SLUČAJ CRODUX I Čermak i Vrdoljak spremaju se za dolazak nove vlade

Oduzetniku Ivanu Čermaku, vlasniku grupacije Crodux, u posljednje vrijeme skoro ništa ne ide. Bar ne tempom kojim je to išlo ranije, prije nego je ministar Ivan Vrdoljak preuzeo resor gospodarstva od Radi mira Čačića, i sigurno ne onako kako je planirao. Je li to slučajnost ili ne, možemo samo nagađati. Iako bi nam neki rekli da u politici i ekonomiji slučajnosti ne postoje.

Otkako se Čermak 2011. vratio iz Haaga nastavio je plinski biznis i upustio se u dva velika potvjeta: gradnju termoelektrane-toplane (TE-TO) na plin snage 600 MW i postrojenja za proizvodnju bioetanola kod Slavonskog Broda, ukupne vrijednosti 421 milijun, te kupnju OMV-ovih benzinskih servisa. Danas Čermak preko nove tvrtke Crodux derivati dva upravlja sa 65 benzinskih postaja diljem Hrvatske. Gradnja termoelektrane već je trebala početi, ali nije. Navodno ne mogu naći ni financijera. Osim toga, prema neslužbenim podacima, i prodaja/opskrba plinom pala im je za 30-ak posto u posljednjem kvartalu 2014. u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Čujemo da ni na benzin-skim crpkama nije bajno. Iako imaju dobar lanac benzinskih postaja, iz krugova bliskih Croduxu kažu da imaju i dosta manji promet i prodaju nego u vrijeme OMV-a. Sada još i padaju cijene goriva, a naletjela je i akcija inspekcijskoga nadzora kvalitete tekućih naftnih goriva pod nazivom ‘Oktan’, čiji im rezultati također ne idu u prilog. Navodno im je za 30-ak posto pala prodaja goriva na benzin-skim crpkama samo dan nakon što su objavljeni rezultati. Takav tempo i zapreke ne sviđaju se nijednom biznismenu.

Kakvi su rezultati poslovanja i kako mu generalno stoji biznis u posljednje dvije godine, Čermak nam nije htio odgovoriti, ali je za četvrtak najavio da će čelnštvo Croduxa i odvjetnički tim dati odgovor na akciju Oktan. U međuvremenu naše malo energetsko selo priča svašta. Najveći dio toga što kaže vezan je uz politiku, a prodire u medijski prostor kroz akciju ‘Oktan’. Sredinom prosinca prošle godine, nakon pritiska javnosti, ministar Vrdoljak otkrio je da na tri benzinska servisa Crodux derivata dva uzorci dizelskoga goriva ne odgovaraju propisanoj kvaliteti za zimu. Pokazao je to nalaz Zavoda za ispitivanje kvalitete (ZIK) u akciji ‘Oktan’. Ne treba tu akciju ni podcjenjivati ni precjenjivati, ali mediji su to, kao i obično, prenapuhali. Kod Croduxa nije bila riječ o nekvalitetnom gorivu ili opasnom za motore automobila, kako se u medije plasiralo, već o tome da u jednom parametru nije odgovaralo traženom standardu. Propisana zimska kvaliteta goriva, tj. filtrabilnost iznosi -15°C, a analizirani uzorci imali su filtrabilnost od svega -13°C. No s obzirom na to da su vanjske temperature bile debelo iznad nule nije prijetila nikakva opasnost za motore. To je, pojednostavljuje do razumljivosti svima jedan naftni stručnjak, isto kao da na pješačkom prijelazu idete na crveno, a nema auta. Ništa se ne dogodi, ali nije u skladu sa zakonom. No šteta je nanesena. Čermak je odmah zaprijetio novim analizama i tužbom, spomenuvši pritom da već dulje postoji ‘latentni sukob’ između njega i Vrdoljaka. Štoviše, iz izvora bliskih Croduxu može se čuti da je na tužbu protiv države i Vrdoljaka spremam potrošiti i više nego što je potrošio na hašku obranu. Riječ je o malo više nula.

Tužbu bi možda i mogao dobiti zbog nepropisnog testiranja koje je provela neakreditirana organizacija. ZIK, naime, nije akreditiran za ispitivanja filtrabilnosti goriva, što nam je potvrdila Hrvatska akreditacijska agencija (HAA), a potvrda o akreditaciji za, pojednostavljeno, ocjenu kvalitete benzina i dizela datira od 20. studenoga 2014. Gotovo netom prije akcije ‘Oktan’.

