Premijera najjače svjetske ekonomije Milanović zaobišao zbog domaće politike

Kineski BDP ove će godine biti 17,6 bilijuna dolara za razliku od SAD-a, koji će ove godine proizvesti 17,4 bilijuna dolara dobara i usluga. Kinezi su održali rast od oko sedam posto na godinu, inflaciju od 1,4 posto, stopu nezaposlenosti od 4,1 posto, deficit od 2,1 posto… I voljni su investirati.

Ekonomsko predviđanje približavanjem kraja ove godine doživjelo je još jedan snažan udarac nakon što je Kina službeno pretekla SAD i postala najveća svjetska ekonomija, debelo prije gotovo svih ‘relevantnih’ prognoza. Gotovo nitko nije očekivao ni približno tako brz skok, posebice nakon što je tek prije tri godine Kina ostavila iza sebe Japan i izbila na drugo mjesto. Međunarodni monetarni fond nedavno je tako potvrdio ionako neizbježno, premda je malo tko računao na tako brzu promjenu na vrhu. U realnim odnosima, kineski BDP ove će godine iznositi 17,6 bilijuna dolara, a sada drugoplasirana reklama za uspjeha zapadnog kapitalizma proizvest će 17,4 bilijuna dolara dobara i usluga. Ili drugačije, Kina ima udio od 16,5 globalne ekonomije prema realnoj kupovnoj moći, a Amerika 16,3.

Prema sadašnjim procjenama, koje očito treba uzimati sa zrnom soli, taj će se jaz povećati, pa bi do 2019. Kina trebala proizvoditi 27 bilijuna dolara robe i usluga, a Amerika će u tom razdoblju dosegnuti oko 22 bilijuna. Što se drugih tiče, Indija je prema kriteriju MMF-a na trećem mjestu, a slijede je Japan i potom Njemačka. Čak ni uračunavanje krize, koja je unazadila Ameriku, nije rezultiralo adekvatnom i pravovremenom računom.

Dobar dio pogreške zapadnih analitičara otpada na uvijek prisutnu zavist, ali i nesposobnost probavljanja neugodnih činjenica, poput one da načelno komunistička zemlja s dirigiranom ekonomijom može poraziti jednu Ameriku. Ili da jedna dalekoistočna zemlja može dominirati svijetom kada svi znaju da svijet vazda pripada civilizacijskom geniju Europe i Amerike. Štoviše, zapadnjačka arogantna brljanja o Kini postajala su sve impresivnija što je Kina snažnije rasla, a prognoze skorog raspada, kraha, ‘teškog slijetanja’ i slično gotovo dnevna zanimanja. Nesumnjivo, redovitim ponavljanjem u nekom će trenutku biti točna. U iščekivanju kraha krahira je jedino Zapad, pri čemu je europska priča posebno sredrapajuća afera.

No bježanja od istine više nema i mnogi su zapadni mediji sasvim otvoreno proglasili kraj ‘ere Amerike’, utoliko tužniji što i nije potrajala pre-tjerano dugo gledano u širem povijesnom kontekstu. Ekonomsko savršenstvo koje je trebalo označiti kraj povijesti uspjelo je dominirati tek nešto više od sto godina, daleko od očekivanja i želja gorljivih pobornika američkoga ekonomskog i društvenog modela. Preciznije, Amerika je drsko izgurana s prvog mjesta nakon 142 godine, odnosno nakon što je tamo bila od 1872. godine kada je zamijenila stanovitu Veliku Britaniju na toj poziciji. Još početkom ovog stoljeća, prije samo 14 godina, Amerika je proizvodila trostruko više od Kine, što jasno pokazuje dubinu i veličinu promjene koja se službeno dogodila ove godine. Da nešto ozbiljno ne valja s nekoć vitalnom i obećavajućom Amerikom postalo je jasno još prošle godine kada je Kina preskočila SAD prema kriteriju globalne trgovine, ali to još uvijek mnogima nije bio dovoljan pokazatelj brzine promjene.

Priznanju usprkos, većina zapadnih medija nije posvetila previše redaka tom potresu, premda je bez daljnjeg u pitanju iznimno važan trenutak u povijesti, prema kojem će mnogi sljedećih godina ili stoljeća upirati prstom nazivajući ga prekretnicom. Usprkos neprekidnim predviđanjima velikog posrtanja, Kina je tijekom kriznih godina tek neznatno usporila, uspjevši održati rast od oko sedam posto na godinu, inflaciju od 1,4 posto, stopu nezaposlenosti od 4,1 posto, proračunski deficit od 2,1 posto i javni dug od oko 22 posto, gomilajući pritom nepojmljive količine deviznih rezervi (procijenjene na 3,8 bilijuna dolara) i povećavajući svoje investicije diljem svijeta (Kineska investicijska korporacija raspolaže s oko 500 milijardi dolara kapitala za investiranje). Ipak, u pogledu distribucije bogatstva i životnog standarda Kina je još uvijek daleko od razvijenih zemalja, BDP po glavi stanovnika iznosi oko 3500 dolara i u tom pogledu vjerojatno neće tako brzo dostići Zapad. S druge strane, ako se u Europi nastavi po starom, obrnutom progresijom Euroljani bi mogli ‘dostići’ Kineze svojim životnim standardom.

Samo za ovu regiju, sve interesantniju i Kinezima, iako isključivo u ekonomskom, ne i geopolitičkom pogledu kao što je slučaj s ostalim svjetskim igračima, namijenili su deset milijardi dolara ‘novca za igranje’. Njima kikiriki, zemljama Srednje i Istočne Europe (CEEC), njih 16 s kojima se kineski premijer Li Keqiang u pratnji oko 200 kineskih gospodarstvenika sastao u Beogradu ovoga tjedna, pravo bogatstvo. Kao što je već poznato, Hrvatska na samitu nije bila predstavljena na najvišoj razini jer je uvrijeđena javnim nastupima Vojislava Šešelja od kojih se službeni Beograd nije ogradio. Osim toga, kažu često u Hrvatskoj, teško je s Kinezima nešto dogovoriti zbog strogih pravila Europske unije, ali čini se da je Hrvatska jedina članica EU kojoj su ta pravila problem u dogovaranju gospodarske suradnje s Kinom. Druge države u sklopu CEEC-a s Kinom surađuju sasvim dobro pravilima EU usprkos (većina su članice) i ove će godine ostvariti više od 60 milijardi dolara trgovinske razmjene. Primjerice, Mađarskoj nije bio problem dogovoriti s Kinezima gradnju brze pruge Budimpešta – Beograd vrijedne oko dvije milijarde eura, za razliku od Hrvatske, koja je odbacila takve aranžmane kada je u pitanju gradnja nižinske pruge Rijeka – Zagreb, za koju Kinezi isto imaju interes.

U tom kontekstu je europsko i američko odgurivanje Rusije utoliko katastrofalnije, što su proteklih tjedni i mjeseci jasno pokazali. Rusija se energetski snažnije okrenula Kini, potpisala dva iznimno unosa ugovora o opskrbi plinom vrijedna gotovo 800 milijardi dolara i dvije zemlje, povijesno gledano nepovjerljive jedna prema drugoj, nastavljaju jačati suradnju na drugim područjima. Očekivano usporavanje kineskog rasta i dalje neće biti drastično, procjene su da će u sljedećim godinama Kina usporiti na između šest i sedam posto na godinu, što je još znatno više od zapadnih konkurenata.