Država se ne drži maksime da je dobar porez onaj koji je jednostavan i koji se ne mijenja. Opet se uvodi niz poreznih noviteta, koji nisu beznačajni, ali nemaju nit vodilju smislenog paketa. Naša porezna stručnjakinja Marija Zuber izabrala je 24 porezne promjene najvažnije za poslovanje poduzetnika u 2015.
Hrvatskom poreznom svijetu, pjesnički rečeno, samo mijena stalna jest. Baš kao prošle godine, čeka nas i ove. S prvim danom 2015. na snagu stupa nekoliko poreznih novina, poput izmjena u plaćanju PDV-a, uvjeta za iskorištavanje porezne olakšice za reinvestiranu dobit, oporezivanju dohotka, uvodi se oporezivanje kamata na štednju i još štošta. Izmjene su nužne, to je činjenica, ali ostaje vječni problem: njihova učestalost, nelogičnost, nedorečenost ili neusklađenost s ostalim zakonima. To, malo je reći, jako iritira poslovni svijet. Osim toga, što je možda još važnije, izmjene pokazuju da još ne razmišljamo drukčije i da ne slušamo ‘mrvicu’ pametnije od nas. Primjerice, Alberta Einsteina koji je davno rekao da način razmišljanja koji nas je doveo u stanje u kojem jesmo ne može biti način razmišljanja koji nas može izvesti iz tog stanja.
Problem je u proizvodnji. Uzmimo primjer štednje. Jasno je da siromašni pozdravljaju uvođenje poreza na kamate. Međutim, je li to u interesu Lijepe Naše, sasvim je drugo pitanje. Ekonomist Guste Santini napominje da je cilj svake nacionalne politike realizacija društvenog proizvoda. Kada se pojave viškovi štednje koju nije moguće na razini zemlje ‘potrošiti’ ili izvesti, nastaju problemi deflacije, smanjenje gospodarske aktivnosti, povećanje nezaposlenosti itd. U zemljama koje imaju kronični deficit problemi prevelike štednje jednostavno ne postoje. Upravo suprotno, postoji problem male proizvodnje.
Prema tome, nije problem u štednji, već u proizvodnji. Oporezivati štednju znači odlučiti se na vječni život na dug. Međutim, živjeti na dug znači smanjenje blagostanja za iznos plaćenih kamata na kredit, servisiranje duga. Tako će Hrvatska za nekoliko kuna poreznih prihoda dramatično pogoršati ionako tragično stanje gospodarstva – tvrdi Santini koji promjeni poreznog sustava daje negativnu ocjenu.
Naime, u uvjetima dramatične porezne presije poreznim reformom možemo smatrati samo one promjene koje će imati za posljedicu smanjenje porezne presije na makrorazini. Ostalo su samo priče. Dokaz su tome promjene u oporezivanju dohotka.
Smanjenje porezne presije građanima učinjeno je nauštrb lokalne uprave i samouprave, koja će smanjenje svojih prihoda nadoknaditi bilo povećanjem drugih poreza, bilo cijenama komunalnih naknada. Posebno valja uočiti rentijerski prirez na dohodak o kojem se ne piše, a moralo bi jer je to porez u korist spavaonica, kao što je to recimo Zaprešić, a na štetu Zagreba gdje teče gospodarska aktivnost. Dakle, bilo bi bolje da prirez pripada onoj jedinici lokalne samouprave gdje se vodi poslovna aktivnost – smatra Santini.
U HUP-u, s druge strane, ipak smatraju da je riječ o pozitivnoj promjeni jer povećava raspoloživi dohodak građana: Prema izračunu HNB-a, izmjene Zakona o porezu na dohodak građanima će ‘osloboditi’ oko 2,1 milijardu kuna, dakle oko 0,8 posto BDP-a. No u središnjoj banci očekuju da će se u potrošnju od tog iznosa ‘prelieti’ oko 0,3 posto BDP-a, a ostatak će vjerojatno poslužiti za daljnje razduživanje građana, ali i podmirenje novih ili povećanih poreznih ili komunalnih opterećenja kojima će jedinice lokalne samouprave pokušati nadomjestiti prihod bez kojeg ostaju izmjene u oporezivanju dohotka – smatraju.
Zadiranje u porez na dohodak posredno pomaže i poduzetnicima zato što barem malo podiže potrošnju, no vjerojatno im mnogo više znači izmijenjeni Zakon o PDV-u koji omogućava malim poduzetnicima da PDV više ne moraju platiti nakon ispostavljenih fakture, već će ga plaćati kada svoj proizvod ili uslugu i naplate, kao i da se visina godišnjeg prihoda za plaćanje PDV-a nakon naplate podiže s dva na tri milijuna kuna. Nepovoljne su za njih pak promjene vezane za PDV na zemljište pri kupnji nove nekretnine koje, ističu u HUP-u, teško mogu biti doprinos zaustavljanju recesije u dijelu građevinarstva koji se odnosi na visokogradnju. Restriktivne su i izmjene Zakona o porezu na dobit kojima se određuje da se porezne olakšice za reinvestiranu dobit odnose samo na onaj dio dobiti koji će se uložiti u dugotrajnu imovinu te ako poduzetnik zadrži ili poveća broj zaposlenih.