-
Zašto UNP? Potrošnja pada, konkurencija je velika, tu su Ina, Crodux plin… Dugo razmišljamo o novim investicijama i analizirali smo mnogo projekata. Razmišljamo o konsolidaciji tržišta u distribuciji plina, obnovljivim izvorima energije, projektima energetske učinkovitosti… Međutim, projekti takve vrste još su veoma neizvjesni, a zahtijevaju mnogo vremena, energije i novca. PPD je tvrtka koja ima postavljen strateški plan razvoja i ne namjeravamo ulaziti u projekte u kojima je nesiguran povrat uloženih sredstava. Primjerice, u proizvodnji struje iz obnovljivih izvora energije mnogo je projekata koji se zasnivaju na subvencijama države i potrošača. Uz imidž politiziranosti takvi projekti nose nesigurnost jer se njihov model ne zasniva na tržišnim pravilima. Luka Ploče ima snažan potencijal, što to smo prepoznali pa želimo pomoći u njegovu razvoju, zato smo počeli graditi terminal za UNP. Naime, procjenjuje se da proizvodnja UNP-a u regiji ima tendenciju pada. Osim toga, UNP u kontinentalna skladišta…
-
Kako ste riješili financijsku konstrukciju? Dio investicije financirat ćemo vlastitim sredstvima, a za drugi dio još pregovaramo s bankama. Gradnja podzemnog skladišta UNP-a nije trendovska, nego dugoročna priča. Njime omogućujemo pristup robi sa Sredozemlja i iz Sjeverne Amerike, s kojom dolazi i veća kvaliteta. U svim aktivnostima, uz interes razvoja svog poslovanja, vodimo računa o strateškom i ekonomskom interesu države. Poslovanje s UNP-om nema tako jak politički predznak kao što ga imaju struja ili plin jer se on ne upotrebljava toliko. Vjerujem da će se UNP uvijek cjenovno prilagoditi tržištu upravo zato što nije politička roba. Što je cijena niža, bit će za stupljeniji i njegova primjena sigurno će se širiti u industriji. UNP smatramo energentom koji će u budućnosti imati velik potencijal.
-
Imate li još kakvih planova u Luci Ploče? S obzirom na to da bi joj kao novome logističkom centru za istraživanje nafte i plina na Jadranu vrijednost mogla lijepo rasti, mislite li ipak prijeći 25 posto vlasničkog udjela? Naš ulazak u Luku Ploče nije motiviran spekulacijom i kratkoročnom zaradom, pa tako rast vrijednosti na burzi nije naš glavni interes. Naš je interes suradnja između PPD-a i Luke Ploče, koja ima dugoročni potencijal i za nas je važno mjesto u dugoročnoj poslovnoj strategiji. Kad je riječ o povećanju vlasništva, mislim da bi to bila prevelika promjena za Luku Ploče. Interes je ulaganje u sinergiju između energetike i infrastrukture, pa u skladu s tim i razvoj nekih infrastrukturnih i logističkih kapaciteta. Ušli smo dugoročno, a udio od 25 posto daje nam utjecaj kojim želimo učvrstiti svoj interes u investicijama.
-
Kad sve oduzmete i zbrojite, kakva je u brojkama poslovna 2014.? Rastemo i dalje, i u prodanim količinama plina i u tržišnom udjelu. U tri smo godine, što je vrlo brzo, došli do 30-ak posto tržišta, a naši će prihodi u 2014. biti veći od milijardu kuna. To je sve što vam zasad mogu reći o financijskim rezultatima. S prirodnim plinom znamo raditi, a tržište i regulativa relativno se brzo usklađuju i razvijaju tržište. Stalno gledamo nove projekte, kako nas interesiraju obnovljivi izvori energije, no ne želimo ulaziti u ishitrene projekte. Sve u svemu, usmjereni smo prema tome da postanemo regionalna energetska tvrtka.
-
Dokle ste u tome dogurali s planovima osvajanja tržišta električne energije i plina u bližem susjedstvu, u Sloveniji, Mađarskoj…? Naš je interes razvoj poslovanja u cijeloj regiji. Naravno, ne želimo širenje po svaku cijenu. Prošle godine osnovali smo tvrtku u Sloveniji koja se bavi trgovinom električne energije u desetak regionalnih država. Na tri smo burze i bavimo se kratkoročnim trgovanjem. U Mađarskoj želimo biti na tržištu prirodnog plina i trenutačno radimo na tome.
