-
Uskoro će godina dana od formalnog sklapanja predstečajne nagodbe. Kako izgleda život nakon predstečajne? – Devet mjeseci 2014. nije potpuno relevantno za procjenu, ali u operativnom smislu završili smo godinu pozitivno. To je odličan znak i za financijske institucije. Zbog provedbe predstečajne i poremećaja na domaćem tržištu promet je posljednjih godina smanjen, no EBITDA je znatno porasla i očekujemo njezin daljnji rast. Završili smo financijsko restrukturiranje i počinjemo operativno. Financijsko restrukturiranje omogućilo nam je normalizaciju odnosa s bankama, poboljšanje gotovinske pozicije te znatno poboljšanje odnosa s kupcima i dobavljačima. U dva navrata Dalekovod je i dokapitaliziran s 210 milijuna kuna, što je poboljšalo likvidnost. Dokapitalizacijom smo podmirili dio obveza prema dobavljačima, dio ćemo sljedeće godine itd. Podmirenje obveza ima ritam koji odgovara uobičajenom poslovanju. Naše obveze upravo su pred završetkom, a to je izdavanje dionica i obveznica. Ostale su nam još samo one koje nisu vremenski ograničene, a to je pronaći kupca za portfelj vjetroparkova.
-
To se već podulje prodaje. Zašto toliko traje? – Svakako bismo voljeli da to bude prije nego poslije, no kod takvih većih transakcija nezahvalno je prognozirati, gotovo nemoguće. Svaki sumnjivi detalj treba razjasniti prije upuštanja u konačnu transakciju. Sâm je postupak dug i vrijeme tako prolazi.
-
Svojedobno se HEP spominjao kao potencijalni kupac vjetroelektrana. Je li i dalje u igri? – HEP je još zainteresiran, ali postoje još tri potencijalna kupca iz Hrvatske i inozemstva. Omogućili smo im pristup svim podacima i već ih mjesecima pregledavaju.
-
Kad se jednog dana proda portfelj vjetroparkova, znači li to potpuni prestanak investiranja u obnovljive izvore energije? Ili samo u vjetar? – S obzirom na to da je država sada posložena kad je riječ o obnovljivim izvorima energije, da. Segment u kojem mi imamo iskustvo, a to je vjetar, ne potiče se više. Poticanje obnovljivih izvora u Hrvatskoj više je deklarativno. Očito je to stalo i ne vidimo interes za ulaganja. Kad je pak riječ o drugim obnovljivim izvorima, možda jednog dana budemo zainteresirani.
-
Planirate agresivnu geografsku ekspanziju. Znači li to da se vratilo povjerenje banaka? – Prije je bilo nekih problema s jamstvima, ali sad smo ponovno otvorili neke jamstvene kanale i normalno poslujemo. Dobili smo važne okvire za bankovna jamstva, ali trebat ćemo još više, pogotovo ako se otvore projekti u Poljskoj i Njemačkoj, zbog čega bi Dalekovod bez problema mogao ostvariti višestruku prodaju. Lani je ona iznosila sedamsto milijuna kuna, a projekti tih veličina, od stotinjak milijuna eura, ove bi godine trebali nicati kao gljive poslje kiše, pogotovo u Njemačkoj. Mislim da bi i Poljska za Dalekovod mogla biti ono što je danas Norveška. Razgovaramo o nekoliko velikih projekata. Na jednom projektu u Poljskoj najbolji smo na natječaju i očekujemo da nas uskoro pozovu na potpisivanje ugovora. Taj bi posao zamjene električnih vodića vrijedan 5,5 milijuna eura trebao biti završen u ovoj godini, što je kompletan i znatan ovogodišnji prihod. PSE, jedan od poljskih operatora sustava prijenosa električne energije, do 2018. planira uložiti dvije milijarde eura u gradnju i osuvremenjenje dalekovoda te 5,4 milijarde eura do 2025. Uskoro će nam biti malo sto milijuna eura jamstava. Nijedno naše jamstvo nikad nije došlo na naplatu. Prema tome, apeliram na banke da ne kompliciraju jer, kad je riječ o izdavanju jamstava, rizik s Dalekovodom ne postoji.
-
Čak ni s nemirnom Ukrajinom? – Srećom, još ništa nismo izgubili u Ukrajini. Imamo kvalitetne partnere i očekujemo i dalje važne poslove. Naravno, ako se stanje ne pogorša dramatično. Ondje funkcioniramo, rekli bismo, pomalo na rubu. Iako su nemiri na istoku, a naši partneri više u središnjem i zapadnom dijelu, rat bukti i normalno je pitati se hoće li biti moguće naplatiti, izvesti radove. No biznis unatoč svemu funkcionira normalno, čak se otvaraju nove mogućnosti. Za mjesec dana trebala bi se otvoriti dva natječaja velike vrijednosti, a u rujnu očekujemo još desetak novih.
