Prevlast umjetne inteligencije

Hrvatskoj se sprema još jedan debakl u Europskoj uniji. Riječ je o 68 projekata (a možda i 77) koje Grčić u Bruxellesu kandidira za sudjelovanje u Junckerovih 315 europskih investicijskih milijardi. Nažalost, ta ‘indikativna’ lista nije javna, baš kao što nije transparentan ni cijeli postupak hrvatskog izvlačenja novca iz fondova EU. No što je Hrvatska kandidirala? Najviše prometa, a među najvrjednijim projektima su dio autoceste Križišće – Žuta Lokva, Pelješki most i dvotračna pruga Goljak – Skradnik. Ti projekti teški čak 1,9 milijardi eura za nekoliko desetaka kilometara natjecat će se za prometnu lovu s, primjerice, 4,5 milijardi eura vrijednim projektom brze željezničke veze između Estonije, Latvije, Litve i Poljske.

Kako uvjeriti Junckera da naši prijedlozi nisu lokalni i nevažni u kontekstu europskog zajedništva? Beznačajniji čak i od ulaganja kojima su hrvatski ministri donedavno financirali svoja rodna sela. Možda bi Europska komisija bolje razumjela cijeli projekt Jadransko-jonske ceste ili bržega željezničkog povezivanja Rijeke sa srednjom Europom – s Budimpeštom (i Grazom). E, to bi već bio europski značaj. Samo, netko bi ih trebao dobro pripremiti. A Iz Bruxellesa se već čuju prigovori postojećim hrvatskim projektima: previše ih je u ranoj fazi planiranja, financiraju se s nedovoljno sredstava, bez dovoljno državnog sufinanciranja, bez kontrole, bez kvalitetne dokumentacije, s nerišešnim vlasničkim pitanjima, spornim dobivanjem dozvola, problemima s otkupom zemljišta…

U prijevodu s diplomatskog rječnika eurobirokrata, veliko je pitanje što će s Grčićevi liste uopće proći. No tko zna zašto je to dobro. Možda će tako naši potomci izbjeći cirkus raspisivanja referenduma za monetiziranje 56 kilometara autoceste od Križišća do Žute Lokve, koju nikako ne mogu sami održavati.

Ivan Rude ipak nije ušao u predsjedničku utrku. Kratkotrajna politička epizoda toga stečajnog upravitelja ostat će zapamćena po kontradiktornosti, karakterističnoj upravo za iskusne političare, koji žele odati dojam iskrenosti, ali s vremenom na vrijeme, u skladu s Hebrango-vim poučkom, lažu nekih deset posto. Na kraju je Rude jedini iskreno priznao da nije uspio sakupiti potrebnih 10.000 potpisa. No cijeli je tjedan uvjeravao javnost da već ima potrebne potpise te da samo želi prikupiti još za bolji rejting. Naknadno je za svoju neistinu optužio svoje male lažovčiće s terena, koji su ga, eto, obmanuli. Ima sve političarske prerogative. Bude li uporan, mogla bi ga čekati budućnost, ako već ne na Pantovčaku, onda bar u saborskim klupama. Pa i sâm tvrdi da ide dalje. Ako je to istina.

Iz godine u godinu iznenađuje me istraživanje portala MojPosao o najboljim poslodavcima. Naime, uobičajeno je mišljenje da su trgovački lanci najveći eksploataitori zaposlenih te da jedne tete na blagajnama za malu plaću i bez prekovremenih moraju raditi i petkom i svetkom, i nedjeljom i blagdanom. A onda je najbolji veliki poslodavac u ovoj godini Ikea, i to ispred još jednog trgovca, lanjskog laureata, dm-a, a i prethodnih godina pobjeđivali su trgovci (Metro Cash&Carry i dm). Druga je karakteristika prevlast stranaca – među devet ovogodišnjih najboljih poslodavaca u tri kategorije čak je šest tvrtki u stranom vlasništvu.

No suština je da ljudi vole raditi u…

Kontrolu nad budućnošću čovjeka, svijeta i Zemlje nemaju klimatske promjene, paučinasti ozonski omotač, opasni asteroidi, a ni Sunce, nego znanost koja u laboratorijima proizvodi nevjerojatne uređaje i umjetno inteligentne stvorove u čijoj bi potpunoj milosti ili nemilosti za manje od stotinu godina mogao biti čovjek.