Dolar diže cijenu

Zbog učestalih, često zlonamjernih i netočnih informacija koje se protekljih tjedana objavljaju u vezi s Mirnom d.d. iz Rovinja smatram nužnim ovim tekstom u vodećemu gospodarskom tjedniku javnosti najjednostavnije objasniti kompleksne odnose u tome trgovačkom društvu. Do 21. studenoga bio sam predsjednik Nadzornog odbora i stoga sam mjerodavan govoriti i o Mirni d.d., kao i o tvrtki Mirna ribolov d.o.o. čiji sam direktor, a od prije nekoliko dana i vlasnik. Za početak razumijevanja najvažnije je da je Mirna d.d. već više od deset godina u blokadi i da se cijelo to vrijeme proizvodi i prodaje preko tvrtke Mirna ribolov d.o.o. Sve je regulirano ugovorom koji je potpisan još 2002., davno prije dolaska Geneze i mene u Mirnu d.d.

Današnje stanje u Mirni d.d. i Mirni ribolov d.o.o. najlakše je sagledati na temelju dviju dražbi koje su održane protekljih mjeseci, a na kojima su se prodavali poslovni udjeli dviju Mirni. Na prvoj dražbi prodavana je Mirna d.d., koja je vlasnica nekretnina, i na tu se dražbu javila samo Podravka stekavši većinski paket dionica. Na drugoj dražbi prodavana je Mirna ribolov d.o.o., koja je nositeljica proizvodnje, i na tu se dražbu javila samo tvrtka Jadranska sardina. Tako je Podravka postala vlasnicom Mirne d.d., odnosno njezinih nekretnina, što joj je očito bio cilj, a Jadranska sardina vlasnicom proizvodnje, prava na uporabu brendova Mirne te prodaje gotovih proizvoda. Te dvije dražbe koje spominjem bile su javne i svakomu dostupne, na njih se svatko mogao javiti. Interesi tvrtki koje su na dražbama kupile vlasništvo nad Mirnom d.d. i Mirnom ribolov d.o.o. jasni su iz ovih činjenica: Jadransku sardinu interesirao je nastavak proizvodnje pa je kupila Mirnu ribolov, a Podravku su zanimale nekretnine pa je kupila Mirnu d.d. Drugačije se ne može objasniti Podravkino sudjelovanje na samo jednoj dražbi. I tu je cijela istina o tako-zvanom slučaju, kako ga pokušavaju nazvati neki zlonamjerni pojedinci koji ne priznaju hrvatske sudove i uzivaju se iznad zakona.

Vlasništvo nad Mirnom ribolov proizlazi iz dosude poslovnog udjela Općinskog suda u Rovinju koja je postala pravomoćnom 11. studenoga 2014. i od toga je dana Jadranska sardina jedina vlasnica. Unatoč tome sadašnja uprava Mirne d.d., odnosno Podravke, još pokušava opstruirati tako da se provede upis u sudski registar raznim pritiscima na sud, no Općinski sud u Rovinju posljednjih je dana dao i svoje konačno mišljenje i nalog za provedbu upisa, što će zaustaviti špekulacije Podravkinih odvjetnika i pokušaje da se imovina Mirne ribolov nezakonito prisvoji. Ovdje svakako želim napomenuti da je na svakoj od dvije javne dražbe pred, ponavljam, sudom mogao sudjelovati bilo tko, bilo koja pravna ili fizička osoba. Podravkino nepojavljanje na dražbi za Mirnu ribolov u najmanju je ruku čudno. Naime, već mjesecima Podravka najavljuje velike planove za Mirnu d.d., no 21. studenoga sve je zaposlenike poslala na prilivni odmor, prekinula proizvodnju i nezakonito prisvojila imovinu Mirne ribolov, što smo prijavili Uskoku, policiji i pokrenuli tužbe pred mjerodavnim institucijama.

