Home / Financije / Genocidna djela bez genocida

Genocidna djela bez genocida

Zločini su bili u funkciji stvaranja etnički čistog teritorija, što se može iskoristiti u srbijanskim pretpistupnim pregovorima s EU ili kao brana pretenzijama odluči li se Srbija za putinovsku opciju.

No mora se također primijetiti da je Srbija dvadesetak godina ulagala znatne napore i novac da bi postigla pravnu kvalifikaciju Oluje kao zločinačkog pothvata, pa i genocidnoga zločinačkog pothvata. Zato je važno da je i Međunarodni sud pravde jednoznačno odbacio njezinu protutužbu. Iako se prema reakcijama iz Srbije ne može zaključiti da je srbijansko političko vodstvo razumjelo slovo i duh presude.

A sad ono složenije, što je i bio pravi meritum spora: hrvatska tužba za genocid protiv Srbije. Tužba za zločin genocida potpuno je odbačena, što je na temelju dokaza koje je predstavio hrvatski pravni tim bilo i realno očekivati. Međutim, Međunarodni sud pravde u presudi je utvrdio činjenice koje su veoma važne za buduće čiste odnose sa Srbijom: da su JNA i srpske vojske počinile genocidna djela u Hrvatskoj, da im je cilj bio progon stanovništva radi stvaranja velike Srbije. Ali procijenio je kako Hrvatska nije uspjela dokazati da su pritom imali genocidne namjere. Već su, u slobodnijoj interpretaciji, počinjeni zločini bili (samo) u funkciji stvaranja etnički čistog teritorija velike Srbije. U kontekstu dosadašnjega srpskog negacionizma i u kontekstu eventualnog srbijanskog pristupa EU to su iznimno važni zaključci koji hrvatskoj državi otvaraju prostor da neutralizira i danas živući političku platformu velike Srbije u srbijanskim pristupnim pregovorima s EU odluči li se Srbija na kraju za europsku opciju. Ili da ih iskoristi kao branu velikosrpskim pretenzijama odluči li se Srbija za istočnu, putinovsku opciju.

Drugi je važan doprinos presude Međunarodnog suda pravde hrvatskom unutarnjem propitivanju: jesu li u postupku koji je trajao petnaest godina iskorišteni svi argumenti za dokazivanje genocidnih namjera JNA i Srbije? Moj je odgovor: nisu, ni približno. Ključ za dokazivanje genocidnih namjera JNA i knjega Predjedništva bivše SFRJ i Srbije u djelovanju je obavještajne službe JNA, kolokvijalno poznatije kao KOS, koja je, kako to dostupni dokazi pokazuju, bila planer srpske pobune u Hrvatskoj, organizator i osnivač srpskih paravojnih jedinica, inspirator i organizator najbrutalnijih zločina u Hrvatskoj, koje Međunarodni sud pravde podvodi pod genocidna djela, koja je kontrolirala i srpsku pobunu i zločine, koja je prikrivala posljedice, uključujući i podatke o nestalim osobama.

U inicijalnoj hrvatskoj tužbi za genocid (Memorijalu iz ožujka 2001.) KOS-ova uloga apsolutno nije elabirana i nisu argumentirani njegovi postupci. U glavnoj raspravi koja je održana 2014. stvari su se donekle promijenile jer je njegova uloga u zločinima počinjenima u Hrvatskoj u međuvremenu postala opće mjesto. Ali kao dokaze hrvatski je pravni tim mogao predočiti samo nepotpisane policijske zabilješke razgovora sa svjedocima iz ranih devedesetih koje hrvatsko državno odvjetništvo nikad nije pretočilo u kaznene istrage i kaznene postupke, koje hrvatski sudovi nikad nisu procesuirali.

Da ste sudac Međunarodnog suda pravde, što biste pomislili o državi koja tuži drugu državu za genocid, a kao dokaze predstavlja vam policijske bilješke koje već dvadesetak godina nisu imale nikakav pravosudni epilog? Vjerojatno upravo ono što su zaključili i suci Međunarodnog suda pravde: da nije postojala genocidna namjera. Jer kao sudac pri zdravoj pameti ne možete zaključiti da država koja tuži drugu državu za zločin genocida ne želi dokazati takve namjere.