Home / Tvrtke i tržišta / Za svaku tvrtku u drvnoj industriji postoji stranac koji bi je rado kupio

Za svaku tvrtku u drvnoj industriji postoji stranac koji bi je rado kupio

Imamo toliko ugovora za izvoz u 2015. da ćemo ih možda čak teško realizirati. Prije nekoliko dana potpisali smo ugovor s turskom tvrtkom i svaki dan stižu nam upiti iz Europe.

  • Kako komentirate ovu akciju i to kako je u njoj prošao Čermakov Crodux? Smatram da bi kontrole naftnih derivata trebale biti i češće, iako je gorivo u Hrvatskoj, općenito gledajući, kvalitetno. Svi mi kupujemo gorivo na svjetskom tržištu, čak i Ina, a za njegovu kvalitetu odgovara proizvođač ili dobavljač. Vidjeli smo da je na određenim crpkama utvrđeno da je točka filtrabilnosti bila −13 Celzijevih stupnjeva, a trebala je prema pravilniku od 1. prosinca biti −15. Međutim, vrijeme je toplije i svi oni koji su točili gorivo neće imati ama baš nikakve štete, a ako je točka filtrabilnosti bila −13, onda je to prema propisima prekršaj. Ali Crodux je jaka tvrtka, jer je to zapravo bivši OMV Hrvatska, imaju kvalitetno gorivo i treba vidjeti što se tu dogodilo, možda se nova zaliha koja je imala propisanu filtrabilnost pomiješala sa starom.

  • Jesu li inspektori testirali i Petrolovo gorivo? Jesu.

  • I? Ne znam još rezultate, ali se i ne bojim za njih.

  • Koliki je Petrolov tržišni udio u Hrvatskoj? Približno se kreće oko 15 posto u maloprodaji, ali znam da je Petrol na drugome mjestu iza Ine. Ove godine očekujemo da ćemo imati pet milijardi kuna prometa.

  • Siguran sam da se u budućnosti neću orijentirati na drvnu industriju, a što će biti, moram prije svega vidjeti sa svojom obitelji.

  • Kruže priče da vam je bivši ministar financija Slavko Linić bio velika potpora u sklapanju poslova s državnim tvrtkama, riječkim, s Podravkom. Je li vam njegovim odlaskom izmaknuto tlo pod nogama? Ma ne. Linić je bio vrlo aktivan SDP-ovac, a ja nisam član nijedne stranke. Kad se družimo, vrlo rijetko razgovaramo o politici, a ne družim se s njim zato da bih dobivao povoljnije aranžmane. S Podravkom sam radio i prije nego što je on postao ministar, a bio sam u toj tvrtki baš prije neki dan i obnovili smo ugovor. S njome rade sve naftne tvrtke zato što i Podravka plasira svoje proizvode na benzinske crpke. Te priče nemaju veze s istinom!

  • Je li vam onda prijateljstvo s Linićem donijelo više štete nego koristi? Pa ne znam, nisam to analizirao.

  • Pri prodaji preostalog udjela 2012. dogovorio sam se s Upravom u Ljubljani da ostanem član Uprave do kraja 2016. Napravili smo zapravo nagodbu, ostao je i jedan broj radnika Uprave koji su ovdje u Rijeci i oni pokrivaju dio veleprodaje.

  • Je li odlazak razlog da se prebacujete u drvnu industriju? Ne. Bio je to više izazov. Ja jesam preuzeo dio drvne industrije u Ogulinu i bjelovarsku Česmu. No siguran sam da se u budućnosti neću fokusirati na drvnu industriju, a što će biti, moram prije svega vidjeti sa svojom obitelji.

  • Zanimljivo je da se Spačva uvijek pojavljuje u sjeni vaših preuzimanja. Primjerice, preuzeli ste u Ogulinu tvrtku Pavla Miljavca koji je bio dužan HŠ-u 20 milijuna kuna, a Spačva mu je bila sudužnik. Sada ste preuzeli bivšu Spačvinu tvrtku Česmu. Je li to koincidencija ili možda nešto drugo. Biste li kupili Spačvu? To sad prvi put čujem od vas. Ali neću kupiti Spačvu, kažem da drvna industrija nije moja orijentacija.

  • Kakvi su vam planovi s Česmom? Pogon je bio trošan. Sve smo ponovo elektrificirali, obnovili zgradu i sanirali sustav grijanja. Prije su bili ventilatori, sad smo stavili stropne radijatore da nema dizanja prašine, a nova je i hidrantska mreža, znači jednopunovo nova infrastruktura. Energetski sustav je potpuno nov, kupili smo novi kotao od 7,5 megavata.

  • Koliko ćete trebati radnika? Stotinjak za početak, a vidjet ćemo što će biti dalje. Imam neke planove za proizvodnju, no pričekajmo da prođe barem godina dana. Proizvodit ćemo elemente za troslojni parket koji će se finalizirati u Ogulinu. Zato smo i kupili Česmu jer za troslojni parket treba jako puno drvne mase koje, i to vrlo kvalitetne, ima u okolini Bjelovara. No nećemo raditi samo parket, jer za četvorni metar treba nam samo između 16 i 20 posto drvne sировine. Preostalih 80 posto želimo pretvoriti u biomasu.

