Vlasni&ki obrat na trzistu

Svaka organizacija u osnovi funkcionira kao plemenska zajednica. Članovi se međusobno bore za prestiž, tko će biti draži šefu, imati bolji položaj, ostvariti bolje veze… Takvi odnosi, ako se ne kontroliraju, nagrizaju uspješnost tvrtke.

Koliko ste puta dosad u životu rekli: ‘Puna mi je kapa politike i politiziranja’, bez obzira na to jeste li mislili na političku scenu u svojoj užoj ili široj okolini ili jednostavno na vrstu odnosa koji vas okružuju. No bijega od politike nema. Još vrijedi prije dvije tisuće godina iznesena tvrdnja grčkog filozofa Aristotela da je čovjek ‘zoon politikon’, odnosno biće zajednice u kojoj ostvaruje svoje potrebe. Sve vrste ljudskih organizacija u osnovi su političke i donekle će uvijek takve biti. Temeljni su razlozi za to prije svega psihološki, tvrdi dr. Tomas Chamorro-Premuzic, internacionalni autoritet u osobnom profiliranju i psihometrijskim testovima, profesor poslovne psihologije na University Collegeu London, potpredsjednik Istraživanja i razvoja tvrtke Hogan Asessment System te autor brojnih knjiga i članaka.

Prvo, rad podrazumijeva bavljenje ljudima. To znači pronalaženje kompromisa između onoga što drugi žele i što sami želimo, a to je najčešće igra s nulom kao rezultatom zbrajanja. Drugo, ljudi su emocionalna bića, vođena često nesvjesnim potrebama i protkana nesigurnošću. Rezultat je da uredska politika nastoji zasjeniti formalne organizacijske uloge i procese čineći jednostavne zadatke kompleksnim i dosadnim, a organizaciju neučinkovitom, što doslovce slabi motivaciju ljudi i izaziva velik stres na radnome mjestu i poslovno izgaranje.

Svatko od nas može navesti primjere ljudi koji su stradali zbog svoje nesposobnosti za navigaciju uredskom politikom premda su bili iznimno talentirani, marljivi i imali najbolje namjere. U tom smislu uredska politika mogla bi se promatrati kao neizbježna snaga prirode kojoj se moramo prilagoditi kako bismo preživjeli – objašnjava Chamorro-Premuzic.

Taj darvinizam uredske politike prvi je put istaknuo psiholog Robert Hogan primijetivši da se univerzalni tempo koji poput rijeke ponornice teče ispod odnosa na radnome mjestu može svesti na tri osnovne evolucijske potrebe ili ključne motive. Prvo, na potrebu da se složimo s drugima, koja promiče suradnju i potvrđuje nas kao životinje skupine. Rad, suvremeni ekvivalent plemenskom lovu na divljač, daje stoga čvrst kontekst za osvajanje ili potvrđivanje pripadnosti i veza. Druga je pak potreba da se ide naprijed, koja proizlazi iz borbe za vlast unutar skupine. Neki pojedinci spremniji su i sposobniji za predvođenje skupina, ali njihovu ću snagu prije ili poslije izazvati drugi članovi grupe, što prouzročuje interna natjecanja i sukobe. Nadalje, napetost se stvara i željom članova skupine da ih vođa prihvati i voli, što pak izaziva borbu članova skupine pri penjanju po hijerarhijskom stablu. Napokon, skupine, posebice velike poput organizacija i institucija, pružaju ljudima formalni sustav za pronalaženje smisla.

U tvrtkama sa manje zatvorenom atmosferom čelnici upravljaju napetostima u skupini kako bi poboljšali timski rad i organizacijsku učinkovitost. Najmudriji menadžeri prepoznaju psihološku podlogu za uredsku politiku i kao odgovor na to čine dvije ključne stvari: svjesno upravljaju svojim ponašanjem i oprezni su kad je riječ o motiviranju drugih. Stoga će se dobar, odnosno mudar lider usredotočiti na pozitivne, svijetle i korisne strane vlastite osobnosti, one povezane sa sposobnošću plovljenja nemirnim morem uredske politike, a riječ je o socijalnim vještinama, emocionalnoj inteligenciji i intuiciji. Takvi menadžeri s lakoćom prepoznaju da što više zaposlenicima djeluju tajnovito, sebično, licemjerno, hijerarhijski nastrojeno ili nesposobno, raste stupanj politizacije u njihovim organizacijama. Takvi su menadžeri stoga snažno motivirani da to isprave i nametnu se kao kompetentni, transparentni, pristupačni i altruistični. Čak i kad motiviraju zaposlenike da se više trude, izbjegavaju ih hukati jedne protiv drugih i umjesto toga preusmjeravaju žarište na zajedničke protivnike – konkurentske tvrtke. Jasno, to moraju učiniti iznoseći smislenu misiju i viziju kojima ih zatim uspješno motiviraju da ulože napor u zajednički cilj. To drži ljude usredotočenima na to da potuku konkurenciju, a ne jedni druge.