Ovo je godina u kojoj su padali i jaki. Afera Šegon, u kojoj je bivši ministar financija Slavko Linić nepotrebnim ustrajao u zaštiti svoga pomoćnika, bila je sjajan povod pre-mijeru Milanovića da se napokon obračuna s njim. Nakon toga pali su i svi riječki kadrovi u javnim ustanovama i državnim poduzećima, a jedina žrtva s druge strane bila je ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec. Ona je podnijela ostavku ‘zbog pritisaka’, a Linića je optužila da je Spačvi oprostio porezni dug preuzevši zemljište te tvrtke koje je, navodno, višestruko precijenjeno.
Koliko o tome zna Mladen Bajić, sad je nevažno jer je nakon dvanaest godina otišao s mjesta glavnoga državnog odvjetnika a da nije ni kukuriknuo. Tako se nije potvrdila ona predsjednika Ive Josipovića ‘da je Bajić kukuriknuo prije, sigurno bi završio u lon-cu’. Doduše, nije završio ni u loncu; eno ga, zamjenik je aktualnoga državnog odvjetnika Dinka Cvitana. Za razliku od energičnog Linića njegova je snaga u umu jer je njime procjenjivao kad je vrijeme za kukurikanje.
I Anton Kovačev je otišao nakon 21 godine s čela HBOR-a, pa je možda i njegova snaga u umu. Shvatio je da nema potporu vlasti kao ni Bajić, a nije isključeno da je o njegovoj sudbini presudila i odluka o davanju kredita Šegonovoj tvrtki, što je poslije okvalificirano kao sukob interesa Linićeva bivšeg pomoćnika. No iako je najavljen, EIB nikako da ga imenuje za šefa svog ureda u Hrvatskoj unatoč tome što je s njim surađivao tu 21 godinu. Ili baš zbog toga?!
