Fokus na brzorastućim tržištima

Nakon vrlo teške, ali ipak uspješne 2014. planovi Vetropack Straže pokazuju nastavak trenda uspješnog poslovanja i 2015. Međutim, iduća godina bit će za naše poduzeće potpuno drugačija. Naime, dok smo ove godine postigli rekordne proizvodne i prodajne rezultate te jedan od najboljih poslovnih rezultata u povijesti tvornice, sljedeće nas čeka lošiji poslovni rezultat, ali isključivo kao posljedica velikoga investicijskog zahvata – planiranog remonta jedne od obojenih peći. Remontna godina u staklarstvu posebno je izazovna s više gledišta. Naime, u godini remonta planski ostajemo bez proizvodnog kapaciteta peći koja je u remontu, što nije zanemarivo. Planirani gubitak kapaciteta nadoknađujemo dobrim planiranjem svih raspoloživih resursa. Sigurni smo da ćemo i 2015. uspjeti odgovoriti na te izazove i dodatno uspješno osvremeniti proizvodni pogon, što je osnova za kvalitetan nastup na našim tržištima. Uz remont staklarske peći završit ćemo i najveći ekoprojekt u povijesti poduzeća – središnji filter za pročišćavanje dimnih plinova. Na taj smo projekt posebno ponosni jer je to izravno ulaganje u zaštitu okoliša. Mi u Vetropack Straži znamo da samo stalnim ulaganjima i brigom za okoliš, možemo ostati korak ispred konkurencije, ali i držati korak s najboljim proizvodnim tehnikama svjetske staklarske industrije.

Vrlo sporo i teško. Istina je da Hrvatska ima velike potencijale i veliku priliku, ali treba napraviti potpun zaokret. Hrvatska ponajprije mora imati viziju! To danas nedostaje. Ali pritom mislim doista na viziju Hrvatske, a ne viziju jedne političke opcije; to možemo postići jedino širokom i iskrenom raspravom svih relevantnih društvenih čimbenika. Vizija Hrvatske mora imati konsenzus i o tome ne smije biti (političkih) pogađanja. Strategije su stvar političkih opcija. Dakle, političke stranke, gospodarstvo, akademska zajednica i svi čimbenici društva moraju predlagati svoj način kako postići viziju Hrvatske 2020., 2030., 2050. itd. Nadmetanje različitih strategija (dakle, različitih načina kako postići cilj) doista može i mora izrodit najbolja rješenja. Ali moramo postići širok konsenzus o tome kakvu Hrvatsku dugoročno želimo graditi.

Naravno, to se ne može postići današnjom kvalitetom komunikacije – između najvažnijih političkih čimbenika, ali i između vlasti i naroda. Dakle, drugi je veliki problem kronični nedostatak, odnosno posvemašnja kriza ‘leadershipa’. Postojeća je komunikacija između Vlade i naroda neprihvatljiva i to je, napokon, već svima postalo jasno. Naravno, negativan naboj vrlo je teško mijenjati, stoga će 2015. biti dodatno teška i izazovna. Međutim, što prije lideri vladajućih i oporbenih stranaka shvate da moraju međusobno komunicirati, da se moraju dogovoriti o viziji države, prije ćemo skrenuti na pravi put i prije postići ciljeve. Svjestan sam da tajming tomu ne ide u prilog jer je 2015. izborna godina u kojoj se, u pravilu, ništa radikalno ne događa. Ali da sam na vlasti, zaigrao bih na sve ili ništa jer se ionako više ništa ne može izgubiti.

Sljedeće, ali ne manje važno, reforma je državne uprave. Dakako, svi znaju da je nužna i neizbježna. Međutim, ne možemo nikamo stići s parolom ‘Mi jesmo za promjene, ali nemojte krenuti od nas…’. A priznajmo, tako se danas ponaša većina dionika državne administracije, odnosno svih onih koji bi se prvi trebali reformirati. Tu krizu možemo nazvati – krizom iskrenosti. Znam da je teško biti iskren i aktivan s malom plaćom ili bez posla, ali bez korjenitih strukturnih promjena samo ćemo produbljivati sadašnju tešku situaciju.

Četvrto, također dobro poznato i često isticano, ali nikad realizirano – moramo naći načine na koje ćemo obrađivati zapuštenu zemlju. Ne možemo i ne smijemo više živjeti u zemlji u kojoj nema posla dok nam je velik dio obradivih površina zarastao u korov, a u isto vrijeme uvozimo robu sumnjive kvalitete. S time bi se trebalo početi već sljedeće godine, bez obzira na izbore.

Dakle, situacija u Hrvatskoj ni nakon punih sedam godina recesije nije nimalo optimistična, još se ne vide pomaci nabolje. Nadam se da ćemo ipak uspjeti odgovoriti na izazove koji nas čekaju 2015. i da hrvatsko gospodarstvo neće potonuti još dublje. Mi u Vetropack Straži vjerujemo da smo se dobro pripremili za tešku godinu koja je pred nama. Naši zaposlenici svjesni su da je to dio naših strategija i da imamo viziju poduzeća. To smo im iznijeli iskreno i na vrijeme, zato imamo njihovo potpuno razumijevanje i potporu. Promjene koje ćemo sljedeće godine provesti u poduzeću omogućit će daljnji razvoj, rast i napredak, budućnost tvornice. I, naravno, sigurnost radnih mjesta za naše zaposlenike.

