Kreativne igre

Mnogim su novijim društvenim igrama inovativnost, kreativnost, timski rad i empatija središnje teme. One potiču rezultate najsličnije timskim pobjedama, danas toliko poželjnim u tvrtkama i između njih.

S trastveni igrač i tvorac igara na ploči Andrew Innes, viši produkt-menedžer Harvard Busines Reviewa i osnivač tvrtke Anomia Press, tvrdi da nam takve igre pomažu usavršiti vještine potrebne za učinkovito djelovanje u stvarnom svijetu. Osim što razvijaju natjecateljski duh i izdržljivost, mogu poučiti vještinama koje su nam potrebne upravo u suvremenom poslovnom svijetu. U vremenu u kojem se mnogo toga iz naših života preselilo u virtualni svijet, pa su i igre svih vrsta upravo ondje našle novo boravište, ne bi trebalo prestati igrati se na ploči jednostavno zato što se to čini timski, ne protiv stroga, nego protiv ljudi, kao u stvarnim situacijama.

Najstarija i najpopularnija svjetska igra na ploči ‘Monopoly’ prva se okrenula biznisu. Kao što otkriva Mary Pilon, autorica knjige ‘The Monopolists: Obsession, Fury, and the Scandal Behind the World’s Favorite Bord Game’, igra je osmišljena s nakanom da bude alat za učenje. Izvornu verziju, poznatu kao ‘Igre stanodavca’, izumila je Amerikanka Elizabeth Magie početkom 20. stoljeća kako bi igrači naučili sve o zlu monopolu nad zemljom te porezu na vrijednost zemljišta kao lijeka protiv monopolja u skladu s učenjem ekonomista Henryja Georga.

Tijekom vremena, dok se reklama širila usmenom predajom, fokus igre pomaknuo se dalje od tih progresivnih političkih korijena, a središnja tema postali su stvaranje monopolija i stečaj protivnika. To je igra koju su najprije Charles Darrow, a poslije Parker Brothers pretvorili u najpoznatiju igru na svijetu kakvu danas poznajemo.

Što doista možemo naučiti iz suvremene verzije ‘Monopolyja’? Svakako, shvaćanje brojaka vezanih uz povrat investicije (ROI), tvrdi Innes, a isto tako umjetnost dogovaranja jer u ‘Monopolyju’ rijetko kad možete nametnuti svoju igru. Umjesto toga morate kupiti zemljišta na koja ste stali i pregovarati s drugim igračima kako biste ojačali svoj položaj na igračoj ploči. To su vrijedne lekcije, naravno. Međutim, mnogo više vještina treba naučiti u običnome radnom životu. Što je s kreativnošću, inovativnošću, timskim radom, empatijom i upravljanjem resursima? Mnogim novijim igrama to je ne samo središnja tema nego naglašavaju ili potiču rezultate najsličnije suradničkim pobjedama, danas toliko poželjnim u tvrtkama i između njih.

Tako se za ‘Pictionary’ može reći da očito zahtijeva istančane vještine promatranja i empatije na temelju znanja, primjerice što možete brzo skicirati da vaši suigrači odmah shvate. ‘Clue’ je kreiran na temelju klasičnih detektivskih romana i njihovih zapleta s motivom ‘tko je ubojica’, pa pomaže izoštriti sposobnost deduktivnog rasuđivanja igrača. Poruka ‘Craniuma’ jest da svatko ima jedinstvene prednosti; osim toga, zabavna je jer svakom igraču pruža priliku da najjače adute pokrene korak naprijed. Čak i ‘Trivial Pursuit’, pogotovo kada se igra momčadski, može naučiti igrače vrijednosti različitih skupova znanja.

Kad govorimo o životnim vještinama razvijenim igranjem igara, nužno je spomenuti i neke možda manje poznate igre. ‘Morfology’ vrsta je ‘Pictionarya’ s rekvizitima koja izaziva igrače da iznose ideje baratajući komadom drva, žice, mramora i štapića od sladoleda. Naravno, lako je navesti nekoga da pogodi imenicu ‘pas’ s pomoću tih materijala, ali problem je kako uspješno objasniti pojmove poput ‘spavanja’ ili ‘svrbeža’. To zahtijeva veliku kreativnost i dosjetljivost.

U igri ‘Forbidden Island’ četiri osobe udružuju snage i igraju protiv igre, ne jedan protiv drugoga. Svaki igrač preuzima određenu ulogu s određenim skupom sposobnosti, ali prihvaća ulazak i savjete ostalih nadajući se da će se dosjetiti najboljem rješenju za skupinu. Ako svi rade zajedno, mogu se nadati pobjedi, ali ako vaš tim ne uspije prikupiti sve blago prije nego što otok potone, svi gube.

Čemu mogu poučiti ‘The Extraordina-ires’ je još manje tradicionalna igra. Umjesto da pokrećete pijune po ploči, igrači su u dizajnerskom proizvodnom studiju u kojem dobivaju kartice koje portretiraju posve različite likove, od tinejdžera vampira, opsjednutih robota do atlantskih sirena koje rade u podvodnom sushi-baru. Zadatak je igrača dizajnirati proizvode za te kupce primjenjujući klasična načela dizajnerskog razmišljanja. Ta igra također pruža veliku priliku za razvoj višeslojnog razmišljanja jer nakon što ste osmislili svoj koncept proizvoda, potaknuti ste još ga poboljšavati.

‘Power Grid’ prava je poslovno inspirirana igra koja se usredotočuje na osjetljivu ravnotežu između održavanja infrastrukture vaše elektrane i ulaganja u novije, i to s pomoću učinkovitijih tehnologija koje iskrsavaju tijekom igre. I dalje težite nadigrati protivnike, ali razvoj suptilnih vještina promišljanja, pregovaranja i odlučivanja u njoj je mnogo izraženija nego u ‘Monopolyju’. Odrastajući, istina, nikad nisam volio ‘Monopolyjev’ antagonistički etos ‘pobjednik nosi sve’. Osim toga, moj je rođak uvijek pobjeđivao. Ali igrao sam stotine igara u životu zbog igre same, ali i posla, i moj je odgovor svakako ‘da’. Mnogo iskustava i spoznaja o ograničenjima možemo izvući iz njih. Guraju nas u središte pozornosti, tjeraju da komuniciramo na neuobičajene, pa i neugodne načine ili potiču da činimo divovske skokove u razmišljanju. ‘Monopoly’ možda može biti najomiljenija igra s poslovnom temom, no nije nužno najbolja za usavršavanje vaših vještina upravljanja i više vas, zapravo, ne uči svemu drugom nužnom za pobjedu, odnosno poslovanje u sadašnjim vremenima.