Gospodo iz Udruge Franak, zahvalite poreznim obveznicima

U izvanrednim situacijama trebamo pomoći jedni drugima. Bilo u predstečajnim nagodbama bilo u jednokratnom jačanju švicarca. Ali bilo bi korektno da korisnici kredita priznaju i svoj dio krivnje.

Produbljuje se jaz između onih koji imaju kredite u švicarcima i onih koji ih nemaju. Između štediša i korisnika te štednje. Opasne su stvari u igri koje bi mogle uroditи dodatnim kaosom u društvu i ekonomiji.

Jedan se znanac već dvije godine doslovno zaprati kad se spomenu predstečajne nagodbe. Od početka je bio sasvim uvjeren da tvrtkama koje su ušle u gubitke ne treba pomagati. Neka bankrotiraju, ovo je tržišna ekonomija i svatko treba snositi posljedice svojih pogrešaka. Uvjeravanja da su mnogi zapali u gubitke jer se tržište urušilo preko noći nisu pomagala. Nije imao milosti ni prema zaposlenima u takvim tvrtkama. Naći će oni posao negdje drugdje. Uostalom, ovo je tržišna ekonomija, bio je neumoljiv. Sreo sam ga ovih dana. Strašno je ljutiti na Vladu. Presporo se i nedovoljno cjelovito reagira na jačanje švicarskog franka. I on je svojedobno uzeo stambeni kredit u švicarcima i sad se potpuno slaže s maksimalističkim zahtjevima Udruge Franak, koji idu do toga da se traži denominacija kredita iz švicaraca, ne u eure, nego u kune. Treba spasiti 60.000 obitelji i kazniti prevaramske banke, kaže on.

I ne želi vidjeti da bi prema predstečajnim nagodbama i zahtjevima Udruge Franak trebao imati jednak kriterij. Naime, riječ je o istoj stvari. Poduzetnici prezaduže svoje tvrtke, građani prezaduže svoje obitelji. U normalnim vremenima treba ih prepustiti da se sami nalaže. U turbulentim vremenima, kad je pojava vrlo raširena, država, kao izraz odluke pojedinaca da se udruže, treba pomoći. Kao što su mnoge tvrtke u predstečajnim nagodbama dobile priliku za popravni ispit, tako treba pomoći i zaduženima u švicarcima. I jednima i drugima do određene mjere. Jer cijenu plaćaju svi građani i sve tvrtke ove zemlje.

Ali, kad je već tako, kad većina onih koji se nisu usudili dizati kredite u švicarcima i odmah kupovati trošobne stanove na dobrim lokacijama prihvaća taj rizik zamrzavanja tečaja na godinu dana (banke će na sudu od države sigurno utjerati troškove zamrzavanja), okupljeni u udruzi Franak trebali bi susjedima, prijateljima, kolegama koji će kao porezni obveznici na kraju platiti dio njihova ceha bar reći: ‘Hvala!’ I napokon priznati da su i sami bar djelomično krivi za pogrešnu odluku o valuti u kojoj će uzeti kredit. Umjesto toga i dalje se prijeti demonstracijama ako se ne ispune svi zahtjevi, pa i nerazumni.

Ide se toliko daleko da se traži opće uklanjanje devizne klauzule. Referendum o tome čak! Pri čemu se zaboravlja da su i štedište koji u hrvatskim bankama drže desetak milijardi eura jednakopravni građani. Ako se ukine devizna klauzula na štednju, mnogi će, poput najnovijih primjera iz Grčke, izvaditi uštedevinu iz banaka.

Pogledajmo što bi se dogodilo kad bi kuna devalvirala za 30-ak posto (što s obzirom na sve lošiju ekonomsku situaciju ne treba isključiti). Posljedično bi nastupila inflacija. Svi koji imaju kredite profitirali bi bar 20 posto. Svi koji imaju štednju – izgubili bi 20 posto. Gdje je tu pravednost? O ekonomskoj logici da i ne govorimo.

Nadalje, ako ova slaba vlada, koja će u panici izborne godine popuštati svakom pritisku koji se artikulira iz bilo koje interesne skupine, prihvaća retroaktivno mijenjanje ugovora, sasvim imaju pravo oni koji traže da se razmotre svi slični kreditni odnosi od stvaranja samostalne hrvatske države. Mnogo je onih koji su otplaćivali uz mnogo teže uvjete nego što su današnji. Dakle, pomoći u izvanrednim situacijama, ali ne podlijegati nerazumnim pritiscima. Ako se već traže rješenja, zašto ne stvoriti uvjete da se s pomoću banaka, koje na razne načine u kolateralima imaju gomilu pravnih novih stanova, ne omogući da netko tko se zaletio i kupio stan od 60 kvadrata ne preseli u stan od 40 kvadrata, a razlikom u cijeni prebije dio duga i smanji rata kredita? Naravno da je nečovječno obitelji bacati na cestu, ali malo se stisnuti dok ne dođu bolji dani zvuči razumno. Nažalost, takva ideja kao dio pregovaračkog paketa iz sve militantnije Udruge Franak nije se čula. Umjesto da se svi zajedno poštujemo i zajednički tražimo moguća rješenja, nastavlja se polarizacija u zemlji. Tek što je završilo svrstavanje u nepomirljive tabore u izboru za predsjednika države, sada se produbljuje jaz između onih koji imaju kredite u švicarcima i onih koji ih nemaju. Između štedišta i korisnika te štednje. Opasne su stvari u igri. A kako u ovih četvrt stoljeća samostalnosti nije postignut jasan dogovor o kriterijima prema kojima će se prosijavati situacije kakva je jačanje švicarskog franka, sva je prilika da će pritisci na potkapacirane vlade urodit dodatnim kaosom u društvu i ekonomiji.