Partnerstvo s high-techom

Novoizabrana predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u pobjedničkom je govoru rekla da će Hrvatska biti među bogatijim zemljama svijeta. Doduše, nije navela kako to planira postići sa svojom strankom (jer očekuje pobjedu HDZ-a i na parlamentarnim izborima), kao što i inače iz te stranke nikad nije stiglo objašnjenje što će konkretno učiniti za boljšak građana, ali jedan od putova svakako je i poboljšanje obrazovanja. A za to treba novac.

Hrvatska je među zemljama EU koje najmanje izdvajaju za obrazovanje i znanstveno istraživanje, samo 0,7 posto BDP-a. Istodobno, prema podacima Instituta za razvoj obrazovanja, školarine koje plaćaju studenti u našoj zemlji među najvećima su u EU. Ona prosječno iznosi 8800 kuna (1170 eura) godišnje, dok je u većini članica EU u prosjeku ispod tisuću eura.

Ninoslav Šćukanec, izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja, iznosi podatak da su najskuplje školarine u Engleskoj, Walesu, Irskoj i Litvi – od 1700 eura do 2800 eura godišnje. Samo su malo skuplje od Hrvatske Nizozemske i Portugal (1360 eura), ali smo zato skuplji od jedne Švicarske (970 eura) ili pak također bogatije Španjolske (900 eura). Ne treba ni spominjati da je u svim nabrojenim zemljama standard građana viši nego u nas. Nije novost da nam obrazovni sustav ne prati društvene ni gospodarske promjene, pa proizvodi mnogo stručnjaka za jednu gospodarsku djelatnost, a nemamo ih dovoljno za druge. Pitanje je to strategije obrazovanja na kojoj Vlada radi, tvrde u Institutu za razvoj obrazovanja. No bez poticanja privatnog sektora da financira obrazovne projekte teško ćemo napraviti korak naprijed. U tom bi smjeru valjda trebala i ići strategija, jer privatni sektor mora vidjeti interes pri financiranju obrazovanja i znanstvenog istraživanja. Naši sugovornici objašnjavaju nam kako se to radi u svijetu.

U Finskoj je između 2008. i 2011. na svim tamošnjim sveučilištima provedena posebna kampanja prikupljanja sredstava. O tome svjedoči prof. dr. sc. Jouko Havunen, član Savjeta VERN-a, donedavni profesor na Sveučilištu Vaasa i direktor Levón instituta za razvoj edukativnih tržišno orijentiranih projekata: Finska vlada odlučila je financirati sveučilišta tako što će dodati dva i pol puta veći iznos od donacija/sredstava koja sveučilišta uspiju prikupiti iz privatnog sektora. U tom je razdoblju moje sveučilište, Sveučilište Vaasa, uspjelo prikupiti 5,3 milijuna eura iz privatnog sektora, a vlada nam je dodijelila još 12,3 milijuna. Sve u svemu, Sveučilište Vaasa dobilo je 17,6 milijuna eura više kao svoj vlastiti kapital – kaže Havunen.

Navodi i druge primjere u Finskoj, poput Sveučilišta Tampere koje je iz privatnih donacija prikupilo 3,6 milijuna eura, a od države je dobio još devet milijuna; Sveučilište Oulu je za 9,2 milijuna eura prikupljenih donacija dobilo od države još 23,1 milijun, a Sveučilište Turku nakon 11,4 milijuna eura privatnih donacija od države je dobio još 28,5 milijuna. Sveučilišta pak koja pripadaju kategoriji ‘nezavisna trgovačka društva koja podliježu zakonu o javnosti’ prikupila su ukupno 101,8 milijuna eura iz privatnog sektora, a pridodana su državna sredstva u iznosu od 241,4 milijuna. Poseban je slučaj, navodi Havunen, bilo spajanje Helsinške škole ekonomije, Helsinškog tehničkog sveučilišta i Sveučilišta umjetničkog obra u Sveučilište Aalto. Ovo novo sveučilište uspjelo je prikupiti 200 milijuna eura iz privatnog sektora, a država ga je financirala s dodatna 494 milijuna.

Ovakav dogovor postignut je uz uvjet da se samo prihod od vlastitog kapitala smije iskoristiti za financiranje operativnih troškova sveučilišta. Dakle, u našem slučaju mogli smo investirati vlastiti kapital na burzi, u dionice, obveznice i zajmove kako bismo uz godišnji prihod/kamate od pet posto dobili oko milijun eura dodatnog kapitala za dopunsko financiranje operativnih troškova. Taj cilj smo čak i premašili 2012. i 2013. – kaže Havunen.

Kampanja prikupljanja sredstava, ističe Jouko Havunen, smatra se zaista uspješnom, iako ekonomska situacija u Finskoj nije bila osobito dobra. Unatoč tome, finska je vlada lani u proljeće odlučila povećati sredstva za znanost i obrazovanje. Proces prikupljanja sredstava obnovljen je za razdoblje 2015. – 2017., ali će ovoga puta državna sredstva biti triput viša nego ona koja se prikupi iz privatnog sektora.

Vlada planira izdvojiti ukupno oko 150 milijuna eura za državno financiranje, što znači da bi privatni sektor trebao izdvojiti 50 milijuna eura u obliku donacija. Prva kampanja prikupljanja sredstava stvorila je novu kulturu koja se razvija na visokoobrazovnim ustanovama i u poslovnom svijetu koji međusobno blisko surađuju – zaključuje Havunen.

