Na kraju smo još jedne teške i veoma zahtjevne poslovne godine. Ništa novo, rekli bismo. Jednako je zahtjevno poslovati na svim tržištima, a s veličinom kompanije raste i složenost poslovanja te odgovornost za rezultat. Statistički, iako ima i pozitivnih odstupanja, u cjelini poslovni pokazatelji i sektorske analize pokazuju da naše gospodarstvo sve teže podnosi nove zahtjeve i udarce iz okoline, a sve to, naravno, utječe i na društvo u cjelini. Premda su ovogodišnji blagi rast izvoza, dobra turistička sezona te kvalitetno poslovanje nekih hrvatskih gospodarskih uzdanica, među koje se svakako ubraja Ericsson Nikola Tesla, svakako dobrodošli pozitivni primjeri, nisu dovoljni. Hrvatskoj treba više takvih pozitivnih priča o kompanijama koje uspješno posluju, zapošljavaju i izvoze.
Međutim, sve je to dobro poznato. Ako pomno pročitate što je sve napisano i izrečeno u posljednjih šest-sedm kriznih godina u našemu medijskom prostoru, onda bez pretjerivanja možemo zaključiti da su svi problemi dobro poznati, svi recepti i preporuke dani, sve najbolje želje upućene, a mi i dalje tapkamo u mjestu i tonemo sve dublje. Posebno me zabrinjava što kao pojedinci ili timovi, pa čak i kompanije, možemo dosegnuti sâm Olimp, a istodobno kao društvo nismo u stanju postići konsenzus ni o strateškim stvarima o kojima ovisi budućnost naše djece. Krajnji je trenutak da se trgnemo na svim razinama i shvatimo da nitko osim nas neće napraviti naš dio posla. Moramo zbiti snage oko zajedničke vizije, istinskih prioriteta, moramo pružiti ruku jedni drugima i u interesu naraštaja koji dolaze zasukati rukave i zapitati se – kako ja mogu pridonijeti gospodarskom i društvenom oporavku zemlje. S obzirom na to da je gospodarstvo uvijek korak ispred ostalih segmenata društva u suočavanju s realnošću tržišnih, tehnoških i društvenih zahtjeva, ono prvo trpi najteže udarce, ali i najsvežnije je neumitnosti brzih promjena i prihvaćanja novog vremena. Slikovito rečeno, naše je gospodarstvo poput maratonca koji bez obzira na sve otegodne okolnosti nastavlja svoju utrku prema cilju.
Ulog je golem. Nije pitanje jedne kompanije ili jednog sektora, riječ je o budućnosti svih nas. Zato prognoze poslovanja za mene ne mogu biti kvalitetne ako uz strategiju vlastite kompanije, odnosno organizacije, dakle onih područja i djelatnosti za koje smo uglavnom sami odgovorni, ne uključimo utjecaj iz okoline po najprije u zakonodavnome, fiskalnom i parafiskalnom okviru.
Upravo imajući to na umu, a znajući da će kompanijska kultura uvijek pobijediti strategiju, mislim da bismo nešto slično trebali razmotriti i na razini države. Dakle, trebaju nam hitne reforme i strateški smjerovi razvoja. Međutim, uspoređno s tim za uspjeh nam je nužna kritična masa ljudi iz poslovnog, javnog i civilnog društva, ali i svih građana koji prihvaćaju nužnost promjena koje, nažalost, najčešće nisu lake i jednostavne i zahtijevaju žrtve i odričanja. Trebali bismo krenuti redom i odrediti nekoliko ključnih ciljeva, predstaviti ih građanima što razumljivije kako bi svaki pojedinac shvatio nužnost promjena, razumio ulogu u transformacijskim procesima te na kraju točno mogao odrediti kad može očekivati prve pozitivne učinke za sebe, svoju djecu, obitelj i sve građane ove zemlje.
Važna je što šira mobilizacija ljudi jer reforme i rezovi koje treba učiniti odnose se na sve nas koji ovdje živimo i planiramo svoju budućnost. Istaknula bih samo neke važne reforme koje nas očekuju: reformu javne uprave, zdravstva, obrazovanja, socijalnog i mirovinskog sustava. Izvoz i promjenu strukture izvoza u korist visokotehničkih proizvoda visoke dodane vrijednosti izdvojila bih kao jedan od ključnih prioriteta naše zemlje jer u uvjetima drastičnog pada domaćeg potrošnje kućanstava i nužnih rezova potrošnje javnog sektora upravo izvoz može potaknuti gospodarski rast.
Zabrinjava što je udio najsloženijih proizvoda, među kojima je i ICT, u hrvatskome industrijskom izvozu na niskih 6,4 posto, a oni najjednostavniji u izvozu sudjeluju s 22,4 posto. Koliko je ta struktura nepovoljna, ilustrira podatak o izvozu njemačkih kompanija: najsloženiji proizvodi, odnosno oni s visokom dodanom vrijednošću, sudjeluju s 39,6 posto, a oni najjednostavniji imaju udio od samo 3,4 posto, zahvaljujući čemu je Njemačka izuzetno konkurentna zemlja. Hrvatsko je tržište premaleno i moramo se orijentirati na izvoz, a da bismo imali konkurentan izvozni proizvod, trebamo inovativno poduzetništvo koje razvoj temelji na znanju i komercijalizaciji inovativnih ideja. Ulaskom u Europsku uniju za Hrvatsku je postalo vrlo važno imati dobro razrađene strategije razvoja zemlje jer je to preduvjet za privlačenje sredstva iz fondova, što je i prilika da se zemlja usmjeri prema izgradnji društva čiji je gospodarski i svaki drugi razvoj zasnovan na znanju.
