Internet je vražji izum

Tragična priča o slovenskom ravnatelju koji se oduzeo život nakon što su još uvijek neidentificirani daci na internetu objavili snimku njegovog seksualnog odnosa s profesoricom iz matematike, probudila je duhove brdovitog Balkana, pa su krenule rasprave o zlu digitalnog svijeta, drskosti daka, moralnosti preljuba, granicama privatnosti i profesionalnosti učitelja. Ovaj zaista nesretni i, usudila bih se reći, neočekivan, nepotreban rasplet iznimno nelagodne situacije, otvorio je Pandorinu kutiju pa ne ostaje drugo nego zapitati se je li ravnatelja od smrti dijelio jedan klik mišem.

No, s obzirom da ovo nije mjesto, niti ja imam pravo raspredati o nesretnim sudbinama obitelji o kojima znam onoliko koliko piše na portalima (dakle, baš ništa), priča će poslužiti kao povod za obranu teze da, otkako je virtualnog svijeta, preljubi više nisu kao što su bili. Ili, ako promotrimo samo segment društvenog umrežavanja, mnogi se ne bi ni realizirali, a mnogi su (kao i ova priča protagonista s početka) razotkriveni upravo zahvaljujući tome jer su se iz školskih kabineta, fukodroma i hotelskih soba preselili u virtualni svijet.

Osim što mediji izvještavaju o sve većoj stopi razvoda, počeli su pisati i o ‘cyber’ prijevarama i Facebooku kao, možda, najvećem i najopasnijem mediju za preljubičke odnose (opasnom ako preljubnici ne žele biti razotkriveni ili ne žele izgubiti ono što u životu imaju). Tako, primjerice, američki mediji izvještavaju kako stranica ‘facebookcheating.com’ ima sve veći broj posjeta, i to korisnika koji ili sumnjaju ili su već uhvatili partnere s rukama u pekmezu pa sad traže podršku i utjehu.

Nadalje, prilikom brakora-zvodnih parnica pokazalo se da se sve češće, kao dokazni materijal, prilaže poštanski sandučić te popularne društvene mreže. Vjerovali ili ne, odvjetnici (izvor: wjla.com) su se složili kako se Facebook spominje u 80 posto materijala koji se koriste u procesu razvoda. Mnogi stručnjaci navode kako je upravo Facebook glavni krivac (okej, pravimo se na tren da su za sve krive mreže, a ne ljudi) zbog oživljavanja starih ljubavi, šetnju, kako to poetično Englezi kažu, alejom uspomena (‘walk down memory lane’).

S obzirom na to da je ta mreža, među ostalim, mjesto susreta nekadašnjih ljubavi koje su zbog nekog razloga ostale u ropotarnici prošlosti ili pak novih simpatija, korisnici imaju priliku okusiti zabranjeno voće. I zaista, iz pre-ljubičkog rakursa, Facebook i ostala čudesa virtualnog svijeta jesu jabuke sa stabla spoznaje, teško im je odoljeti, premda je nesreća neizbježna (nekome je slomljeno srce, netko izgubi što mu je vrijedno).

U svakom slučaju, o samom činu preljuba ne valja suditi dok se ne poznaju okolnosti, jesu li preljubi motivirani nesrećom, egom ili jednostavno srcem; je li riječ o nekom bezazlenom ‘flingu’, muškom, kolovijalno rečeno, ‘stavljanju nečeg pod muda’ ili služe tome da otvore oči, preispitaju odnose i stabilnost brača; jesu li karmička lekcija ili prilika da se isprave neki propusti iz prošlosti i krene ispočetka (u braku ili izvan njega). Pitanje preljuba ‘en general’ je višedimenzionalno i, naravno, moralno upitno, a varanje u virtualnom svijetu zaista je igra s vragom.