Njegov kolega Don Hudspeth, predsjednik i dekan Rochester Institute of Technology (RIT) Croatia sa sjedištem u Dubrovniku, kaže da i javni i privatni sektor imaju veliku ulogu u razvoju obrazovanja. Smatra da zabrinjava koliko je mnogo mladih u Hrvatskoj nezaposleno unatoč krizi te bi u razvoju obrazovanja i gospodarstva ključnu ulogu morali zajedno odigrati privatni i javni sektor. On posebno napominje da bi mlade trebalo što prije usmjeravati prema određenom zanimanju, već od predškolske dobi, iako je to, ruku na srce, teško izvedivo i moglo bi se primijeniti samo na tajlente u nekom području. No u kasnijoj fazi, primjerice potkraj osnovne ili u srednjoj školi, Hudspethov je prijedlog itekako prihvatljiv, pogotovo što imamo problem s područjima STEM (Science, Technology, Engineering, Mathematics).

Jedna je anketa pokazala da velik broj srednjoškolaca ne razmišlja o studiranju takvih studija jer ih smatraju prezahtjevnima. Rješenje problema je da ih se za takva, deficitarna područja zainteresira još u ranoj dobi. Na tome treba raditi. Drugim riječima, potrebna je i adekvatan dugo-ročni strateški plan koji će osigurati i dovoljan odaziv studenata u tim područjima – kaže Hudspeth.

Don Hudspeth već je gotovo 20 godina predsjednik i dekan hrvatske podružnice RIT-a, američkog sveučilišta koje nudi više od 230 visokokvalitetnih akademskih studija. Pohvalio nam se da njihovu kvalitetu potvrđuju brojna priznanja uglednih svjetskih organizacija i medija te da su među najvećim privatnim sveučilištima u SAD-u. Trenutačno broji više od 18 tisuća studenata na kampusima u Rochesteru (država New York, SAD), Dubaju (UAE) i Dubrovniku i Zagrebu (Hrvatska).

RIT je diljem svijeta poznat po fokusu na razvoj adekvatnih praktičnih znanja kako bi studenti, kada diplomiraju, imali znanja i vještine koje od njih očekuje poslovni svijet. Također, ima jedan od najvećih i najstarijih programa stručne prakse u svijetu putem kojeg godišnje plasira više od 3500 studenata prema gotovo 2000 poslodavaca u SAD-u i diljem svijeta. Rezultat toga je 5500 različitih programa stručne prakse, brojnih certificiranih visokokvalitetnih edukacijskih programa za zaposlenike kompanija sve do zajedničkih istraživačkih aktivnosti i projekata. Neke od kompanija s kojima RIT surađuje uključuju velika imena kao što su Hewlett-Packard, AT&T, Intel, Toyota, Cisco… – ističe Hudspeth.

Također, dodaje, unutar programa ‘Start-up NY’ RIT ulazi u partnerstva s high-tech rastućim kompanijama koje su usklađene s akademskim, istraživačkim i ekonomskim razvojnim prioritetima ovog sveučilišta, a surađuje s gospodarstvom i istraživanjima. Primjerice, na Kate Gleason College of Engineering, jednom od devet koledža na kampusu RIT-a u Rochesteru, nalazi se Toyotin laboratorij koji se proteže na 230 četvornih metara. Uključuje dvije vrhunski opremljene produkcioni linije, a cilj je, napominju u RIT-u, studentima inženjerstva omogućiti sve što im treba za stjecanje praktičnih znanja.

Sličan se laboratorij nalazi na RIT-vu koledžu B. Thomas Golisano College of Computing&Information Sciences koji financira Staples Inc., svjetski poznati lanac uredskih opreme. S fokusom na održivi razvoj, Staples je ovim putem združio snage s RIT-om kako bi poduprlo javna istraživanja i testiranja proizvoda u tom području.

Uz takav pristup i fokus na primijenjeno znanje, ne začuđuje što studenti RIT-a posao nalaze još tijekom studija. Ako pogledamo diplomande RIT-a u Hrvatskoj, od 1997. do danas više od 1700 studenata diplomiralo je kod nas i ponosni smo što možemo reći da je većina njih uspješna i da su napredovali do visokih, menadžerskih pozicija domaćih i internacionalnih kompanija ili pak imaju vlastite uspješne biznise. Uz to, prosječna neto plaća naših diplomanada iznosi više od 9500 kuna – ističe Hudspeth.

U RIT-u su, napominju, otvoreni za suradnju u razvoju obrazovanja i znanstvenoistraživačkih projekata, a trenutačno su u inicijalnim razgovorima s nekim institucijama radi uspostave suradnje.

U Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije hrvatske vlade postoji osam strateških ciljeva na području visokog obrazovanja, no dva su, ističu s Instituta za razvoj obrazovanja, vezana uz unapređenje sustava financiranja visokog obrazovanja.

Jedan od ciljeva odnosi se na osiguranje učinkovitog i razvojno poticajnog sustava financiranja visokih učilišta, čija je ključna pojava uvođenje sustava alociranja javnih sredstava visokim učilištima putem cjelovitih programskih ugovora. To obuhvaća financiranje studija i studijskih programa, studentskog standarda, istraživanja i troškova poslovanja. Drugi je cilj unapređenje studentskog standarda, uz posebnu brigu za socijalnu dimenziju studiranja – objašnjava Šćukanec.

Kako će se nalaziti sredstva za financiranje na temelju strategije, za sada nije baš najjasnije. No u svijetu ima dobrih primjera, pa ako nešto i naučimo iz njih, ona tvrdnja buduće hrvatske predsjednice o zemlji bogatih ljudi možda i nije utopistička. Ali čak i ako budemo išli u dobrom smjeru, morat ćemo se načekati za zemlju blagostanja. Ipak, što prije počnemo raditi na tome, prije će naši unuci biti bogati.