Privatni projekt Aquarium Pula Milena Mičić počela je 2000., a u prvotnom izdanju pokrenula ga je 2002. Bio je to u početku malen akvarij koji je zbog problema s kvalitetom vode i nizom drugih teškoća preseljen u ostatke nekadašnje utvrde Verudela u Puli gdje se, samo u neusporedivo većem i ozbiljnjem formatu, razvija i danas.
Uza znanstveni rad i stjecanje doktorata u rovinjskom Centru za istraživanje mora Instituta ‘Ruđer Bošković’ biologinja Milena Mičić počela je 1999. u pulskoj Puntiželi privatnu edukacijsku avanturu u sklopu programa ‘Škola u prirodi’. Nije joj bilo teško u početku i samoj zaroniti i za potrebe nastave izroniti pokojev trpa, ježinca, zvjezdaču i slično, ali kako je ipak u proljeće more još relativno hladno, sljedeće godine došetila se jadu i reducirala broj ronjenja tako što je izronjene životinje stavila u malen akvarij od 50 litara, ujedno početni akvarij.
Ta će je aktivnost nakon osam godina usporednog rada u Centru i edukacijske predanosti na Puntiželi napokon 2008. odvuci od državne znanstveničke službe u neizvjesnost privatnog biznisa i vođenje ozbiljnog akvarija u Puli, a sve to upravo u početku svjetske recesije i eskalacije domaće gospodarske krize. Kažu da su znanstvenici uglavnom ‘operirani’ od osjećaja za realnost u svijetu biznisa, no to što je unatoč svjetskoj recesiji i učincima sinergije promašaja i kriminala u domaćem gospodarstvu Aquarium Pula ne samo opstao nego se i razvija iz godine u godinu, govori o tome da je Milena Mičić uspostavila sustav samoodrživosti svog projekta. Štoviše, projekt nije ostao unutar zidina utvrde na Verudeli, nego se u edukativnom dijelu raširio i na topničku bitnicu Sv. Ivan u kojoj su smješteni praktikumi za izvedbu edukativnih programa morske biologije ‘Plava škola’.
– Suprug i ja tražili smo nov prostor i našli ga u u pulskoj utvrdi Verudeli preko tvrtke Arenaturist koja se njime nekad koristila i s kojom smo sklopili poslovni aranžman. Potpomognuti silnim entuzijazmom i s malom pomoći prijatelja, prostor smo očistili od gomile smeća. Zatim smo za-
ložili stan suprugovih roditelja za bankovni kredit za financiranje projekta Aquarium Pula – kaže Mičić. Iako je svoju stručnost u biologiji dignula na razinu doktora, priznaje da su ona i njezin suprug bili početnici u poslovanju, vođenju akvarija, ali interes im je bio motiv kojim su uspješno svladali sve administrativno-financijske zapreke. Učili su u hodu, no akvaristika im je kao zanimljiva multidisciplinarna djelatnost koja mora uskladiti biologiju i tehnologije održavanja uvjeta nužnih za preživljavanje svih živih organizama u akvariju bila dovoljan motiv za uspješno svladavanje i neizbježnih administrativno-financijskih zahtjeva.
Milena je 2006. postala i punopravna članica Udruge europskih akvarijuskih kuratora, s kojima se bar jedanput na godinu sastaje na simpoziju u sjedištu nekog od većih europskih akvarija, a svake četvrte godine ta se znanstvena grupacija sastaje i na interkontinentalnoj razini.
Kurator se brine za sve što je nužno za održavanje i funkcioniranje akvarija kao životne sredine, ali i kao poslovnog subjekta, dakle da ribe i svi organizmi ondje dobro žive i da istodobno sve to donese dobit dovoljnu za podmirenje svih financijskih obveza akvarija kao poslovnog sustava te da se uvijek dio dohotka planira i usmjeri za razvoj ponude i kvalitete sadržaja akvarija za javnost. Tada je kurator i generalni menadžer – kaže dr. sc. Mičić.
Ulaganje u akvarij radi obogaćivanja njegova sadržaja, tvrdi, jedan je od ključnih preduvjeta uspostave njegove financijske samoodrživosti i taj razvoj mora biti tehnološki, edukativan i znanstveni. Govoreći o izvorima financiranja projekta, Milena Mičić kaže da je sve ostvareno na vlastiti teret, točnije kreditom Zagrebačke banke osiguranom hipotekom na vlastiti stan.
Cijelo vrijeme nadzirala sam situaciju i bila svjesna da stalno moram nešto činiti kako bi se taj posao razvijao, da bi ponuda bila sve kvalitetnija i atraktivnija. Stalno ulaganje, stalni rast, makar malo-pomalo, to je recept i ključ uspjeha, stagnacija je u tome početak kraja – kaže Milena Mičić. U sklopu Aquariuma Pula četiri su akvarijumska sustava ukupnog volumena od 150 prostornih metara, od kojih su tri s morskom vodom, a jedan je slatkovodni. Najvažnija je kvaliteta vode, nužno je zadovoljiti potrebne parametre, mora se znati upravljati troškovima te pratiti razvoj tehnologija. Imati pastrmu u akvariju, napominje Milena Mičić, vrlo je skupo zbog velikog troška električne energije za stalni rad snažnih crpki koje stvaraju struju vode i hlade je na 12 °C. Ne pokriju li se već odgovarajućim prihodima troškovi hladnog pogona, troškovi će se samo gomilati i u jednom će trenutku ugroziti samoodrživost cijelog poslovanja, zato o tome treba voditi brigu odmah pri planiranju takvih sustava.