje Andrassy. To je donedavno znala tek specifična slušateljska, čitateljska i gledateljska publika; ona koja odlazi u klubove na stand-up nastupe, radijska publika koja je sluša kao voditeljicu na Prvom radiju, te sve brojniji ljubitelji njena otrovno-duhovitog bloga na Index Rougeu ‘Dnevnik gradske cure’. Privlačna, samouvjerena magistrica ekonomije ne lije se najčvršćeg, prema potrebi ni vulgarnog humora i buntovništva. No, istovremeno jako dobro zna odmeriti što i gdje može proći, gdje je nužna ozbiljnost, gdje suzdržanost, a gdje može otpustiti svoj duh da se poigrava i zeza. Publika je pozna kao ‘otkvačenu’, no ona svoju karijeru brižno promišlja, a iako se pribojavala da je propuštanjem nekih ponuda propustila i svoj vlak, njezina je duhovitost lani nagrađena pozivom za nastup na prestižnom programu svjetske komedije Comedy Central Extra, na kojemu je osvojila srca zahtjevne londonske publike, a potom i na tv-showu koji ju je nedavno predstavio Hrvatima.

  • Jeste li očekivali da ćete se tako dobro snaći u pjevačko-plesnim nastupima na šou Nove TV i da će Vas publika tako dobro prihvatiti? – Uopće ne, ali činio mi se kvalitetan projekt pa sam se išla okušati na audiciji. Moj domet donedavno je bilo pjevanje u automobilu, sama za sebe. Istina, nisam mislila da loše pjevam, ali ne dovoljno za nastup pred publikom. Ipak, otišla sam na zatvoren casting, da testiram sebe. Pjevala sam pred Ivanom Husr i Marinom Tomić i bilo mi je užasno neugodno, tako da sam se u jednom trenutku morala okrenuti od njih. No, Ivana je rekla da sam joj super i tek tada sam mogla prihvatiti sudjelovanje i ispalo je sjajno. Naporno, ali odlično iskustvo. Shvatila sam da mogu više nego sam mislila, što više, mogu pjevati i uz koreografiju. A to mi je sjajno otkriće jer me približilo teritoriju koji me uvijek zanimao, a to je mjuzikl. Voljela bih se sada u tome okušati.

  • Jeste li prije toga plesali kada ste tako uspjeli pohvatati i koreografiju? – Davno i ne baš sustavno. Kada sam bila klinka, išla sam na ples kod Tihane Škrinjarić, negdje između 10. i 14. godine. Ali nikad se nisam mogla dugo zadržati samo u jednoj aktivnosti, pa sam kroz djetinjstvo trenirala karate, klizanje, tenis, rukomet, košarku, odbojku, skokove u vodu, plesala capoeru.

  • Kako je onda ekonomistica (a u međuvremenu i magistrica financija) postala stand-up komičarka? – Sasvim slučajno. Prije negdje šest godina otišla sam gledati solo šou Ivana Šarića jer sam čula da je izvrstan premda sam bila skeptična prema domaćim komičarima. No, oduševio me, a nakon nastupa naišla sam na prijatelja Gorana Vugrinca koji mi je pak rekao da se i on time bavi u Studiju smijeha te me nagovorio da se i ja prijavim. Nisam ništa očekivala, išla sam se osramotiti, no začudo, te sam večeri pobijedila i tako je sve započelo.

  • Odakle ta sklonost stand-upu odnosno komediji? – Prisutna je percepcija da žena ne bi trebala biti ona najduhovitija u društvu ako želi zadržati odlike ženstvenosti.