-
A na hrvatskom tržištu električne energije? Nismo ga prepoznali kao pogodno za dobar biznis. Nekoliko je renomiranih tvrtki na hrvatskom tržištu, ali nisam siguran da im je idealno. Danas biznis s električnom energijom na hrvatskom tržištu nije poslovanje koje može stvoriti dodanu vrijednost, a nama, kao i svima, nije u interesu raditi s gubitkom.
-
Što očekujete od domaćeg tržišta plina, konkurencije i cijena plina, koje stalno padaju? Od otvorenja tržišta cijena plina pala je za 30-ak posto, a neki tvrde i da bi u budućnosti zbog LNG-a mogla još pasti. Ipak, nisam potpuno siguran u to. Kad je o konkurenciji riječ, ona je već ovdje. Ne mogu predviđati, ali mislim da će se raditi i nova. Plinski biznis nije jednostavan posao kao što neki možda misle. Ima tu mnogo detalja, poslovanje je veoma segmentirano, rizično i zahtijeva stručno znanje. To što smo mi dosad napravili, učinili smo zato što smo bili spremniji od drugih. I sada smo spremni za daljnji razvoj.
-
Za što? Što osvajate ove godine? Pripremamo nekoliko projekata u sektoru obnovljivih izvora energije, imamo ESCO (engl. energy savings company, nap. a.) za projekte energetske učinkovitosti i u tome tražimo potencijalne mogućnosti razvoja. Planirati čvrsto gotovo je nemoguće, pogotovo u sektoru obnovljivih izvora energije, ali trudimo se pronaći model. No neizvjesnost u poslovanju može itekako otežati i demotivirati. To odbija i nas i druge ulagače.
-
To je vječna boljka. Imate li neki prijedlog, rješenje? Hrvatska treba raditi na privlačenju ulagača jer im zasad uglavnom nije dovoljno primamljiva, to je sigurno. Primjerice, provedba ideje o Zakonu o strateškim investicijama bila je prilično komplicirana i taj zakon nije donio željeni rezultat. Hrvatska svakako treba razvijati industriju. Industrijalizacija danas nije osobito popularan pojam, može biti u suprotnosti sa zaštitom okoliša i drugim interesima, ali treba nam proizvodnja. Uvezeni je proizvod skuplji i bez transporta koji se dodaje na cijenu. Mora postojati strategija, dugoročno planiranje o kojem postoji konsenzus politike. Ulagači, koje toliko želimo, to će prepoznati kao sigurnost.
Trgujemo strujom u deset država, ali ne i u Hrvatskoj jer nam se zasad ne isplati
Što kao biznismen očekujete od nove predsjednice, općenito od politike? Kad je riječ o novoizabranoj predsjednici, gospodi Kolindi Grabar-Kitarović, to je osoba koja ima veliko iskustvo u međunarodnoj politici i diplomaciji i sigurno nosi dodanu vrijednost našoj zemlji. Siguran sam da će ustrajati u ostvarivanju ciljeva o kojima je govorila, ciljeva koji se odnose na gospodarski oporavak zemlje i osnaživanje našega strateškog položaja i važnosti, jer provedba je kod nas najveći problem. U razvoju gospodarstva vrlo je važno da politika dugoročnom stratešijom razvoja nama poduzetnicima pokaže smjer kojim trebamo ići kako ne bismo lutali izvan okvira državne strategije. Međutim, što je državna strategija, pogotovo u energetici, to bi također trebalo preciznije definirati. Politika nam mora dati neke strateške smjernice jer se u suprotnom može dogoditi raskorak, a onda nema dobrobiti ni za državu ni za poduzetnike. Mora se ustrajati na onome što se radi i razmišljati dugoročno. I to ne samo u energetici nego u svim branšama. Najradije ne govorim o politici jer se izrečeno često interpretira u potpuno drugačijem smislu. Ukratko, politiku i njezinu ulogu poštujem, ali mi se bavimo biznisom.
