Oš je jedna olujna poslovna godina iza vukovarskog Borova. Najpoznatiji domaći proizvođač obuće lanjskog je srpnja izbjeglo propast sklanjanjem predstečajne nagodbe. No, time nisu riješene sve teškoće koje ta državna tvrtka ima već više od desetljeća pa se Borovo u studenome našlo u novoj nevolji – pred blokadom računa zbog poreznog duga državi.
Istina je da to nije bilo novo iskustvo; račun tvrtke prvi put bio je blokiran 2011., a blokada je potrajala 836 dana. Ali nova blokada računa dodatno bi zakomplicirala već teške uvjete poslovanja i spriječila Borovo u provođenju poslovne strategije kojom nova uprava pokušava inovativnim proizvodima kreiranim u talijanskim dizajnerskim studijima Franca Ballina i Giannina Ziliotta rebrendirati tvrtku i vratiti joj staru slavu, a time i tržišnu poziciju.
Blokada je izbjegnuta u posljednjem trenutku zahtijevajući pozajmici od 10,5 milijuna kuna, koju je, uz posredovanje ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, na račun Borova uplatila druga državna tvrtka HEP. Pozajmljenim novcem Borovo je plaćalo dug za PDV. Lakoća kojom je HEP prebacio taj novac na račun Borova podsjeća na socijalističku praksu u kojoj su uspješne tvrtke na komandu partijskih sekretara vlastitim novcem podmirivale račune neuspješnih.
Iako je ministar Vrdoljak naglasio da će pozajmicom HEP-a biti osiguran opstanak Borova i sačuvano 700 radnih mjesta, država, koja posjeduje 99,99 posto dionica te tvrtke, mogla je odavno biti velikodušnija. Novac je s računa jedne državne tvrtke prebačen na onaj druge – prigodno i to tijekom obilježavanja 23. godišnjice vukovarske tražnje. Ali to nema veze ni s poštovanjem žrtve Vukovara, a ni socijalnom osjetljivošću, već čistim političkim interesom vladajućih, koji tim potezom prikupljaju bodove za predstojeće izbore. Uostalom, riječ je samo o pozajmici, a ne o daru kao u ‘dobra stara vremena’. Zbog jednog vukovarskog dara, naime, tadašnji je potpredsjednik Vlade Damir Polančec devet mjeseci ‘gulio krumpir’ u kaznionici u Turopolju upravo zbog jednog vukovarskog dara, odnosno zbog isplate 500 tisuća kuna vukovarskom odvjetniku Petru Miletiću, koji je zastupao bivše radnike Borova. U sudskom procesu utvrđeno je da je studija bila nepotrebna. Propast Borova počela je tijekom razaranja Vukovara kad je ta tvrtka pretrpjela štetu od 300 milijuna eura. Umeđuvremenu su se promijenile tržišne okolnosti pa ni u miru Borovo nije prosperiralo. Osim toga još pokušava vratiti u vlasništvo vrijedne 80 poslovnih prostora Borova vrijednih 30 milijuna eura u Srbiji, koje je protupravno prisvojila tvrtka Boreli proglasivši se nasljednikom Borova. Vukovarskoj tvrtki još nije vraćeno ni 45 poslovnih prostora vrijednih 10 milijuna eura koji se nalaze u Makedoniji i Republici Srpskoj.
Trenutačno u Borovu radi 875 radnika, koji su od Nove godine na minimalcu kao i Uprava. Minimalnu plaću dobivat će najmanje tri ili najviše šest mjeseci dok se ne podmiri preostali porezni dug kako bi tvrtka mogla dobiti sredstva HBOR-a i dovršiti restrukturiranje te, prema riječima Gordana Kolundžića, predsjednika Uprave, do polovice ove godine naći strateškog partnera. Restrukturniranjem Borovo će se odreći sporednih djelatnosti i usredotočiti samo na proizvodnju obuće te smanjiti broj zaposlenih za 200.
Kolundžić, koji je na čelo Borovo došao potkraj 2013. iz Croatia banke, kaže da mu je spašavanje te vukovarske tvrtke izazov kao što je 1991. izazov bio braniti Hrvatsku. Nova uprava 1. listopada 2013. ponovno je pokrenula proizvodnju, koja je bila u prekidu osam mjeseci. U 2013. godini proizvedeno je 137 tisuća pari kožnate obuće, a 2014. godine 210 tisuća. Povećana je i proizvodnja gumene i gumeno-platnene obuće – sa 100 na 150 tisuća pari. Borovo je lani smanjilo gubitak na 33 milijuna kuna (sa 176 milijuna iz 2013.), a Kolundžić predviđa ove godine minimalni gubitak ili nulu.