Home / Biznis i politika / KINEZI BJEŽE IZ HRVATSKE Svaki treći mali trgovac otišao, a veliki investitori ne dolaze

KINEZI BJEŽE IZ HRVATSKE Svaki treći mali trgovac otišao, a veliki investitori ne dolaze

Kina je u sjeni aktualnog naftnog rata preteka SAD i postala najjača svjetska ekonomskog sila te najtraženiji investitor na svijetu. Ulaže u sve u što se može ulagati, a najviše je zanima rudarstvo, industrija, energetika i infrastrukturu. Osim velikih senzacija i priča o milijardama dolara kineskih ulaganja, Hrvatska još nije prepoznala te mogućnosti. A ‘problem’ s kineskim poduzetnicima i investitorima sve se više produbljuje. Posljednji takav loš primjer neodlazak je premijera Milanovića u Beograd na sastanak na vrhu koji je organizirao kineski premijer Li Keqiang. Da ga je organizirao američki predsjednik Barack Obama, Milanović bi vjerojatno prvi stigao u Beograd, bez obzira na napetosti zbog Vojslava Šešelja.

– Posljedica je tog neodlaska to što je Kina prihvatila Srbiju kao partnera. Potpisan je Sporazum o razumijevanju, što je ključni dokument za svakog kineskog poduzetnika. Naime, kineski ulagač ili poduzetnik isključivo dolazi u državu koja ima potpisane sporazume s Kinom jer mu to omogućuje sigurnost – objašnjava Mario Rendulić iz Društva kinesko-hrvatskog prijateljstva.

Iako već godinama vrhuška domaće politike deklarativno poziva kineske ulagače u Hrvatsku, većih ulaganja nema. Spominjalo se ulaganje Kineza u nizinsku prugu Rijeka – Zagreb, no od toga nije bilo ništa. Ipak, jedna od posljednjih kineskih provedenih investicija bila je u rujnu kad je Luka Ploče s kineskim CNBM International Engineeringom potpisala ugovor u sklopu provedbe projekta gradnje i opremanja terminala rasutih tereta u Luci Ploče prema modelu javno-privatnog partnerstva. Iako kineski ulagači pokušavaju sudjelovati u velikim projektima po Hrvatskoj, a spominju se i stotine milijuna kuna potencijalnih ulaganja, kineski mali i srednji poduzetnici odlaze. Gospodarska kriza i dugogodišnja recesija u Hrvatskoj mnoge je natjerala da stave ključ u bravu i presele se na neko drugo tržište. U posljednjih 15 godina svjedočili smo navali kineskih trgovina. No stanje se drastično mijenja.

– Ove je godine za 30 posto manje kineskih poduzetnika u Hrvatskoj nego 2013. Nažalost, kineski poduzetnici, bilo mali i srednji bilo veliki, nisu prepoznati iako je Kina najveća svjetska sila – rekao nam je Rendulić. A taj odlazak pokazuju i brojke o znatnom padu prihoda dvaju kineskih trgovačkih centara u Zagrebu u koje su uloženi deseci milijuna kuna, Kineskog zida i Kunluna. Masovni odlazak kineskih trgovaca potvrđen nam je s nekoliko strana. Iako se službena kineska vlast ne zamara previše time što mali i srednji poduzetnici odlaze jer je to normalan proces u poduzetništvu imaju li se na umu trenutačne gospodarske okolnosti u Hrvatskoj (kineski poduzetnici masovno su se povlačili i iz regionalnih država, konkretno Srbije i BiH), to samo upućuje na nešto drugo.

Rendulić ističe da su kineski ulagači i tvrtke spremni ulagati u Hrvatsku, no odbija ih se. A to nije novost. Kad je Kina dopustila da se njezinom valutom juanom može trgovati na svjetskome novčanom tržištu, trebalo je napraviti centar izvan Kine (to je do tog trenutka radila isključivo Kineska redišnja banka) u kojem bi se kineska valuta mogla mijenjati za bilo koju u svijetu.

Zašto bi se kineski investitor javio na natječaj za Zračnu luku Dubrovnik kad zna da je taj posao rezerviran za Institut IGH? – izravan je Rendulić. Napominje da se u Hrvatskoj stvara negativna napetost prema Kini – čak 79 posto Hrvata ne vjeruje Kinezima.

Stoga je jasno kako i zašto kineski investitori i tvrtke sve manje posluju u Hrvatskoj, no oni hrvatski sve više idu u Kini, što se vidi u trgovinskoj razmjeni u posljednje tri godine. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, uvoz iz Kine opada, a izvoz je malo manji. U 2013. prepolovio se uvoz iz Kine, a izvoz u nju povećao. Naime, lani smo uvezli 770,15 milijuna dolara vrijedne robe, a godinu prije čak 1,48 milijardi dolara. Istodobno je godišnji izvoz u Kinu lani bio 76,22 milijuna dolara, a godinu prije 45,86 milijuna dolara.

Bilo kako bilo, Hrvatska se drži svojih tradicionalnih tržišta EU, što pokazuje i namjera da se infrastrukturni projekti kao što su Pelješki most i nastavak autoceste prema Dubrovniku financiraju iz Unijinih fondova iako su i kineski investitori bili jako zainteresirani za te projekte. A u susjedstvu, točnije u Crnoj Gori, infrastrukturni posao stoljeća, kako su ga nazivali hrvatski građevinari – autocesta Bar – Boljare, financirat će kineska Exim banka, koja financira i gradnju autoceste kroz BiH kojom će se skratiti put do Jadrana.

  • Hrvatska vlada pak ugovara poslove s njemačkim, austrijskim i drugim europskim tvrtkama i bankama, koje uvjetuju da radove izvode i opremaju njihove tvrtke, što kineske tvrtke ne čine. Istodobno je Kina jedan od glavnih trgovinskih partnera Njemačke. Mislim da je sve jasno – zaključuje Rendulić.