Ali ne mogu ne primijetiti da vaš uspjeh u biznisu u javnosti u posljednje vrijeme povezuju s politikom i nekim političarima. Nitko od političara nije osobno zaslužan za uspjeh PPD-a, ni bivši ni sadašnji minister gospodarstva. Tvrtka je rasla postupno, a uspjeh se dogodio iz jednostavnog razloga – nastupila je liberalizacija tržišta i mi smo bili spremni. Pripremali smo se godinama, riskirali smo mnogo jer je sudbina tržišta ipak donekle bila neizvjesna, a drugi nisu. Uostalom, aktivno smo radili i na liberalizaciji tržišta plina, sudjelovali smo i u izradi zakonske regulative koja je trebala olakšati cijeli taj proces. Kad je došao trenutak, bili smo spremni, javili smo se na prve natječaje za HEP i Petrokemiju, pobijedili smo na natječaju u Gradskoj plinari Zagreb – Opskrbi i povećavali prodane količine plina. PPD nije tvrtka koja je nastala s liberalizacijom, na tržištu plina poslovalo se još od 2001. u sjeveroistočnom dijelu Vukovarsko-srijemske županije, gdje PPD danas upravlja vlastitom distributivnom mrežom dugom šesto kilometara i opskrbljuje plinom više od tisuću krajnjih korisnika. Istina je da smo uspješna poslovna priča koju neki žele kompromitirati. Takvi, nažalost, razlog našeg uspjeha ne vide u mladim i stručnim ljudima koji naporno rade, kao ni u golemu poslovnom angažmanu i ekspertizii koji su uloženi da bismo danas bili tu gdje jesmo.
Možda zato što je PPD postao jedna od tvrtki u Hrvatskoj koje najbrže rastu, a takav se uspjeh u državi koja tone rijetko vida. Trudimo se i vrlo dobro znamo što radimo. Okružili smo se ekipom mladih ljudi koji brzo uče i reagiraju te uspješno pod kontrolom držimo rizike, kojih je u ovom biznisu mnogo.
Međutim, sigurno bi vam bilo mnogo teže da uz vas ne stojte jaki strani partneri. Oni imaju važnu ulogu u našem uspjehu. Radimo s E.ON-om, MVM-om, Gazpromom i drugim europskim partnerima. PPD je sada grupacija poduzeća koja se bavi uvozom, prodajom i distribucijom plina te opskrbom tim energetom. Imamo zakupljene kapacitete u plinskom skladištu Okoli te u Mađarskoj koji nam jamče sigurnost opskrbe. Gazprom se, primjerice, sâm pojavio s ponudom za suradnju s nama jer je PPD u tom trenutku jedini imao portfelj koji im je omogućio brz povratak na naše tržište. Od njega kupujemo 60-ak posto ukupne godišnje količine plina. Od svih količina plina koje ulaže u srednjoistočnu Europu više od 80 posto količina dolazi od Gazproma. Izravna suradnja s njime donosi velike prednosti i PPD-u i tržištu.
Spomenuli ste Petrokemiju. To vam jedan od tri najveća klijenta, ali ne čini se da ima svijetlu budućnost. Koliki bi udarac za PPD bio Petrokemijin stečaj? Petrokemija troši 650 milijuna prostornih metara plina na godinu, što je gotovo 25 posto tržišta. To samo po sebi govori koliko je važna svima. Dosad nije imala jasnu strategiju razvoja i precizno definiran smjer u kojem treba ići. Osim toga, globalne okolnosti nisu joj išle u prilog pa je zapala u probleme. Njezinom propašću mnogi bi izgubili i to bi bio velik udarac za hrvatsko gospodarstvo.
Biste li vi ušli u njezinu vlasničku strukturu i pomogli joj riješiti probleme? U našem je interesu pomoći Petrokemiji da opstane, posluje stabilno i razvija se. Želimo imati partnera koji može zdravo funkcionirati. S obzirom na sve do sada viđeno, zbog nedostataka i tereta koje nosi državno vlasništvo Petrokemiju bi trebalo privatizirati, ali ne bilo kako. Država mora biti sigurna u opstanak proizvodnje. U tom smislu mislim da je za Petrokemijin dugoročni opstanak potrebno više partnera koji bi, svaki u svom segmentu, donijeli prednost i znanje, a zajedno financijsku stabilnost i snagu.