Mjerodavnim sam institucijama zbog nasilnog onemogućivanja pristupa našim poslovnim prostorima, u kojima je Mirna ribolov u najmu već dvanaest godina, našoj poslovnoj dokumentaciji, neovlaštenog korištenja žigom i raspolaganja zalihama za proizvodnju i gotovim proizvodima u vlasništvu Mirne ribolov podnio kaznene prijave i tužbe za zaštitu tvrtkinih prava i interesa. Budući da je u pitanju niz nezakonitosti i golema poslovna i reputacijska šteta koja nam se nanosi i plasiranjem raznih neistina, raznih pritisaka, uključujući čak pritisak na sudove, očekujem brzo djelovanje institucija pravne države i zaštitu prava koje Mirni ribolov jamče pozitivni zakoni Republike Hrvatske.

No uvjeren sam da će sve to vrlo brzo riješiti institucije pravne države, jer naravno da se Podravka ne može koristiti svim prostorijama i proizvodnim pogonima Mirne d.d. u čijem smo mi dugogodišnjem najmu definiranom detaljnim ugovorom. Sasvim se sigurno ne može i ne smije, ni prema jednom zakonu, neovlašteno koristiti našom poslovnom dokumentacijom, neovlašteno ulaziti u prostore, raspolagati gotovim proizvodima koji su u našem vlasništvu, onemogućivati kupcima odvoz već plaćenih proizvoda. To ne smije nitko u ovoj zemlji, nitko nije i ne smije biti iznad zakona, pa tako ni Podravka.

Ovrsni postupak u kojemu je prodana Mirna ribolov započet je još 2002. i Hypo Group iz Rijeke bio je samo jedan od ovrhovoditelja jer je drugi ovrhovoditelj u istom postupku bila i Porezna uprava koja je tim postupkom pokrenula naplatu u višemilijunskom iznosu. Dug nikako nije mogao biti podmiren u gotovom novcu jer je Mirna d.d. već petnaest godina u blokadi. Neistina je i konstrukcija da je Uprava Mirne d.d. poticala ovrsni postupak jer to nije moguće. Postupak je vođen pred Općinskim sudom u Rovinju, a u postupku je ovrhovoditelj Porezna uprava. Svaka pomisao da je na bilo koji način moguće utjecati na sudski postupak zastrašujući mi je i nadam se da nitko nema takvu moć jer bi to bio kraj pravne države i sigurnosti pojedinca i trgovačkih društava u RH. Istine radi, Uprava je čak uspjela odgoditi prvu javnu dražbu, za koju je Podravka također znala, no Sud je javnim pozivom održao i drugu na kojoj je Jadranska sardina postala vlasnicom Mirne ribolov.

Također, važno je napomenuti da je Geneza uspjela u Mirni uvesti drugu proizvodnu smjenu i zaposliti 270 radnika u najvećoj gospodarskoj krizi.

Mirnini prihodi prije Genezina dolaska u 2011. na dan 30. rujna bili su 33.136.308 kuna, a 2014. na isti su dan iznosili 54.006.876 kuna, što je povećanje prihoda od 64 posto i najbolje govori o tome što se u tri godine Genezine prisutnosti dogodalo u Mirni. U istom razdoblju sanirale su se obveze prema dobavljačima, od kojih bih posebno istaknuo da je dug od devet milijuna kuna prema ribarima u cijelosti podmiren; proizvodnja u 2013. narasla je s 15 milijuna konzervi na 23 milijuna te tako oborila sve rekorde, a u prvih devet mjeseci 2014. proizvedeno je nevjerojatnih 25 milijuna konzervi.

U medijima ovih dana iščitavam i konstrukciju da Mirna d.d. ima potraživanja prema Genezi i da je Mirni nanesena šteta. To je laž kojoj je cilj da stalnim ponavljanjem postane istina, ali prava je istina potpuno drugačija: da u posljednje tri godine nije bilo angažmana Geneze i gde Valentine Ljubešić, danas Mirnine proizvodnje ne bi bilo, radnici bi bili na zavodu za zapošljavanje, a na mjestu gdje je Mirna danas bila bi livada i od Mirne bi ostala još samo jedna tužna priča o propaloj tvornici.

Unatoč pritiscima iza naših argumenta stoje dokumenti, rezultati i dokazi, a ne samo velike priče, stoga sam potpuno uvjeren da će u već pokrenutim tužbama i kaznenim prijavama zakon biti na našoj strani i da će na kraju pobijediti pravda.