-
Kakva je ponuda u našemu bližem susjedstvu, gdje je također velik potencijal zbog slabije infrastrukture? Jesu se počeli otvarati natječaji? – Zanimljivo je da su u zemljama u razvoju ulaganja prilična pa u sljedećem razdoblju očekujemo velike investicijske cikluse. Počeli su se otvarati manji natječaji u BiH, u Srbiji ne radimo ništa i šteta je što nismo više angažirani. Pojavila se mogućnost sudjelovanja s partnerima na infrastrukturnim projektima, ali još ne bih ulazio u detalje. I u Makedoniji se otvaraju dobri poslovi na projektima trafostanica i dalekovoda, no oni još nemaju zaokruženu financijsku konstrukciju. Kad je riječ o Crnoj Gori, javili smo se na jedan natječaj, ali bili smo drugi; na Kosovu smo pak dobili na natječaju vrijednom deset milijuna eura. U Albaniji u ovom trenutku nismo aktivni, no nadamo se da ćemo biti jer ondje također ima velikih mogućnosti.
-
Sretno! Trebaju čelični živci za poslovanje na Balkanu… – Drugačiji je način poslovanja, to je točno. Pojavljaju se problemi s javnom nabavom, kupuju se referencije većih tvrtki i one se stavljaju u natječaje, a onda se natječaji ponište i slično. No mi znamo ondje poslovati. Navikli smo se, lakše se probijamo kroz šumu nedorečenosti, pravne zavrzlame i kontradikcije. Slično je kao u Hrvatskoj.
-
Čini se i da je lakše konkurirati vani nego na domaćem tržištu. – Ne bih to mogao reći za naš segment. Nedvojbeni smo lider i u Hrvatskoj nemamo konkurenciju, no velik dio poslova, 70 posto, odrađujemo vani. Pomogle su nam referencije koje smo stekli u Hrvatskoj za konkuriranje na poslovima u inozemstvu, ali sada nam za rad u inozemstvu sve više pomažu inozemne referencije. Na kraju krajeva, to i jest odlika velikih internacionalnih tvrtki. Kad je riječ o segmentu infrastrukture, odnosno cesta i željeznica, nažalost, državni investitori ne preferiraju hrvatske tvrtke. To je neprihvatljivo. Moramo to promijeniti jer sve zemlje štite svoje tvrtke i radna mjesta. Apeliram da se to napravi jer postoje sofisticirane mjere zaštite domaćih industrija kojima se ne krše propisi EU.
Dalekovodu se nakon predstečaja otvara golemo europsko tržište
Unatoč tome računate na neke poslove na hrvatskom tržištu, konkretno u željezničkom i energetskom sektoru. Očekujete li ‘pomoć’ od države? – Tu se planiraju velike investicije i s obzirom na naše iskustvo u proizvodnji i izvođenju radova možemo biti konkurentni i vrlo kvalitetni te u suradnji s drugim hrvatskim tvrtkama napraviti dobar posao. No kako sada stvari stoje, nemamo baš potporu. Tu i tamo izrazi se dobra volja, ali na kraju možemo samo biti podizvođači velikim europskim konkurentima. Oni pokupe profit, a nama od toga ostane manji dio. Rado bismo sudjelovali i u nekim hrvatskim energetskim projektima. Kontaktiramo u vezi s nekim, ali još ništa nije konkretno. Uglavnom će to biti konzorcij. Ovdje smo zainteresirani za dalekovode i trafostanice te izradu čeličnih konstrukcija koje možemo proizvoditi u tvornici u Velikoj Gorici. Imamo i najveću cinčaonicu u ovom dijelu Europe, što također može pridonijeti poslovima.
Razletjeli ste se na sve strane, ambiciozno ciljate na prihod veći od milijardu kuna, ali što ako se ne realiziraju svi planirani projekti? – Konzervativno, ako ne dobijemo previše natječaja, u najmanju će ruku prodaja biti jednaka kao lani. No optimist sam: ovo je godina konsolidacije nakon koje slijede znatan rast i osvajanje tržišta.
Zašto mislite da ćete poslove dobiti vi, a ne, primjerice, Kinezi ili Indijci, koji su vam vrlo jaki konkurenti? – Konkurencija je jako velika na natječajima za manje projekte, one ispod 400 KW, a na većim je projektima manja; i takvih je projekata manje. Kompetitivni smo, kvalitetni i imamo odličan ugled na međunarodnom tržištu. Kad se pojavi nas više s jednakom ponudom, siguran sam da će se zbog ugleda investitor okrenuti Dalekovodu. Spremni smo i čekamo.
