Zašto nam ne trebaju Junckerove investicije u Hrvatskoj

Investicije iz europskog paketa od 315 milijardi eura i osvajanje tog tržišta s domaćom operativom potencijalno su veća prilika od investiranja u hrvatske projekte. No u domaćim su tvrtkama skeptični. Za pravi nastup treba se udružiti. Svojedobno je propalo ujedinjenje nastupa domaćih građevinara u inozemstvu na Ingrinim temeljima. Junckerov ‘new deal’ sigurno je posljednja šansa.

Na novome unutarnjem tržištu. Drugim riječima, ne bismo se trebali samo moliti da nam prođe koji od 77 infrastrukturnih projekata koje smo kandidirali Europskoj komisiji (EK) nego bismo se trebali baciti i na molitvu i proučavanje projekata po cijeloj Uniji u kojima bi mogla sudjelovati naša industrija.

Iako taj savjet domaćim poduzetnicima ne zvuči jako utješno jer ga je lako izreći, a teško provesti, s obzirom na dosadašnja iskustva s pripremljenosti vlastitih projekata čini se da je više logike u gledanju izvan nacionalnih granica.

Investicijski plan EK-ova predsjednika Jean-Claudea Junckera trebao bi, dakle, s postojeće 21 milijarde eura koju osiguravaju EK i Europska investicijska banka (EIB) u sljedeće tri godine privući 315 milijardi eura investicija privatnih investitora i državnih fondova u strateške projekte te u male i srednje tvrtke, potencijalno povećati Unijin BDP za 330 do 410 milijardi eura i stvoriti od milijun do 1,3 milijuna novih radnih mjesta. Ili, kako kažu kritičari toga ‘spasonosnog’ plana, Juncker se uzda u čudo umnožavanja kruha i ribe. Članice EU prijavile su 2000 projekata ‘teških’ 1,3 milijarde eura, među kojima je i hrvatskih 77 vrijednih 21,5 milijardi eura. Prednost imaju projekti koji zadovoljavaju tri kriterija: imaju europsku dodanu vrijednost, ekonomsku održivost i stupanj spremnosti, a bit će izabrani oni čija provedba može započeti u sljedeće tri godine. Do osnivanja fonda za strateška ulaganja, za što je rok lipanj 2015., projekti s popisa analizirat će se tako da će svaka država članica vrednovati projekte prema modelu ‘vrijednost za novac’ na temelju uputa koje će pripremiti EK i EIB, nakon čega će se vidjeti isplati li se ulagati i u koje projekte.

HDZ-ova europskog parlamentarca Ivana Maletić kaže da će prednost za-sigurno imati projekti ulaganja u znanstvena istraživanja, inovacije i nove tehnologije za koje vlada i privatni interes te zajednički projekti više država članica u prometu, energetici, jedinstvenome digitalnom tržištu, zdravstvu.

Projekti će mobilizirati građevinski, IT, uslužni i druge sektore i to je dodatna prilika za poduzetnike. Izvođači radova i dobavljači robe i usluga birat će se u skladu s pravilima javne nabave, što znači da će prolaziti najkvalitetnije i ekonomski najprihvatljivije ponude. S obzirom na veličinu projekata ponuđači će se često udruživati u konzorcije. Naši poduzetnici sigurno će biti poželjni partneri jer mnogi imaju dobre referencije i iskustvo u provedbi prometnih, energetskih, IT i projekata društvene infrastrukture – vjeruje Maletić. Najviše je predloženih projekata u energetici (29 posto) i transportu (29 posto), slijede znanje, inovacije i digitalna ekonomija (18 posto), društvena infrastruktura (škole, bolnice, fakulteti, sudovi itd.; 15 posto) i okoliš (devet posto). Na prvi je pogled jasno da i Juncker voli beton, stoga su građevinska i metaloprađivačka industrija neke od onih koje bi mogle najviše profitirati.

Najviše je predloženih projekata iz energetike i transporta. Jasno je da Juncker voli beton. Stoga bi upravo građevinari mogli najviše profitirati.

Europska komisija prihvatila je 12. prosinca 2014. naš najveći operativni program ‘Konkurentnost i kohezija’ za financijsko razdoblje od 2014. do 2020., što je otvorilo put uporabi 6,881 milijarde eura sredstava Europske unije za ulaganje u rast i razvoj. Za sve nas to je dobra vijest. Nikada dosad Hrvatska nije imala takav iznos nepovratnih sredstava koja može uložiti u razvoj i nova radna mjesta. Posebno veseli to što je operativni program ‘Konkurentnost i kohezija’ prihvaćen među prvih pedeset od više od dvjesto programa iz Unijinih država članica.

Za hrvatsko gospodarstvo vrlo je važno što će gotovo dvije milijarde eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj biti iskorišteno za potporu malim i srednjim poduzećima, istraživanje i inovacije, a znatan udio ulaganja, od više od 3,5 milijardi eura, uložit će se u zaštitu okoliša, prilagodbu klimatskim promjenama i prometnu infrastrukturu.

A uskoro će biti raspisani i prvi natječaji, i to za velike infrastrukturne projekte koje smo pripremili ili je njihova priprema za sufinanciranje iz fondova EU u završnoj fazi te za tzv. sheme za dodjelu nepovratnih sredstava. Malom i srednjem poduzetništvu bit će na jednom od prvih natječaja za potpore za ulaganja u modernizaciju postojećih tehnologija i razvoj novih proizvoda, procesa i usluga dodijeljeno oko 1,4 milijarde kuna. A to, naravno, nije sve.

Prvih pet poziva za dodjelu nepovratnih sredstava vrijedno je oko 2,5 milijardi kuna, a prvih 15 velikih infrastrukturnih projekata za koje se iduće godine očekuje raspisivanje natječaja vrijedno je oko pet milijardi kuna.

Fondovi EU naša su velika prilika, to stalno ističem i pozivam sve aktere na državnoj i regionalnoj razini da bez obzira na političku opredijeljenost zajedno pridonosimo što boljoj iskorištenosti sredstava EU za rast gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta te ravnomjerniji regionalni razvoj.

Inače, i 2015. nastavljamo provoditi strategiju koja se od početka mandata ove vlade zasniva na fiskalnoj konsolidaciji, provedbi strukturnih reformi i jačanju investicijskih aktivnosti. Bez obzira na to što ulazimo u izbornu godinu, na tome ćemo ustrajati. Red u javnim financijama, restrukturiranje gospodarstva, reforme u raznim područjima, zadržavanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta, na svemu tome radimo i radit ćemo.