Home / Financije / Poslovna Hrvatska 2015.

Poslovna Hrvatska 2015.

Na zahtjevnoj sveobuhvatnoj procjeni i stres testu Europske središnje banke, Privredna banka Zagreb je kao članica Intesa Sanpaolo Grupe ostvarila najuspješniji rezultat među bankama u Hrvatskoj. To je ujedno i priznanje PBZ-u za dugogodišnju predanost i kvalitetu u radu s klijentima i kontinuirano vrlo dobro upravljanje. Hvala Vam na ukazanom povjerenju i što ste nas prepoznali i time doprinijeli našem uspjehu.

Učinak u rastu domaće potražnje, nego uvozne. Ključno bi, međutim, bilo poreznom reformom stvoriti prostor za rast ulagačkog potencijala poduzeća, osobito onih u prerađivačkom i industrijskom sektoru. To onda može otvarati radna mjesta i povećavati razinu unutarnje potražnje, pa tako i porezni prihod države. Mi, nažalost, imamo državu veću od zemlje, i to za nekoliko konfekcijskih brojeva. Jedna Poljska ima deset puta više stanovnika, a ustrojena je u sedamnaest vojvodstava. Mi imamo dvadeset jednu županiju, bezbroj gradova i općina. Središnjom državom upravlja jedna od najbrojnijih europskih vlada, samo gospodarstvo iz različitih sektora pokriva čak šest ministarstava, agencije da i ne spominjem. Pa kad smo već kod dobrih starih baba, treba se sjetiti one stare, jednostavne izreke: Puno baba… Jasno da nam je onda i gospodarstvo kilavo.

Zato je posve razumljivo da ćemo i 2015. nastaviti živjeti svoju krizu zato što je ona u samoj naravi našega socioekonomskog stanja. To je, jednostavno, zadanost prilika i našega ukupnog okružja. Naše stanje danas neka je vrsta kapitalističkog socijalizma. Obveze su tržišne, kapitalističke, a prava zajamčena, socijalistička. Prihodi varijabilni, a obveze fiksne. Možemo zarađivati manje nego što želimo potrošiti. I zato smo uvijek u procjepu između stvarnog i željenog. Pa i u prilici kad svodimo učinke na kraju jedne godine, a najavljujemo očekivanja u drugoj. Znamo, dakle, kakva će biti iduća godina: uglavnom jednaka kao prethodna, većinom neučinkovita i bremenita problemima. Dijelom ćemo se suočiti s pokazateljima lošijima od današnjih, ali, sva sreća, dijelom, nažalost nevelikim, događat će se i mnogo pozitivnoga.

Što bismo trebali činiti da stagnacije i nazatka bude što manje, a napretka što više? Trebamo mnogo promjena, mnogo truda i odricanja. Kad bi se narodu postavili jasni i određeni ciljevi, kad bi predvodnici društva i samo pokazali solidarnost u odricanju, posve je sigurno da bi nacija prihvatila svaku žrtvu za bolju budućnost. Za to nam treba prava politika a, istina je, jedina je politika ona kadrovska. Ostalo je organizacija. Sve drugo imamo.