Stoga je mišljenje među strukom da je iza polemike Vrdoljak – Čermak nešto sasvim drugo. Akcijom ‘Oktan’, uvjereni su, želi se Čermaka u javnosti dezavuirati kao konkurenta u gradnji termoelektrane. A konkurent je HEP-ovom TE-u na plin u Osijeku, snage 450 MW električne i 160 MW toplinske energije, u vrijednosti od 450 milijuna eura. Podsjetimo, u neslužbenoj verziji, upravo je ta elektrana bila razlog smjene Uprave HEP-a u rujnu 2014., koja nije rekla da je projekt sjajan, već neisplativ, a Vrdoljak ga je, inače rodom iz Osijeka, gurao. No na stranu te priče, sagledajmo poznate činjenice. TE Slavonski Brod u višoj je fazi razvoja nego TE Osijek. Istočena je lokalcijska dozvola, riješeno je pitanje utjecaja na okoliš, priključenja na elektroenergetski i plinski sustav, dobivena je koncesija Slavonskog Broda na zemljište potrebno za gradnju te je u tijeku ishodnje građevinske dozvole.

Ono što je trebalo biti još odrađeno s HEP-om jer je tako, navodno, bilo dogovoreno sa starom upravom, otkup je električne energije. No to je stopirano kad je došla nova uprava HEP-a na čelu s Pericom Jukićem. Državna administracija (energetska i građevinska), pričaju nam izvori bliski Vladi, sasvim očito usporava gradnju Croduxova TE-a u Slavonskom Brodu i to sporijim rješavanjem zahtjeva, postavljanjem nezakonitih preduvjeta i uvjeta, prisiljavanjem državnih tvrtki da opstruiraju Croduxov TE. Državne energetske tvrtke (HEP i HOPS) upregnute su i pritom izrazito pristrane, pri čemu bi HOPS kao mrežni operater morao tretirati oba projekta na jednak način. No to ni proceduralno ni suštinski ne čini. Ministar (a ne HEP), oštri su isti izvori, ponaša se kao investitor u osječki TE. Tvrde da je to samo znak njegove osobne zainteresiranosti i osobne agende, što na poslovima oko TE-a u Osijeku, što iz političke računice osječkog lokalpatritizma, a što s ciljem da se ‘iz državnog sektora u privatni vrati s mnogo boljom pozicijom’. Ima u tim teorijama i nekog smisla, pogotovo nakon ishoda predsjedničkih izbora, koji je ojačao desnicu i donio predsjednicu iz HDZ-a. To, naravno, ne garantira da će Kukuriku koalicija izgubiti parlamentarne izbore, ali je sva kako pokazatelj velikog nezadovoljstva naroda te indikator potencijalnih promjena u Vladi. Njima se vjerojatno nada i Čermak jer se to pretvara u igru strpljenja i u igru ‘tko jači – taj kvači’.

Sada traži potencijalne dobavljače plina, dovoljno fleksibilne i s atraktivnom cijenom kojom bi se omogućila proizvodnja struje na ekonomski opravdanim osnovama. No s obzirom na to da je cijena električne energije i dalje relativno niska, a plin nije toliko jeftin da opravda proizvodnju struje (tako je i u ostalim plinskim termoelektranama u EU), čini se da u ovom trenutku projekt nije toliko atraktivan ni bankama ni potencijalnim ulagačima.

Stavimo li sve to na stranu, Čermak je projekt dobro koncipiran i do sada vođen pa ako se promijene okolnosti i bude u visokoj fazi pripremljenosti, poznavatelji poslovnih prilika vjeruju da bi se mogao relativno brzo realizirati. Pod okolnostima ne misle samo na političke okolnosti u Hrvatskoj nakon parlamentarnih izbora ili neku novu upravu HEP-a, već i na prilike na energetskom tržištu u Hrvatskoj i okruženju. To bi donijelo prednost Croduxu u odnosu na druge igrače pa i HEP. Upravo to je ono što struka naglašava – takvi se strateški projekti ne rade za jedan mandat. Njihova priprema traje mnogo dulje od toga i mora se strpljivo i stručno provesti da bi bila spremna za brzu realizaciju kada se okolnosti poklope. To je ono što nedostaje sadašnjim energetskim projektima ove vlade, kojima se koristi od prilike do prilike, dnevno-političke. Ako ništa drugo, struka Croduxov projekt TE-a Slavonski Brod ocjenjuje pozitivnim, kaže da se priprema stručno. Uporni su i ne odustaju na prvoj (političkoj) prepreći. Doduše, ide im mnogo teže i sporije nego prije, a to se vidi i u Čermakovoj nervozi. Na kraju krajeva, ako se i promijene političke prilike, na koje on sigurno računa, a na koje se Vrdoljak očigledno priprema, Čermak će projekt biti mnogo bolje pripremljen. I, za razliku od HEP-ovog, spreman za realizaciju.