Imali smo nesreću da je naša administracija u isto vrijeme morala pripremati dva programska razdoblja. Smatram da je glavni problem u Hrvatskoj manjak administrativnoga kapaciteta. Jednostavno nemamo dovoljno ljudi kvalificiranih za taj posao. Natječaj za mala i srednja poduzeća koji je trebao krenuti prošle godine neće biti otvoren najvjerojatnije do ožujka, a onaj za turizam još i kasnije. To poduzetnicima znatno remeti poslovne planove i neki koji se bave turizmom odlučili su na drugi način financirati svoje projekte jer ne mogu čekati sezonu, a neki su projekte prebacili za iduću. Oni koji mogu samostalno s bankama i HBOR-om financirati projekte ne čekaju, a oni čiji projekti nisu isplativi bez fondova EU izgubit će jednu sezonu.
Moglo se više, ali teško je kvantificirati koliko. Radimo i susrećemo se stalno sa zaposlenima u tijelima koja su zadužena za kohezijsku politiku EU u Hrvatskoj i znamo da se trude, ali jednostavno ih je često premalo. S druge strane, nije dobro obećavati nešto što se ne može ispuniti. Poduzetnici čekaju najavljenje natječaja, a oni kasne po nekoliko kvartala.
Osim otvorenih natječaja za infrastrukturu, u ovom smo trenutku u iščekivanju natječaja koji donose znatna sredstva. Smatramo da će natječaj za srednja i mala poduzeća, planiran u iznosu od oko 1,2 milijarde kuna, vratiti optimizam i otvoriti mogućnost rastu u poduzetništvu, posebice kad je riječ o proizvodnim tvrtkama. Najavljen je i veliki prvi natječaj za istraživanje, razvoj i inovacije, u iznosu 100 milijuna eura. Očekujemo da će se potkraj ove godine i u 2016. priča intenzivirati kako treba.
Interes je velik. Ono što možemo reći iz našeg iskustva s terena, a razgovaramo s malim, srednjim i velikim kompanijama u različitim sektorima, danas je svatko tko god može dobiti nepovratna sredstva zainteresiran za to. Imamo primjere nekih većih poduzeća koja bi išla u investicije i čekaju odobrenje od svojih principala u inozemstvu i bilo bi im jako dobro kad bi u svoj budžet mogla staviti milijun, dva eura iz fondova EU jer inače ti projekti neće dobiti zeleno svijetlo.
Velika poduzeća prema programu 2014. – 2020. mogu dobiti nepovratna sredstva za investicije u područjima istraživanje i razvoj, energetska učinkovitost/obnovljivi izvori energije te, uz neke ograde, i u ICT-u. Mala i srednja poduzeća mogu dobiti sredstva u gotovo svim područjima. U PwC-u trenutačno radimo tzv. preliminarnu analizu za financijske instrumente EU u RH za Europsku investicijsku banku (EIB), koju je angažiralo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU (MRRFEU). Riječ je o revolving instrumentima, dakle povratnim, a ne nepovratnim sredstvima. Za nepovratna sredstva znaju svi, a za ta povratna malo se zna, a idu iz iste omotnice iz fondova EU i to u četiri područja – istraživanje i razvoj, energetska učinkovitost, broadband u područjima gdje nema komercijalnog interesa i razvoj gradova. Riječ je o kreditima s povoljnom kamatnom stopom, duljim grace i/ili razdobljem povrata kredita, povoljnim garancijama koje bi u bankama mogle služiti kao kolateral, pa čak i o vlasničkoj glavini. Tek smo počeli s time, a projekt će trajati više mjeseci pa je u ovom trenutku teško preduzirati o tome kakvi će biti rezultati analize.
Teško je davati ocjene jer smo na početku sa strukturnim i investicijskim fondovima EU. Jedini ozbiljniji natječaj za poduzetnike od oko 30 milijuna eura bio je potkraj 2013. godine. Bilo je 130 prijavljenih, a 1,6 milijardi vrijednosti projekata odnosilo se na proizvodnju, 871 milijun kuna vrijednosti projekata bilo je prijavljeno u turizmu. Od toga je hotelima odobreno 113 milijuna kuna, a proizvodnji ukupno 136 milijuna kuna. Maksimalne iznose potpore u turizmu ne bi trebalo smanjivati u sljedećem natječaju jer bi nam se moglo dogoditi da umjesto relativno većih projekata koji bi zaposlili više ljudi i utjecali na rast BDP-a iz turizma, možemo dobiti mnogo malih projekata koji zbog svoje prirode ne mogu postići takve učinke.