Razboritost

Ultimativni test za one koji imaju priliku vladati ili donositi odluke koje se tiču drugih, neovisno o tome je li riječ o direktoru, članu vlade ili instituciji predsjednika države. Prema Platonu (ali i Starom zavjetu), temeljne ljudske kreposti trebale bi dopunjavati kompetencije koje dolaze iz profesionalnog iskustva i akademskog znanja te pomoći u njihovoj ispravnoj i korisnoj primjeni.

Razboritost je sposobnost donošenja ispravnih odluka na temelju odgovarajućeg doživljavanja realnosti. Neki je nazivaju praktičnom mudrošću. Razboritost nije sinonim za izmišljanje formula koje jamče uspjeh! To je vrlina koja pomaže reducirati pretjerano ‘racionaliziranje’ koje je plod kukavičluka (poput gotovo dogmatskog uvjerenja da ne možemo dati otkaze ljudima u javnom sektoru jer ćemo povećati broj nezaposlenih – zvuči racionalno, ali nije razborito jer ne uzima u obzir sve elemente realnosti!). Razboritost nam istodobno pomaže ukloniti predrađe koje su posljedica neznanja (poput onoga da je poduzetnik lopov, a privatni se sektor brine samo ‘za vlastite interese’). Umjesto traženja rješenja problema (npr. kako smanjiti preveliku državnu potrošnju i život na račun privatnog sektora) nerazboriti su skloni tražiti probleme koji odgovaraju njihovim rješenjima (poput ‘potencijalne nemogućnosti izvršavanja pro-računa’, a kao rješenje uzme se povećanje poreza). Nerazborito!

Pravednost je sposobnost davanja svakom onoga što mu pripada. Kako? Prema Vjačeslavu Ivanovu, ‘iskazivanjem bogobojaone pozornosti prema svemu’. Pravednost je mnogo više od držanja zakona jer se temelji i na razboritosti (npr. postoji zakon o državnim službenicima kojeg se držimo, ali ne ponašamo se razborito i pravedno prema onima u privatnom sektoru!). Pravednost znači da ljudi (djelatnici) posjeduju temeljna prava koja ne proizlaze iz prolaznih društvenih aranžmana, nego se temelje na razumu neosjetljivu na promjenjive vjetrove javnog mnijenja (i sindikata!). Zlatno pravilo etike: razboritost je na prvome mjestu, volja je na drugome. Ako je zlatno za etiku, za gospodarstvo je platinsto!

Umjerenost je sposobnost podređivanja po-riva, težnji, temperamenta i volje vrlinama razboritosti i pravednosti. Umjerenost ne znači nužno blagost. Postupci utemeljeni na razboritosti i pravednosti uopće se ne moraju činiti blagima (npr. prestanak iracionalnog subvencioniranja dijelova gospodarstva koji su postali ovisni o subvencijama poput malog djeteta o majčinu mlijeku). Umjerenost je sposobnost reći NE nekim stvarima u situacijama kad je važnije reći DA nečemu drugom (npr. NE raznim agencijama, zavodima, vijećima i ostalim koještarijama, a DA outsourcingu u zdravstvu i monetizaciji autocesta!).

Jakost je sposobnost poštovanja vlastitih odluka utemeljenih na razboritosti, pravednosti i umjerenosti te istodobnog opiranja pritiscima svih vrsta. Jakost se katkad naziva vrlinom hrabrosti, ali ona ne implicira nepostojanje straha, nego prisutnost postojanosti u provedbi naših odluka. Posjedovanje te kreposti nerijetko znači ne biti voljen od svih, ali znači zadržavanje netaknute savjesti i u okolnostima najvećih kušnji. Ovo je ultimativan test za one koji imaju priliku vladati i/ili donositi odluke koje se tiču drugih (neovisno o tome je li riječ o direktoru poduzeća, članu vlade ili instituciji predsjednika države). Loša je stvar da (pre) često iz biznisa, a posebice politike, ispadaju oni koji gornjih kreposti imaju previše. Rjeđe zbog njihova pomanjkanja. Dobra je stvar da se krepostima ne rađamo, nego postajemo svjesnim i opetovanim ponavljanjem moralno ispravnih postupaka – do te mjere da nam postane svejedno što drugi kažu i neovisno o tome je li tko kandidat HDZ-a ili SDP-a!