KLAONICE Tko će preživjeti ako Agrokor udvostruči klaoničke kapacitete

Gradnju nove velike klaonice u središnjoj Hrvatskoj preživjele bi samo dvije velike i petnaestak malih. Ostalih stotinjak klaonica morat će staviti ključ u bravu, što su već učinili veliki prerađivači mesa – Podravka, Gavrilović, Mesna industrija Ivanec, Braća Pivac…

Peradarske klaonice ipak su u malo boljoj situaciji, tvrdi direktor Valipileta Andrej Alilović, ali će se i one morati prilagođavati novim uvjetima EU, pa je sigurno da ih dosta to neće moći ispuniti. Osim toga, i njima jako konkuriraju mađarske klaonice. U Hrvatskoj su najveće u vlasništvu Koke, Pipa i Purisa. Općenito, peradarstvo je u boljoj situaciji nego krupna stoka u Hrvatskoj, a i sva je sreća da tu nema Todorića.

Agrokor bi mogao početi s gradnjom nove velike klaonice i tako možda čak i pomeštiti konkurenciju u Hrvatskoj, ali i regiji. Prema najavama koje se mogu čuti u poslovnim krugovima, klaonica bi se gradila negdje u središnjoj Hrvatskoj zajedno s jednim partnerom iz EU. Sve je ostalo nepoznanica: vrijeme gradnje, vrijednost investicije, čak i kapacitet klaonice, iako nam je rečeno da je strani partner inzistirao da kapacitet bude od dva do tri puta veći nego što su u Agrokoru prvotno zamislili.

Iz Agrokora nismo dobili odgovore na naša pitanja, ali bismo ovu informaciju mogli povezati s najavom gradnje najveće klaonice u Hrvatskoj u sklopu Belja još 2011. Kako je tada objavljeno u medijima, njezin je godišnji kapacitet trebao biti 600 tisuća zaklanih svinja. Zapravo je to bio plan još od 2005. kada je Ivica Todorić kupio Belje, no poznatijelji prilika kažu da se od klaonice odustalo jer je i Žito Marka Pipunića ušlo ozbiljnije 2008. u posao sa stočarstvom, uvezavši iz Kanade tisuću junica Holstein koje imaju dobar genetski potencijal. U tom je sklopu Žito ambiciozno planiralo gradnju velike klaonice, no naši sugovornici kažu da je Pipunić ipak malo potegnuo ručnu jer posao s mesom nije baš išao kako je bilo zamišljeno. Iz Žita nismo dobili odgovor na naša pitanja, ali je to odustajanje vjerojatno bio razlog da Todorić ponovno počne razmišljati o gradnji veće klaonice.

Ako je Todorić tražio partnera za klaonicu u Belju, koji mu je rekao da je to premali kapacitet te da želi od dva do tri puta veći, onda bismo mogli zaključiti da bi nova klaonica mogla godišnje klati od 1,2 do 1,8 milijuna svinja. Postavlja se pitanje što će biti ne samo s malim klaonicama u Hrvatskoj nego i s onim velikima, s obzirom na to da se posljednjih nekoliko godina podosta njih zatvorilo. Naši sugovornici nisu htjeli komentirati ovu informaciju, no svi se slažu da će u sljedećih nekoliko godina u Hrvatskoj opstati od dvije do tri velike klaonice i nekoliko malih. Razlog je i bez moguće Agrokorove investicije teško stanje domaćih klaonica, a nekoliko je uzroka. Unatoč ekspanziji klaoničkih objekata 90-ih godina prošlog stoljeća, posljednjih desetak i više godina domaću su mesnu industriju počeli najprije ugrozavati veliki trgovački lanci uvozom mesa i mesnih prerađivača, a uspoređno je počeo opadati i stočni fond u Hrvatskoj.

Osim toga, u bivšoj je Jugoslaviji standard higijene i kakvoće u klaonicama (PIK Vrbovec, Gavrilović, Sljeme, Belje itd.) bio iznimno visok prema zahtjevima američke veterinarske inspekcije, jer su ti objekti proizvodili za potrebe tamošnjeg vojnog i civilnog tržišta. Europa je u doba osamostaljenja Hrvatske imala manje zahtjevne standarde od nas, osobito za uvjete izgradnje i uređenja manjih objekata. No upravo kada smo mi počeli spustati razinu standarda, EU uvodi opsežne mjere za proizvodnju sigurne hrane. U tom vakuumu naše su se tvrtke morale prilagođavati i ulagati znatna sredstva da bi zadovoljile te nove visoke standarde – objašnjava prof. dr. sc. Bela Njari iz Zavoda za higijenu, tehnologiju i sigurnost hrane Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Dodaje da mnoge tvrtke nisu mogle pratiti ulaganja u sustav HACCP i druge sustave samo-kontrole. Njari zaključuje da se zbog toga može očekivati da će broj klaonica u Hrvatskoj biti jako reducirani te bi ih moglo opstati samo nekoliko većih.

