Tihomir Premužak

Nakon vrlo teške, ali ipak uspješne 2014. planovi Vetropack Straže pokazuju nastavak trenda uspješnog poslovanja i 2015. Međutim, iduća godina bit će za naše poduzeće potpuno drugačija. Naime, dok smo ove godine postigli rekordne proizvodne i prodajne rezultate te jedan od najboljih poslovnih rezultata u povijesti tvornice, sljedeće nas čeka lošiji poslovni rezultat, ali isključivo kao posljedica velikoga investicijskog zahvata – planiranog remonta jedne od obojenih peći. Remontna godina u staklarstvu posebno je izazovna s više gledišta. Naime, u godini remonta planski ostajemo bez proizvodnog kapaciteta peći koja je u remontu, što nije zanemarivo. Planirani gubitak kapaciteta nadoknađujemo dobrim planiranjem svih raspoloživih resursa. Sigurni smo da ćemo i 2015. uspjeti odgovoriti na te izazove i dodatno uspješno osvremeniti proizvodni pogon, što je osnova za kvalitetan nastup na našim tržištima. Uz remont staklarske peći završit ćemo i najveći ekoprojekt u povijesti poduzeća – središnji filter za pročišćavanje dimnih plinova. Na taj smo projekt posebno ponosni jer je to izravno ulaganje u zaštitu okoliša. Mi u Vetropack Straži znamo da samo stalnim ulaganjima i brigom za okoliš, možemo ostati korak ispred konkurencije, ali i držati korak s najboljim proizvodnim tehnikama svjetske staklarske industrije.

Tako stvaramo preduvjet da sljedećih godina ponovno proizvođimo punim kapacitetom i da se potpuno spremni suočimo s novim izazovima svojih tržišta, hrvatskog i regionalnoga gospodarstva. Kao okorjeli izvoznik nastavit ćemo tradicionalno uspješno nastupati na svojim izvoznim tržištima, ali tražiti i otvarati nova tržišta i kupce. Vjerujemo u oporavak hrvatskog i regionalnoga gospodarstva. Međutim, i mi mislimo da će to biti vrlo sporo i teško. Istina je da Hrvatska ima velike potencijale i veliku priliku, ali treba napraviti potpun zaokret. Hrvatska ponajprije mora imati viziju! To danas nedostaje. Ali pritom mislim doista na viziju Hrvatske, a ne viziju jedne političke opcije; to možemo postići jedino širokom i iskrenom raspravom svih relevantnih društvenih čimbenika. Vizija Hrvatske mora imati konsenzus i o tome ne smije biti (političkih) pogađanja. Strategije su stvar političkih opcija. Dakle, političke stranke, gospodarstvo, akademska zajednica i svi čimbenici društva moraju predlagati svoj način kako postići viziju Hrvatske 2020., 2030., 2050. itd. Nadmetanje različitih strategija (dakle, različitih načina kako postići cilj) doista može i mora izrodit najbolja rješenja. Ali moramo postići širok konsenzus o tome kakvu Hrvatsku dugoročno želimo graditi. Naravno, to se ne može postići današnjom kvalitetom komunikacije – između najvažnijih političkih čimbenika, ali i između vlasti i naroda.

Dakle, drugi je veliki problem kronični nedostatak, odnosno posvemašnja kriza ‘leadershipa’. Postojeća je komunikacija između Vlade i naroda neprihvatljiva i to je, napokon, već svima postalo jasno. Naravno, negativan naboj vrlo je teško mijenjati, stoga će 2015. biti dodatno teška i izazovna. Međutim, što prije lideri vladajućih i oporbenih stranaka shvate da moraju međusobno komunicirati, da se moraju dogovoriti o viziji države, prije ćemo skrenuti na pravi put i prije postići ciljeve. Svjestan sam da taj-ming tomu ne ide u prilog jer je 2015. izborna godina u kojoj se, u pravilu, ništa radikalno ne događa. Ali da sam na vlasti, zaigrao bih na sve ili ništa jer se ionako više ništa ne može izgubiti.

Sljedeće, ali ne manje važno, reforma je državne uprave. Dakako, svi znaju da je nužna i neizbježna. Međutim, ne možemo nikamo stići s parolom ‘Mi jesmo za promjene, ali nemojte krenuti od nas…’. A priznajmo, tako se danas ponaša većina dionika državne administracije, odnosno svih onih koji bi se prvi trebali reformirati. Tu krizu možemo nazvati – krizom iskrenosti. Znam da je teško biti iskren i aktivan s malom plaćom ili bez posla, ali bez korjenitih strukturnih promjena samo ćemo produbljivati sadržajnu tešku situaciju.

Četvrto, također dobro poznato i često isticano, ali nikad realizirano – moramo naći načine na koje ćemo obrađivati zapuštenu zemlju. Ne možemo i ne smijemo više živjeti u zemlji u kojoj nema posla dok nam je velik dio obradivih površina zarastao u korov, a u isto vrijeme uvozimo robu sumnjive kvalitete. S time bi se trebalo početi već sljedeće godine, bez obzira na izbore.

Dakle, situacija u Hrvatskoj ni nakon punih sedam godina recesije nije nimalo optimistična, još se ne vide pomaci nabolje. Nadam se da ćemo ipak uspjeli odgovoriti na izazove koji nas čekaju 2015. i da hrvatsko gospodarstvo neće potonuti još dublje. Mi u Vetropack Straži vjerujemo da smo se dobro pripremili za tešku godinu koja je pred nama. Naši zaposlenici svjesni su da je to dio naših strategija i da imamo viziju poduzeća. To smo im iznijeli iskreno i na vrijeme, zato imamo njihovo potpuno razumijevanje i potporu. Promjene koje ćemo sljedeće godine provesti u poduzeću omogućit će daljnji razvoj, rast i napredak, budućnost tvornice. I, naravno, sigurnost radnih mjesta za naše zaposlenike.