  • Koliko ćete tu uprihoditi? Teško je sad reći, ali ćemo zaraditi na više načina. Drvo klase koju mi kupujemo jako je skupo i morali bismo imati visoku cijenu proizvoda iz ovih 20 posto sировine da bismo nadoknadili gubitak od 80 posto. U Europi se dosta traže briketi, peleti… Investirali smo u Ogulinu u tvornicu peleta, tehnologija je spremna, vrlo ćemo brzo početi s radom, a godišnje ćemo proizvoditi 25 tisuća tona peleta. Tržište je Italija, ali i ostatak Zapadne Europe, sve je osigurano. Instalirao sam i tehnologiju za preradu briketa i tu ćemo godišnje proizvoditi sedam tisuća tona. Znači, želimo već koru drva iskoristiti kao energent za stvaranje tople vode i pare za sušare, a ostatak drva za pelete i brikete.

U Česmi ćemo već iduće godine, s obzirom na to da imamo kotao od 7,5 megavata, napraviti kogeneraciju, postavit ćemo generator i proizvodit ćemo 1,5 megavata električne energije. Znači, sav višak energije iskoristit ćemo za proizvodnju struje, a onda će se toplja voda iskoristiti za sušare, pa imamo zatvoren ciklus.

  • Koliko su investicije vrijedne? U Česmi sedam milijuna eura, a u Ogulinu mnogo više. U Ogulinu će raditi oko 220 radnika.

  • Gdje planirate plasirati proizvode? Već imamo ugovore za izvoz i za 2015. koje ćemo možda čak i teško realizirati. Prije nekoliko dana potpisali smo ugovor s jednom turskom tvrtkom, a svaki dan nam stižu upiti tvrtki iz Europe. Ugovorili smo već prodaju s velikom švicarskom korporacijom Bauwerk koja to distribuira po Europi. Zatim radimo za trgovačku tvrtku Moland iz Danske, s austrijskim Scheucherom koja također kupuje, ali i proizvodi parkete. Scheucher radi godišnje više od milijun četvornih metara parketa, ali nemaju primarnu preradu, nego samo finalnu preradu za parkete. Mi ćemo im dijelom prodavati polugotove parkete, a dijelom i elemente za gotove parkete.

  • Znači, dijelom će se vaš gotovi parket prodavati pod markom Scheucher? Za ovo vrijeme, obilazeći i razgovarajući s ljudima u Europi, moram reći da sam shvatio kako je naših proizvoda kao brendova malo u Europi. Većina hrvatskih proizvođača radije proizvodi za europske. Tako proizvod i po nekoliko puta dobiva na cijeni.

  • Kako je moguće da naše kompanije s kvalitetnom sировinom, pa i s tradicijom, ne mogu stvoriti neki brend za vanjsko tržište? Hrvatska bi trebala imati svoj izvozni brend oko kojeg bi se okupili svi u drvnoj industriji. Možda bi se zvao Drvo hrvatsko ili drukčije, ili kao što je to nekad bio Export drvo, ili Šipad ili Lesnina. O tome sam razgovarao s Upravom HŠ-a, ideja im se sviđa. Mislim da bi svi imali koristi jer bi profit bio veći.

  • Postoji li mogućnost da prodate Česmu i pogon u Ogulinu? Ima li interesanata? Tko zna, mislio sam da Europetrol neću nikad prodati, pa sam ga prodao. Ima interesanata za kupnju bilo koje drvoprerađivačke tvrtke u Hrvatskoj. Vidjeli ste da je Florian grupa preuzela Čazmu. U drugim zemljama nema ovakve sировine i njima je u interesu da ovdje proizvode, a imaju i radnu snagu koja je mnogo jeftinija.

  • Jesu li novi vlasnici, ne moraju biti samo stranci, jedini način da drvna industrija bude još bolja? Prema mojemu mišljenju, jesu. Čak sam telefonski razgovarao s direktorima nekih talijanskih tvrtki koje su spremne svoje pogone preseliti u Hrvatsku.

  • U pripremi za razgovor rekli ste da bi i HŠ mogao pomoći malim proizvođačima. Kako? Ovo što sad radi HŠ u smislu dugogodišnjih ugovora je dobro jer tvrtke imaju sigurnost da će kupiti sировinu u slijedećih desetak godina. Sada one prodaju i na međunarodnom natječaju drvnu masu, bi li mogle i nešto drugo, to treba vidjeti. Primjerice, mogli bi od pilanara otkupljivati daske, gredice tako da im isporučuju sirovinu i plaćaju im obradu, a HŠ bi te poluproizvode mogao dalje plasirati na međunarodno tržište putem javnog natječaja.

