Pobijedi li na prijevremenim izborima, čelnik Syrize Aleksis Cipras obećava prekid trenutačnog programa štednje i izdvajanje dvije milijarde eura za najpotrebitije koje bi se utrošile na više mirovine, besplatnu struju za nekih tristo tisuća obitelji, besplatne lijekove i zdravstvenu skrb za nezaposlene te subvencioniranje stanovanja za 25 tisuća obitelji. Traži i reviziju dugova, ali ostavlja prostor za pregovore s EU.
Ko god je mislio da je Grčka riješen problem u bilo kojem trenutku u proteklih sedam godina, grdno se prevario, a pravilo i dalje vrijedi. Nakon zavaravajućeg zatišja tijekom cijele prošle godine, najteži bolesnik Europske unije i eurozone vratio se u velikom stilu na naslovice i popise tema za razgovor europskih državnika. Novi čin dugotrajne grčke drame počeo je na izmaku prošle godine, kada predsjednički kandidat grčke vlade nije dobio potrebnu potporu u grčkom parlamentu, što je silom zakona značilo prijevremene parlamentarne izbore. Bivši europski povjerenik Stavros Dimas nije u trećem krugu glasovanja dobio potrebnih 180 glasova, ishod kakav je stranka ljevice Syriza priželjivala ocijenivši da je pravi trenutak za izlazak na izbore s obzirom na ankete, prema kojima je na prvom mjestu s oko četiri posto prednosti nad vladajućom Novom demokracijom Antonisa Samarasa.
Grčki će birači tako dobiti priliku izabrati novu vlast, ili potvrditi staru, na parlamentarnim izborima 25. siječnja, rezultat kojih će u Europskoj uniji iščekivati sa zebnjom u srcu. Radikalno lijeva Syriza, radikalna prema mjerilima prevladavajuće europske političke, bauk je Europe od početka krize, zahvaljujući kojoj je i lansirana u vrh grčke političke.
Unija, posebice eurozona, drhti jer okosnica programa stranke Aleksisa Ciprasa zaokret je u odnosima s međunarodnim kreditorima, koji su s 245 milijardi eura posudbe pomogli Grčkoj da ne bankrotira i ostane u monetarnoj uniji. Ako se posudba uza sasvim solidnu zaradu može nazvati pomoći. Investitore najviše zaborava, posebice Njemačku, namjera revizije grčkih obveza prema međunarodnim kreditorima i trenutačan prekid brutalne politike štednje koja je zemlju bacila na koljena, ali i učinila iznimno povoljnom za strane investitore. Primjerice, iz Njemačke, zemlje koja se tijekom cijele krize samoinicijativno, kao i uz pomoć medija, predstavlja kao razapeti Isus koji nesebično krvari za grčke grijehe. Ne sasvim nesebično, zarađuju sasvim dobro na posudbama, opstankom Grčke spašava se njemačke banke i investitore čiji su poslovni interesi razgranati u toj zemlji, a ostankom Grčke u eurozoni spašava se i jedan od najuspješnijih projekata u povijesti za Njemačku. Nitko, naime, nije tako dobro prošao s uvođenjem eura kao Nijemci, pa je njihov interes u opstanku eurozone sasvim jasan i vrlo precizno izračunljiv.
Ne čudi stoga sve glasnije komešanje u Njemačkoj i ostatku eurozone, kao ni izostanak poslovične europske finoće kada je u pitanju unutarnja politika drugih članica. Pristojnost i obziri prema demokratskom procesu naglo su nestali kada je postalo jasno da bi ovaj put Syriza zaista mogla pobijediti na izborima i zagorčati život tako lijepo uhodanom odnosu u kojem Berlin i Bruxelles daju upute Ateni, a ona ih smjerno izvršava.
Ovaj put, pak, u Berlinu su se odlučili na nešto drugačiju strategiju i sada tvrde da eventualni izlazak Grčke iz eurozone uopće ne bi bio takav problem, iako je do jučer službena mrdrost bila kako je to sinonim za katastrofu, možda i raspad zajedničke valute. Barem tako tvrdi Der Spiegel pozivajući se na neslužbene izvore u njemačkoj vladi, koja je ubrzo nakon vijesti o prijevremenim izborima i na taj način počela kampanju otvorenog zastrašivanja grčkih birača i odapinjanja uvijenih učjena. Prema narativu koji kancelarka Angela Merkel i ne tako suptilno implicira, izbor Syrize znači izlazak iz eurozone i prepuštanje Grčke njezinoj kaotičnoj sudbini. Časopis je tu promjenu stajališta kancelarke i njezinog rigidnog ministra financija Wolfganga Schaubleja objasnio procjenom dinamičnog dua da grčki izlazak ne bi bio toliko opasan za stabilnost eura kao što je to bio slučaj prije dvije godine. Iz vlade su napise donekle demantirali, poručivši da očekuju ostatak Grčke u eurozoni čak i ako pobijedi Syriza.
Grčka je dosad ispunjavala svoje obveze i Savezna vlada pretpostavlja da će ih nastaviti ispunjavati – objasnio je Georg Streiter, zamjenik glasnogovornika vlade. To službeno stajalište potvrdio je i socijaldemokratski ministar gospodarstva Sigmar Gabriel ustvrdivši da je cilj njemačke vlade zadržati Grčku u eurozoni ujedno odbacivši bilo kakvo promišljanje drugačijih scenarija. Naravno, u tome svemu jedan je veliki ‘ako’. Sve to stoji ako Grčka nastavi biti dobra i raditi kako joj se kaže, što i nije izgledno imajući u vidu program koji Syriza nudi biračima.
