OBOŽAVAN U RODNOJ FRANCUSKOJ, PISAC KOJI JE NEDAVNO DOBIO NOBELOVU NAGRADU ZA KNJIŽEVNOST SLABO JE POZNAT U EUROPSKIM KNJIŽEVNIM KRUGOVIMA, TOLIKO SLABO DA SE, PRIMJERICE, U POSLJEDNJIH TRIDESET GODINA BRITANSKO IZDAVAŠTVO ODLUČILO PREVESTI TEK PET OD DVADESET I OSAM DOSAD OBJAVLJENIH PIŠČEVIH DJELA.
Zanimljivo je da je francuska javnost itekako ponošna na svog petnaestog nobelovca i smatra kako je posve prirodno da je ta prestižna nagrada pripala tako vršnom autoru, dok ni nakon četrdeset pet godina Modianov prvenac, sada već djelo nobelovca, nije preveden na engleski jezik. Tek je prošle godine izdavačka kuća Quarto objavila deset Modianovih novela, ali svaku u jednome primjerku, što se inače ukazuje kao čast preminulim autorima. Iako je dosad više od dvadesetak njegovih djela prevedeno na španjolski i njemački jezik te objavljeno nešto više od desetak naslova u Švedskoj, nakon objave Švedske akademije u europskim se književnim kuloarima ipak glasno raspravljalo – zašto je baš taj književnik dobio nagradu?! Uz najviše začuđene Engleze, američki su književni znalci otišli i korak dalje upitavši se: „Tko je uopće taj Modiano?!”
Po ocu židovskog, a po majci belgijskog podrijetla, pravim imenom Jean Patrick Modiano rođio se u ljeto 1945. u Parizu iz polutajne ljubavne veze Alberta Modiana i Louise Colpeyn. Odrastao je manje–više bez oca, biznismena i mešetara na crnome tržištu, čije se ime tijekom Drugoga svjetskog rata povezivalo s Gestapom, najviše zbog trgovine s nacistima. S ocem je Modiano konačno raskršćio ubrzo nakon izlaska svoga prvog romana jer se otac navodno zgražao nad sinovljevim opisom patnje ljudi tijekom okupacije u Parizu. Budući da je majka bila glumica, često je odlazila na gostovanja pa je mladi Modiano odrastao kod majčinih roditelja, a posebno se zbližio s dvije godine mladim bratom Rudyjem koji je pak umro kao desetogodišnjak, što je Modianu zadalo neizlječiv udarac. Praktički je u tom trenutku ostao sam. Sva svoja djela u razdoblju od 1968. do 1982. pisac je posvetio upravo bratu, opisujući bol svog gubitka, patnju i čežnju za neprežaljenim bratom, ali i za vremenom u kojemu je odrastao, bez obzira na to što nije imao ni sretno ni bezbrižno djetinjstvo, a ni roditeljsku ljubav.