U natoč šestogodišnjoj gospodarskoj stagnaciji s kojom se suočava hrvatsko društvo, JGL propulzivno raste, izvozi, investira i zapošljava. Tvrtka je u šest godina krize, zaključno s 2013., udvostručila ukupne prihode. Nažalost, poslovanje u ovoj godini obilježeno je geopolitičkom i gospodarskom krizom, ponajprije na našim ključnim tržištima Rusiji i Ukrajini, te drastičnim smanjenjem cijena lijekova u Hrvatskoj, što je rezultiralo padom prihoda u visini od sedam posto u razdoblju od 11 mjeseci u odnosu na 2013. Potpuna neizvjesnost u smislu daljnjih eskalacija sukoba traži od nas maksimalan oprez, kao i izradu rezervnih planova i teritorijalne diverzifikacije tvrtke.

Da bismo smanjili valutnu i kreditnu izloženost, smanjujemo zalihe proizvoda u veledrogerijama u Ukrajini i Rusiji kao i razinu naših potraživanja. No unatoč krizi, prodaja naših proizvoda krajnjim kupcima na tržištu Rusije (in market sales) raste osam posto u odnosu na prošlu godinu, stoga je u porastu i naš tržišni udio. U Rusiji, Ukrajini i Kazahstanu i dalje smo među 50 najvećih farmaceutskih kompanija prema prihodu. Naši ciljevi za 2015. ambiciozno su postavljeni unutar strateškog plana i temelje se na proboru i dizanju tržišnog udjela na postojećim tržištima, razvoju novih proizvoda, kao i otvaranju novih tržišta. Prema trenutačnim procjenama, iduće godine očekujemo rast prihoda od 10 posto.

Propulzivan organski rast uvijek smo temeljili na strategiji razvoja i lansiranja novih proizvoda te širenja na nova tržišta. Zahvaljujući postojećim ugovorima i ugovorima u pripremi JGL će se u budućnosti intenzivno fokusirati na velika i brzorastuća tržišta i ključne regije svijeta – Bliski istok, Zapadnu Europu, SAD, Južnu Ameriku, Kinu i Vijetnam. Zaključno, prema našim predviđanjima u sljedeće četiri godine bit ćemo prisutni na više od 50 tržišta svijeta. Ostajemo predani dugoročnoj viziji – da postanemo globalni lider u području nazalnih dekongestiva i generičkih oftalmika, što traži od nas iznimnu tehnološku i terapijsku fokusiranost. Kontinuirano povećavamo svoje proizvodne, razvojne i skladišne kapacitete te ključne kompetencije, posebice s investicijama koje su u tijeku.

Da bismo trendove u hrvatskom gospodarstvu promijenili u pozitivnom smjeru, trebamo slijediti primjere mudrih i skromnih država, kao i kompanija, koje svoje ograničene resurse usmjeravaju u pomno odabrana područja u kojima posjeduju prirodne resurse i proizvodne sektore s visokom dodanom vrijednosti i globalno izvozno orijentirane. Isključivo proizvodnja i izvoz mogu riješiti naše nagomilane probleme, posebice goruće pitanje nezaposlenosti. Bez povećanja globalne konkurentnosti, uklanjanja investicijskih i poslovnih barijera, radikalnih reformi javnog sektora u smislu njegove efikasnosti i veličine, kvalitetnog dijaloga, pomnog i sustavnog strateškog promišljanja te bez jasne vizije i strategije neće biti većeg rasta BDP-a u Hrvatskoj. Velik je dio odgovornosti na tvrtkama u smislu restrukturiranja i izlaza na strana tržišta. Nažalost, u proteklih nekoliko mandata Vlada je štitila socijalni mir nauštrb konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, prebacujući teret svoje neučinkovitosti i prekobrojnosti poreznom presijom na hrvatske tvrtke.

Nadalje, Vladi nedostaje konzistentnost u provedbi donesenih sektorskih strategija. Primjerice, ako je farmaceutski sektor od strateške važnosti za Hrvatsku, kako se često ističe, onda treba promijeniti i način razmišljanja o rješavanju problema u zdravstvu, odnosno uštediti ne provoditi gotovo isključivo smanjenjem cijena generičkih lijekova, što najviše pogađa hrvatske proizvođače. Bez stabilnih uvjeta poslovanja, redovitih plaćanja isporučenih lijekova, bez fiskalnih poticaja koji privlače i motiviraju investitore, bez poticajnih mjera koje su vezane uz školovanje kadrova koje ova industrija treba, nema koncentriranja sektora na dugoročni rast. Farmaceutska industrija, kao malo koja druga u Hrvatskoj, ima jezgru znanja i sposobnosti dalje rasti, investirati, povećavati izvoz i zapošljavati, usklađena je s normama Europske unije, posjeduje potrebne certifikate te može konkurirati i na najzahtjevnijim izvoznim tržištima. Ona može pridonijeti dugoročnijoj stabilizaciji sustava i povećanju proračunskih prihoda.