  • Kakav je vaš komentar na pad cijena nafte u svijetu i zašto ga ne prati pad cijena u Hrvatskoj? Više je faktora, nije jedini poremećaj odnosa između Zapada i Rusije. Ove godine u Europi nema velikih hladnoća, potrošnja za grijanje je jako mala. Drugo, u Europi gospodarski rast nije onakav kako se očekivalo, pa su istraživanja i vađenja nafte mnogo veća od potreba svjetskoga gospodarstva. Ali vjerujem da će se cijena vrlo brzo vratiti na 80 dolara po barelu, za nekoliko mjeseci. U Hrvatskoj pak ne padaju trošarine, koje su fiksno propisane, ali valja reći i da je njihova visina ispod prosjeka EU. Zato cijene derivata ne padaju tako brzo kao sirove nafte.

  • Kako biste vi riješili problem Ina – Mol? Ne znam. Nisam upoznat sa svim tim ugovorima. Ali ova situacija nije dobra ni za koga. Uspjeh bi bio da Ina ide dalje u razvoj, da rafinerije rade.

  • Je li realan spas sisačke rafinerije i čeka li isto riječku? U Europi je zatvoreno jako puno rafinerija, više od 160 u posljednjih nekoliko godina. Mislim da riječka rafinerija ne treba biti zatvorena jer će potražnja derivata s ovoga bazena postojati za Hrvatsku, Sloveniju i sjevernu Italiju. Rijeka ima morske putove i naftovod prema Mađarskoj. Mislim da bi se sisačka rafinerija trebala spasiti – u proizvodnji naftnih derivata ili zelene energije, treba vidjeti. Ali jednu takvu strategiju morali bi napraviti naša vlada i MOL.

  • A kakva je pak vaša strategija obrane od napada Ivana Pađena? Tvrdi da ste na prijevaru preuzeli njegovu tvrtku IGM i tamošnji kamenolom. To mi je jedna od velikih pogrešaka. Tad sam bio prezauzet kao direktor Europetrola. Imali smo golema potraživanja za Grič Petrola iz Samobora, koji je pak IGM-u prodavao gorivo. Željeli smo naplatiti svoja potraživanja od 89 milijuna kuna, pa nam je Grič Petrol ustupio svoja potraživanja od IGM-a. Napravili smo sporazum s IGM-om, pri čemu smo ta potraživanja pretvorili u kredit na 42 rate. Nikad nam nisu vratili ni kune. Nisam ni znao gdje je taj Tounj, nikad se nisam bavio kamenolomom. Kad sam se udubio u to, vidio sam da ta tvrtka od 2005. nije ni imala koncesiju. Radili su bespravno i imali potporu i tamošnjih zaposlenika Porezne uprave, pogotovo rudarske inspekcije. Nitko od njih nije bio četiri godine u kontroli. Katastrofalno ponašanje.

  • To imate crno na bijelo? Naravno, pogledajte. Osim toga, pronašli smo da je on bespravno eksploatirao i 2004. i nikad nije platio državi tri milijuna kuna. Pađen je stvorio više od 300 milijuna kuna dugova u toj tvrtki, možete misliti, kamenolom da ima tolike dugove. Istodobno, njegova su potraživanja bila minimalna. Ipak, našao sam, uz velik trud te velika odricanja i borbu, rješenje za radnike; 82 radnika sam zaposlio, četiri su godine radili, primali plaću, što je više od 18 milijuna kuna. Iako je kamenolom bio zatvoren, radili su na gradilištu i gradili benzinske crpke, ne u kamenolomu. Plaćao sam komunalna davanja za kamenolom iako nije radio, a ona su glavni izvor u općini Tounj. Četiri sam se godine borio da bih ishodovao svu dokumentaciju i napokon sam lani dobio koncesiju. Glasi na Rudar d.o.o. iz Tounja i svake godine plaćamo 1,5 milijuna kuna za nju. Tvrtka radi, nikada nije bila blokirana i redovito podmiruje svoje obveze, i za radnike i za općinu Tounj, državu i ostale.

  • Znači, preuzeli ste kamenolom da biste namirili dugove od IGM-a, a niste radili? Tako je. Čim sam ja došao 2009., već sutra su došli iz državnog inspektorata i zatvorili kamenolom jer IGM nije imao koncesiju. Zanimljivo je da je Županijsko državno odvjetništvo tek 2010., kada sam već preuzeo kamenolom, podignulo u Trgovačkom sudu optužnicu protiv Pađena za eksploataciju vrijednu 53 milijuna kuna od 2006. do 2009. kad je radio bez koncesije. Zapravo je Pađen glavni uništavač IGM-a, ali i njegovih dobavljača, a ne ja. No nastala je medijska hajka da sam ja to oteo Pađenu, što nije istina i to ću dokazati na sudu.

  • Na kojim još projektima radite i na kojima planirate raditi? Razmišljam o dosta projekata, ponajprije energetskih, i proučavam što bi to bilo. Treba pričekati jednu do dvije godine pa ću znati.