Home / Tvrtke i tržišta / Konzultantske usluge najbolju cijenu postižu upakirane u strojeve

Konzultantske usluge najbolju cijenu postižu upakirane u strojeve

Vlasnik Bijelog svijeta, tvrtke koja se bavi projektiranjem i opremanjem profesionalnih kuhinja i praonica, uvidio je da je lakše prodati uređaj s uračunatom konzultantskom uslugom nego isti taj uređaj po nižoj cijeni, a uslugu naplatiti zasebno.

Mario Martinek je 2006. u Zagrebu pokrenuo tvrtku Bijeli svijet, specijaliziranu za projektiranje i opremanje hotelskih i restoranskih kuhinja te praonica rublja. U zadnjih devet godina opremili su brojne objekte i jako dobro upoznali cijelu industriju. Što je još važnije, iz prve ruke uvidjeli su što konkretno ljude muči u poslu i koje bi im promjene mogle poboljšati poslovanje. Sve to iskustvo odlučili su podijeliti s novim poduzetnicima u sklopu programa ‘Jumpstart’.

Taj program, osim što nudi opremu potrebnu za rad, obuhvaća i cijeli proces razvijanja biznisa za početnike. Od toga gdje pokrenuti posao, na kojoj lokaciji, kako treba izgledati interijer, kolika vam je površina potrebna i koja iskustva iz prakse treba izbjeći, do kalkulacija o troškovima i prihodima.

Kad nademo čovjeka koji ima interes za pokretanje posla, s njim razradimo cijeli kostur ideje i nakon toga, ako se odluči krenuti u posao, pratimo ga u cijelom projektu, od početka do kraja – ispričao nam je Martinek, dodavši da im je problem stvarala promocija cijele priče. Tome su doskočili organiziranjem predavanja za sve zainteresirane, na kojima su im izložili svoje ideje i projekte. Prvo predavanje imali su u ožujku 2014. i odmah su se ugodno iznenadili odzivom, pojavilo se stotinjak ljudi, a sve je rezultiralo sa šest pokrenutih tvrtki, koje i danas posluju. Predavanje su pojavili početkom prosinca, a nakon teoretskog dijela sve zainteresirane pozvali su da im se pridruže na terenu i iz prve ruke vide kako cijela priča funkcionira u praksi.

Martinek naglašava kako je jako važna činjenica da je riječ o relativno maloj investiciji za pokretanje biznisa. Za otvaranje samo-poslužne pranice rublja potrebno je uložiti oko 20 tisuća eura, a projekcija godišnjeg prihoda iznosi oko 38 tisuća eura. Kada je riječ o malim ugostiteljskim objektima, koji postaju sve popularniji, investicija se kreće oko 50 tisuća eura. Ti iznosi nisu prevelik zalogaj čak ni za hrvatske građane, koje kriza ne štedi već šestu godinu zaredom. Većina ih je svjesna da ne mogu ništa drugo pokrenuti za tako malo novca, kao i da se ne isplati držati toliku svotu u banci, gdje vam novac ‘jede’ inflacija. Još jedna jako važna stavka je da je riječ o projektima za ljude koji nemaju iskustva u poduzetništvu, već samo kapital i želju da ga oplemene. Martinek objašnjava da se njihove kalkulacije rade prema idealnim uvjetima, ali ističe i da situacija u realnosti nije daleko od tih procjena, svi dosad pokrenuti projekti posluju u plusu, a ljudi koji su se odvažili na pokretanje posla stvaraju nešto za sebe i obitelj.

Kao i obično kad je u pitanju malo i srednje poduzetništvo, problem je nesređeno financiranje jer banke nisu zainteresirane za tako male projekte. Državne institucije nude neke modele kreditiranja, ali Martinek naglašava da je dobra strana takvih projekata to što nisu špekulativne investicije već se radi unutar obitelji. Smatra da je recept za uspjeh usavršavanje takvog modela poslovanja, uz primjenu najbolje prakse te nuđenje savjetovanja i praćenja.

Kad smo već kod savjetovanja, upravo to je još jedna prepreka koju su u Bijelom svijetu uspješno prekočili – poslovna skupina Hrvata prema konzultantskim uslugama. Ako radiš posao bez konzultacija lako možeš zabrazditi u krivi smjer, mi imamo iskustva drugih i znamo na što treba paziti, kakav marketing raditi, na koju zakonsku regulativu pripaziti. U početku smo pokušavali naplaćivati svoje usluge kao konzalting, ali kod nas je savjetovanje neprihvaćeno i naši ljudi jednostavno ne žele platiti. S obzirom na to da je za posao neophodan hardver, dakle perlice i oprema za kuhinju, pronašli smo uspješan model naplate svojih savjetodavnih usluga tako što smo ih ugradili u cijenu uređaja – pojašnjava Martinek, dodajući da njihovi klijenti mnogo lakše prihvaćaju prvid da je nešto besplatno. Njegova tvrtka posluje sa svjetski priznatim dobavljačima poput LG-a i Whirlpoola, riječ je o velikim kompanijama koje rade svuda po svijetu, tako da u Bijelom svijetu imaju i globalna iskustva koja mogu prenijeti svojim klijentima. Kupnjom opreme kod njih uz standardne usluge dostave, održavanja i garancije dobijete i razrađen poslovni plan.

Radimo razne kalkulacije, recimo da imate mali hotel, mi vam izračunamo kakvu kuhinju ili praonicu trebate na osnovi toga koliko soba i gostiju imate, odnosno koliko stolnjaka, posteljine itd. Uz kompletan program i podršku dajemo iskustvo, odnosno znanje s tržišta te tako zaokružujemo cijelu priču – kazao nam je Martinek, dodavši da opremu možete kupiti i staviti je u marine, kampove, studomove ili hotele, kojima plaćate najam prostora, a vi radite svoj posao i zaradujete na razlici.

Svoj uspješan model poslovanja u Bijelom svijetu planiraju širiti i na susjedne zemlje, u Sloveniji su već prisutni, a u vidu imaju i ostale zemlje regije. Da im ide dobro pokazuju i brojke, 2013. ostvarili su više od 2,5 milijuna kuna prometa i 180 tisuća kuna dobiti, a trenutačno imaju pet zaposlenih i očekuju više od tri milijuna kuna prometa za 2014. godinu.

Ovom vrstom biznisa može se baviti svatko bez prevelikog znanja, treba samo pratiti smjernice, što ne znači da ne možete dodavati svoj štih, nadograđivati. Mi smo turistička zemlja i prilika je bezbroj, ali vidimo mnogo pogrešaka s primjerice restoranima, pokreću se mega-projekti koji nemaju veze s ekonomskom računicom. Morate gledati koje vam je ciljano tržište, optimizirati poslovanje i napraviti realne kalkulacije, a ne ćiti prema principu ‘moja žena dobro kuha pa hajmo otvoriti restoran’. Problem je i što u našim ugostiteljskim školama nema adekvatne edukacije, priča se uvijek ista teorijska priča, a mi donosimo konkretna iskustva s terena – poručuje Martinek, uz napomenu da se ideja za ‘Jumpstart’ razvila s dolaskom krize, tada se moralo tražiti druge niše i pokazalo se da je njihov model dobro ohrabrenje ljudima da krenu u vlastiti posao.

Danas nam je mnogo lakše jer imamo konkretne primjere tvrtki koje rade, priča nije u oblaku, već funkcionira u praksi – zaključuje Martinek.