U komediji smo još uvijek konzervativni

Koje ste afinitete imali u školi? Samo engleski. Od malena ga aktivno slušam i učim. Danas mi je poput materinjeg jezika, čak jednostavniji od hrvatskog, posebice za pisanje scenarija i štoseva za stand-up. Engleski nudi više mogućnosti za poigravanje riječima, preneseno značenje, metafore, brza spuštanja i dosjetke koje na hrvatskom djeluju uslijeno ili gube ‘punch’ (udarac). Mnoge materijale prvo sam pisala na engleskom pa tek potom prevodila na hrvatski, stoga sam s lakoćom mogla nastupiti pred londonskom publikom. Iskreno, doista nisam voljela školu i uvjerenam sam da se klince nepotreban maltretira mnogim stvarima koje im neće trebati ili ih se previše forsira oko stvari koje im ne idu, a ne obrnuto.

Kakva je pozicija žene u komediji? Nastupali ste lani i pred britanskim publikom pa možete usporediti. Već na prvom nastupu osvjeđočila sam se o drugačijoj percepciji žena u komediji. Bila sam u publici pored jednog para, a kada sam izasla na pozornicu, dečko je rekao ‘Oho’, a cura ‘Ma daj, molim te, idemo…’. Situacija je ovakva: kada izade muški komičar, npr. Šarić koji je ženama šarmantan, pa krene ismijavati žene i pomalo nas vrijedati glede naših navika i načina, mi žene to volimo. Muškarac u publici s njime se poistovjećuje, sretan da netko kaže ono što on ne smije ili ne zna. S druge strane, kada bih ja pričala istu stvar, naći će se neko muško koje veli ‘ha, ha, da, žene to doista rade’, ali ženama neće biti drago. U komediji smo još uvijek konzervativni, više nego primjerice u Engleskoj gdje uopće ne postoji razlika prema spolu, samo prema talentu. Prisutna je percepcija da žena ne bi trebala biti ona najduhovitija u društvu ako želi zadržati odlike ženstvenosti. Srećom, rano sam osvijestila činjenicu da se moram suzdržati, odnosno gdje moram a gdje ne, jer o dobro pogodnom intenzitetu ovisi hoću li uspjeti prenijeti poruku i šalu.

Humor je odraz inteligencije. Boje li se muškarci pameti i snage? Pa izgleda da je tako. Nekoliko mi se puta dogodilo da mi je frajer utekao, a da doista nisam mogla naći drugi razlog osim da se prepao toga da sam brza na jeziku. Jasno, to me povrijedio, ali shvatila sam da je taj imidž moja velika prednost, savršen filter koji mete sve nesigurne tipove. Tako da meni danas prilaze samo samouvjereni, opušteni i inteligentni muškarci, oni koji se zbog mog posla i karaktera ne osjećaju kastrirano. Meni treba netko tko će me nadopunjavati i, ne, trenutačno nisam u vezi.

Vaša karijera ovdijala se sporo. Žalite li zbog nekih propuštenih prilika? Nimalo, imam sreću što sam na estradi rasla po lako. Još prije fakulteta dobila sam ponudu za jedan časopis da se slikam u donjem rublju i tada mi se to činilo buntovnim, nekim prečacem do popularnosti, no prijatelj me upozorio da će sve što kasnije izgraditi biti gledano kroz prizmu golišavih početaka. Bila je to dobra odluka jer sam polako odrastala kao osoba i profesionalac. Svako javno izlaganje otvara te kritikama sa svih strana i ako pri tome sam nisi siguran tko si, lako možeš izgorjeti. Srećom, ja to dobro znam, kao i što sam napravila, kakvo je moje obrazovanje i ponašanje, kako sam došla do posla. Zato, kada u nekom komentaru pročitam da sam sponzoruša, samo se nasmijem jer znam da dotični nije čak ni ‘izguglao’ moje ime kada to tvrdi, a da sam pristala na fotkanje kao klinka, bio bi to svima dokaz svakog mog izmišljenog grijeha.