Todorić je inače vlasnik najveće klaonice u Hrvatskoj, one u sklopu PIK-a Vrbovec, godišnjeg kapaciteta 500 tisuća svinja i 60 tisuća junadi. U toj tvrtki kažu da za sada taj kapacitet zadovoljava njihove potrebe, ali i napominju da se ulaskom Hrvatske u EU višestruko povećala konkurencija. Budućnost klaonica i mesne industrije u Hrvatskoj vidimo u povećanju efikasnosti te povećavanju svijesti o poticanju proizvodnje i konzumacije domaćeg mesa u koje vjerujemo i ulažemo već godinama – poručuju iz PIK-a Vrbovec.

Zasad je teško reći je li možda Vrbovec s bar udvostručenim kapacitetom mjesto nove Agrokorove klaonice investicije. Jedan sugovornik spominje i Križevce kao potencijalnu lokaciju, jer su to dijelovi zemlje koji imaju solidan stočni fond i blizu bi bila prerada. Baš zbog toga isključuje mogućnost kupnje već zatvorene Gavrilovićeve klaonice jer je ondje stočni fond uništen. Ipak, smatramo da bi mnogo veća zapreka moglo biti to što je pitanje vlasništva nad Gavrilovićem sporno, pa bi u ovom trenutku bilo kontraproduktivno kupovati bilo što od te tvrtke. S druge strane, stočni fond ne bi trebao biti glavni kriterij jer se pretpostavlja da bi u novu klaonicu dolazilo meso iz regije, možda i iz Srednje Europe. Na to upućuje podatak da danas u Hrvatskoj imamo 170 tisuća goveda i 800 tisuća svinja, što ni izbliza ne pokriva kapacitet buduće klaonice.

Bez obzira na to kakav ishod bio s vrbovečkom klaonicom, sigurno je da će najveća biti u Todorićevu vlasništvu. Preostale dvije velike koje bi mogle preživjeti, prema prognozi naših sugovornika, jesu klaonice u sklopu osječke Mesne industrije Ravlić i čakovečke Mesne industrije Vajda. Zlatko Ravlić još je prije dvije godine krenuo u investiciju automatskog rasijecanja mesa vrijednu više od deset milijuna eura, za što će ove godine aplicirati i za sredstva iz fondova EU. Njegov sin i član Uprave Mario Ravlić kaže da imaju najmoderniju klaonicu u tom dijelu zemlje, ali i napominje da ulaskom Hrvatske u EU domaće klaonice nisu profitirale. Uvoz svježeg i smrznutog mesa iz EU enormno je porastao – više od 600 posto u samo godinu dana, pa smatra da je osim prijašnjih razloga i zbog toga upitan opstanak brojnih klaonica.

Naša je tvrtka na vrijeme prepoznala nadolazeće trendove. Iduća je investicija uvođenje softvera kojim bi praćenje sljedivosti bilo do kraja automatizirano te uvođenje certifikata halal i košer kako bismo spremno dočekali upite iz zemalja Bliskog istoka, koji nam, moram priznati, već pristižu – kaže Mario Ravlić. Dodaje da uz postojeće partnere za uslugu klanja (Mesna industrija braće Pivac, PPK te mnoge druge male i srednje mesne industrije) žele širiti mrežu partnera u Hrvatskoj i inozemstvu. U Vajdi, čija klaonica ima godišnji kapacitet od 70 tisuća svinja i sedam tisuća goveda, kažu da ih je sve pogodio nekontrolirani uvoz još i prije EU, a u prilog im ne idu ni trenutačne sankcije Rusiji, sa zabranom izvoza svinjetine u tu zemlju.

Pokušavamo zadržati postojeće kapacitete. Svjesni smo da ćemo s ovom razinom proizvodnje teško ostati konkurentni, stoga su nužna stalna prilagođavanja. Vajda je uvijek bila orijentirana na domaći proizvod, koliko god je to u određenim razdobljima bilo ekonomski neisplativ. Tu orijentaciju i dalje želimo zadržati, jasno uz promptno usavršavanje, ekonomiziranje i racionalizaciju – ističe predsjednik Uprave Vladimir Mesarić.

Dakle, ušao Todorić u veliku investiciju ili ne, stanje u hrvatskom stočarstvu toliko je loše da će se mnoge od 111 klaonica u Hrvatskoj zatvoriti. U posljednjih nekoliko godina zbog neisplativosti klaonica su zatvorili Podravka, Gavrilović, Mesna industrija Ivanec, Braća Pivac, a Žito je odustalo od ulaganja. To ne znači da će Vajda i Ravlić ne stati, jer kako kažu poznavatelji prilika, ni nova velika klaonica neće moći ispuniti sve hrvatske kapacitete. Naime, zbog interventnog klanja bolesnih životinja, u dijelovima Hrvatske morat će opstati od deset do 15 manjih klaonica, koje će istodobno moći opsluživati i OPG-ove koji se bave stočarstvom. Drugim riječima, bez Todorićevih investicija PIK Vrbovec, Ravlić i Vajda trebali bi biti preostale velike klaonice uz 15-ak manjih. Među te manje ubrajaju se klaonice u vlasništvu mesnica Jagodanović kod Slavonskog Broda, Mel iz Hrvaca, Kudelić iz Bedenice, Cerovski iz Gornjeg Dragošća, Produkt komerc iz Pazina, Medven iz Krašića…. S Todorićevom investicijom planovi Ravlića i Vajde, procjena je stručnjaka, vjerojatno će se morati reducirati ili će potražiti neka nova vanjska tržišta. Ali će opstati.