Nenametljivi zakoni DOP-a

Želite li da netko čini dobro, nikako ga nemojte pokušati natjerati na to. Barem u Hrvatskoj, taj model u ovom trenutku (ako ikad) ne bi funkcionirao. Potaknite ga nekom olakšicom ili ga pustite da sâm to učini – po savjesti i prema mogućnostima. Ili jezikom gospodarstva, kad bismo u ovakvom devastiranom gospodarstvu pokušali zakonski regulirati društveno odgovorno poslovanje (čitaj: nametnuli još jedan porez), koje je trenutačno stvar pojedinog poslodavca, vjerojatno bi se, karikirano, prešlo s neopasnih psovki i malo jačih tonova na pravo batinanje. Tako bi nekako izgledala scena da Hrvatska krene stopama Indije, prve zemlje na svijetu koja je zakonom regulirala izdvajanje za društveno odgovorno poslovanje (DOP); naredila je kompanijama da dva posto svog prihoda daju u dobrotvorne svrhe.

Pretvaranjem nečega što je dobrovoljno, i kao takvo ga je definirala i Europska komisija, u nametnuto, promijenio bi se i koncept DOP-a. Jer DOP se odnosi na tvrtke koje dobrovoljno daju za društvo i okoliš više od onoga što od njih zahtijeva zakon. Stoga u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), HGK te među sindikatima smatraju da obvezni financijski doprinos ne može biti pravi način za promicanje DOP-a, niti je poželjan još jedan namet. – Ako takvo što postane zakonska obveza, onda to više nije stvar slobodnog i vrijednosnog izbora, nego namjenski porez na dobit. U nekom negativnom scenariju, takav prisilni model može čak rezultirati prelijevanjem takvoga posebnog poreza u spin-off humanitarne projekte sumnjive društvene vrijednosti – upozorava Siniša Kuhar, glavni tajnik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika. S obzirom na niz drugih inicijativa iz područja DOP-a kao što su Index DOP-a, Global Compact Hrvatska, Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj i niz drugih nevladinih organizacija koje se bave promicanjem društveno odgovornih praksi, u Sektoru za industriju HGK zakonsko reguliranje područja DOP-a u ovom trenutku smatraju neosnovanim.

Marija Hanževački, glavna tajnica Nezavisnih hrvatskih sindikata, također ističe da je teško povjerovati kako bi poslovni sektor u Hrvatskoj s odobravanjem prihvatio takav namet, posebice u svjetlu gospodarske situacije i svih nameta na koje poslodavci redovito upozoravaju. Napominje i da nije dovoljno uvesti novi namet već da je potrebno detaljno razraditi njegovo trošenje jer je čest dojam da se tvrtke brigom za zajednicu ili okoliš koriste kao reklamom za sebe i svoje proizvode. Smatra, stoga, da bi s obzirom na današnju gospodarsku situaciju bolje bilo poticati poslodavce na društveno odgovorno poslovanje putem poreznih olakšica. – Takav sustav trebao bi počivati na metodi ‘mrkve i batine’, odnosno društveno odgovorne tvrtke ostvaruju porezne olakšice, a one koje se ponašaju suprotno, plaćaju dodatne poreze, tj. namete – objašnjava Hanževački.

Slično se može čuti i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), koja je još 2012. zajedno s partnerima izradila Prijedlog strategije društveno odgovornog poslovanja za razdoblje 2012-2015., koji je iste godine upućen Ministarstvu gospodarstva sa zamolbom podržavanja inicijative. No na tom je koraku i stalo. – Studija o stanju DOP-a u Hrvatskoj koju je među hrvatskim poduzetnicima HUP proveo 2013. pokazuje da svi ispitanici poduzetnici, bez obzira na svoju veličinu i sektor u kojem djeluju, smatraju da su potrebne dodatne Vladine mjere za bolju primjenu DOP-a putem: dodatnog informiranja, edukacije te uvođenja nagrada i poreznih olakšica. Nameće se zaključak da Vladin utjecaj može biti velik u kreiranju poticajnih mjera, npr. zelenom javnom nabavom ili poreznim olakšicama ili pak podrškom nagrđivanja, boljim informiranjem i općenito jačanjem svijesti o prednostima DOP-a za poslovni sektor – zaključuje Nataša Novaković, pravna savjetnica glavnog direktora u HUP-u.