S obzirom na planove možemo li pretpostaviti da će biti i novog vala zapošljavanja? – Lani smo zaposlili 40-ak ljudi, ove je godine zaposlono već 16, a do sredine veljače trebalo bi ih biti zaposleno još 37. Stalno zapošljavamo, no to ne znači da u jednom trenutku nećemo otpuštati. Nažalost, tako funkcionira biznis. Moramo moći prilagoditi troškove prihodima. Nismo mi država da to netko drugi pokrije.
Ima vas gotovo svugdje, ali ne i na golemu sjevernoameričkom tržištu. Zašto je tome tako? – Ima mogućnosti za suradnju, nešto već radimo u vezi s time, no još nemamo potpunu sliku o tome kakve su to mogućnosti. Optimisti smo. Jako sam zainteresiran za probijanje na američko tržište zbog američkih veza koje smo sada aktivirali. Baš sam neki dan razgovarao s potpredsjednikom General Electrica za cijeli svijet o pomoći našim aktivnostima na sjevernoameričkom tržištu. Osim toga, General Electric pokušava kupiti energetski sektor francuskog Alstoma i, ako uspije, bit će nam jako blizu. Mi smo patuljak u odnosu na njih, ali imamo specifično znanje i bavimo se biznisom koji svi trebaju.
A Afrika? – Razmišljamo o zatvaranju podružnice u Namibiji. To je bio potencijal biznisa prije desetak godina, no u ovom trenutku ne očekujemo nikakve aktivnosti.
Zašto ne? Zbog snažnog gospodarskog uzleta afričkih zemalja posljednjih nekoliko godina mnogi hvataju poslovne prilike ne bi li se što brže i bolje pozicionirali? – Moramo ocijeniti kamo bi nam bilo najbolje ići, ne možemo na sve strane. Imamo agente na Bliskom istoku i Africi i uz njihovu pomoć u sljedećim godinama ozbiljno ćemo razmotriti ulazak na ta tržišta.
Što je s proizvodnim lokacijama nakon što je Dalekovod Proizvodnja u Velikoj Gorici preuzela proizvodnju Dalekovoda TKS-a iz Doboja? Možemo li očekivati još neke pretumbacije? – Sada razmišljamo da tvornicu u Topuskom, Dalekovod TIM, spojimo s Dalekovodom Proizvodnjom u Velikoj Gorici ili, ako bude zainteresiranih i ozbiljnih kupaca, prodamo onomu tko će zaposliti ljude i nastaviti biznis. Jedino ako bi aranžman bio dobar, ozbiljno bismo razmotrili prodaju.
Ideja da se proizvodnja seli tamo gdje je jeftinija radna snaga više nije aktualna? – Prvo, to je stvar strategije, a drugo, oportunosti. Bez obzira na pritisak Turaka, Indijaca ili Kineza, mislim da s ovom cijenom rada u Hrvatskoj možemo raditi konkurentno. Naša radna snaga jeftinija je nego, primjerice, u Njemačkoj, skuplja nego u BiH, ali zato imamo druge prednosti kao što su članstvo u EU te sigurnost poslovanja.
Zadovoljavaju li sada tehnološki procesi? Koliko ste lani uložili u osvremenjenje, koliko planirate u idućem razdoblju? – Naša proizvodnja, a to su ponajprije Velika Gorica i Dugo Selo, jest klasična suvremena proizvodnja. Ulagat ćemo u nove tehnologije, ali ove godine ne previše. Sad ćemo se usredotočiti na rješavanje uskih grla i povrat investicija unutar jedne godine. Moramo malo konsolidirati situaciju, a onda ćemo vidjeti koja će to biti veća ulaganja. I moramo povećavati proizvodnju jer onda možemo i uštedjeti te s uštedama tražiti nove tehnologije. Ove godine nećemo ulaziti u veće investicije, osim ako ne prepoznamo mogućnost dobivanja sredstava iz fondova Europske unije. Bili bismo neozbiljni kad ne bismo iskoristili ono što se nudi. Sad moramo više poraditi i na tome.
Tvrtka Ferro Preis iz koje ste došli u Dalekovod bila je prilično uspješna u povlačenju sredstava Europske unije. Kakvo iskustvo donosite, hoćete li osnivati poseban odjel u tvrtki, angažirati vanjske konzultante…? – Trenutačno nemamo odjel koji bi se bavio samo time, no planiramo to promijeniti. Jedna osoba u tvrtki zadužena je da istraži fondove EU, ali treba angažirati i ozbiljnoga vanjskog konzultanta koji će nam pomoći. Oni to stalno rade, i to brže, bolje i kvalitetnije, no mi svakako moramo imati osobu koja će sve koordinirati.
