Hrvatska i Milanović Draghijevim potezom kupili su vrijeme, i to s velikim popustom. Kad završi proces monetarnog popuštanja, većina će zemalja sličnih Hrvatskoj imati još veći javni dug, čime će se još povećati jaz između sjevera i juga Europe. To je medvjeda usluga koja opet odgađa reforme.
Iskat ćemo toliko novca da će svima biti bolje – obećava nova politička zvijezda Ivan Vilibor Sinčić. Ako bude jeftinijeg novca u Europi, to znači da Hrvatska na tržištu EU može izdati obveznica uz još povoljnije kamate, što je i glavni razlog našeg ulaska u EU – da se možemo povoljnije zaduživati – priznaje financ ministar Boris Lalovac. Komentar – suvišan!
Monetarno popuštanje (quantitative easing, QE) europskoga centralnog bankara Marija Draghi pažljivijim kroničarima vremena i događaja prilično ‘baca’ na svojedobnu tvrdnju bivšega guvernera HNB-a Rohatinskog: ‘Možemo bacati novac iz helikoptera, ali…’. Upravo se u tome ‘ali’ skrivaju (ne)očekivane posljedice europskog tiskanja novca. Koji je tiskan s temeljnom svrhom – da suzbije deflaciju i probudi gospodarstvo. No deflacija nije rođena zato što novca u sustavu nema, nego zato što su potrošači prezaduženi, ostali su bez posla, rade više za sve niže plaće, odgađaju potrošnju iz straha od sutra, zbog rasta javnoga duga, zbog orijentacije EU štednji i rezanju. Razlozi su strukturne, ne monetarne prirode. A strukturni se požari nikada ne uspiju ugasi monetarnom vodom (koja za američkom ionako kasni najmanje tri-četiri godine).
No nema veze, naša vlast već trlja ruke. Djelić više od bilijun eura (u mjesečnim tranšama) taman u izbornoj godini zvuči nestvarno dobro, tim više što je Hrvatska kronični ovisnik o refinanciranju inozemnih dugova. Više love – manja cijena, logičan je zaključak. Pa bi premijer Zoran Milanović, ni kriv ni dužan, također mogao iskoristiti Draghijev novac lijepo za kampanju i pridobivanje simpatija potezima poput zamrzavanja švicarca. QE za Milanovićev populizam. Zgodno.
Analitičar Ante Babić potvrđuje da je najbolje što bi država s time mogla učiniti da smanji svoj dug. – Ne dajmo joj priliku da još investira jer je pokazala da to ne zna, no ovo je prilika da napokon uredimo javne financije. Mi, naime, nikada nismo imali dobar plan upravljanja javnim dugom ni plan izdavanja obveznica, iako sumnjam da ćemo ovu priliku iskoristiti za smanjivanje javnog i vanjskog duga, koji bi se u perspektivi mogao smanjiti i do pet postotnih bodova – poentira Babić.
No nije sve u logici. Hrvatska se već zadužuje prema povijesno najnižim kamatama. Za daljnji spust, unatoč skoroj poplavi eura, nema previše prostora, s Draghijem ili bez njega. I to zato što hrvatska premija rizika ne pada nego – raste! Mi smo druga najrizičnija zemlja za kupce državnih obveznica, odmah iza Grčke. Zbog toga nam je cijena zaduživanja triput veća nego Njemačkoj. Slaba nam je utjeha da monetarno popuštanje ni na razini cijelog EU neće mnogo spustiti kamate, jer su već na dnu – ECB prije puštanja likvidnosti ima referentne kamate na razini na koju ih je američki FED spustio otpuštanjem likvidnosti, pa je očekivani učinak prilično upitan.
Ove godine 15 zemalja EU ima parlamentarne izbore, jeftiniji novac neće dobro doći samo Milanoviću, koji bi eventualno mogao dobiti svojevrsni timeout, odnosno dulju prilagodbu za proceduru prekomjernog deficita. Kada završi proces monetarnog popuštanja, većina će, pogotovo rubnih, južnih zemalja kakva je i Hrvatska imati još veći javni dug, čime će se još povećati jaz između sjevera i juga Europe. To je svima, pa i Hrvatskoj, medvjeda usluga koja opet odgaja reforme i to uz već sada negativne pojave: rast švicarca, rast dolara, rast cijene energenata. Jedina je potencijalna korist, kada bismo je znali iskoristiti, očekivani rast izvozne potražnje. Koliko ćemo tome udovoljiti ovisi ponajprije o tome imamo li što prodati, čime se opet vraćamo na temeljni problem odsustva reformi – kategoričan je Željko Lovrinčević sa zagrebačkoga Ekonomskog instituta.
