Rat i oligarsima

Varufakis je poštovan, ali po mnogočemu osebujan ekonomist, zapravo noćna mora ‘uglađenih’ političkih i ekonomskih krugova. Mandat je počeo oštro – odbijajući razgovor s inspektorima ‘trojke’, odnosno Europske komisije, Europske središnje banke i MMF-a. Ministar i njegov premijer žele o grčkom dugu i njegovoj otplati razgovarati neposredno s vlašću EU, šefovima europskih država i MMF-om. Njihova je turneja već počela, a nad rezultatima strepe i Grčka i Europa.

Nakon što su svi svjetski mediji u detalje utvrdili tko je i što je Aleksis Cipras, otprilike i što voli za doručak, pobjeda lijeve Sirize u Grčkoj iznijela je ubrzo i novu medijsku zvijezdu, ministra financija Janisa Varufakisa. On je u drugom izbornom okrugu u Ateni osvojio rekordnih 135.638 glasova, više od bilo kojeg drugog zastupnika Sirize, i sve to nakon što je u Grčkoj bio tek tri tjedna. Upravo će na njega pasti daleko najteži teret u ostvarivanju mnogih obećanja stranke grčkom narodu, među kojima se ističe pregovaranje novih uvjeta otplate kredita dobivenih od Međunarodnog monetarnog fonda, Europske unije i Europske središnje banke ili, kraće, ‘trojke’. Ako je Cipras nešto novo i nekonvencionalno, Varufakis je to na kvadrat, ali s obzirom na specifičnost grčke situacije, baš je takav čovjek vjerojatno potreban za ostvarivanje opipljivih promjena.

Za početak, ‘slučajni ekonomist’, kako se sam naziva, iznimno je komunikacijski vješt čovjek koji je i prije preuzimanja najtežeg posla u Europi stvorio vjernu sljedbu pisanjem vlastitog bloga. Jedna od prvih stvari koje je najavio nakon pobjede Sirize, bila je nastavak izravne komunikacije sa sljedbenicima putem Twittera i bloga, premda to, kako je sam priznao, nije najprikladniji način komuniciranja za jednog ministra financija. Rekli su mi da je vrijeme da se pomirim i zašutim. Planiram se usprotiviti takvim savjetima. Također, i dalje ću ovdje stavljati svoje blogove iako se bavljenje tako pritisnim oblikom komunikacije smatra neodgovornim od ministra financija’, napisao je na svom blogu. Štoviše, obećao je da će njegovi komentari sada postati i sočniji.

Druga je zanimljiva činjenica, kakvu definitivno ne očekujete kod ministra financija, strast tog 53-godišnjaka prema teretani, strast koju nije teško primijetiti kada ga vidite. Čelav i širok, izgleda više poput izbacivača na disku na Mikonosu, nego član užega kabineta. Imajući u vidu zadatak koji ga čeka, fizička sprema svakako će mu biti korisna, a nije naodmet i pomalo zastrašujući izgled. No izgled i u ovom slučaju vara, odnosno ne priča cijelu priču. Varufakis je uvaženi ekonomist i noćna mora ‘uglađenih’ političkih i ekonomskih krugova jer nije ekonomiju učio u malom mjestu u središnjem Sibiru ili barem u Moskvi, kako bismo valjda očekivali od radikalno lijevog ekonomista, već u uzdanicama kapitalizma, Australiji i Velikoj Britaniji. Kao gostujući stručnjak pojavljivao se često u mainstream zapadnim medijima poput BBC-a, CNN-a, Skya, ali i na proskribiranom kanalu Russia Today, a predavao je i u ‘trbuhi zvijeri’, na Sveučilištu u Teksasu. Još zanimljiviji podatak njegovo je posljednje zaposlenje prije povratka u Grčku. Bio je, naime, ekonomski savjetnik poznatoga američkog proizvođača računalnih igara Valvea, što znači da ima i konkretno iskustvo u realnom sektoru, ne samo teoretsko znanje. Analizirao je i unaprijedio njihovu digitalnu trgovinu Steam Market.

Definitivno dakle, nije u pitanju ‘ekonomist kućne izrade’ kakvog bi bilo vrlo lako otpisati. Njegova tvrda stajališta od kojih strepi Europska unija danas građena su od samih početaka, prvo zahvaljujući vojnoj hunti u Grčkoj (otac mu je odležao u zatvoru osam ‘huntinih’ godina), instaliranoj uz svesrdnu pomoć istog tog Zapada, da bi onda na svoje oči vidio i sve blještavilo libertarijanskoga kapitalizma dolaskom Margaret Thatcher na vlast u Velikoj Britaniji. Njegovo žestoko protivljenje modelu koji se već sedam godina primjenjuje na Grčku stoga je čvrsto utemeljeno i razumljivo, premda tvrdi da se ne ograničuje ideologijama.

Naklonost brojnih, pak, stekao je svojim opuštenim, ponekad i poetičnim načinom izražavanja, u kojem ne mistificira ekonomiju i ekonomske probleme, nego ih objašnjava jednostavno i razumljivo. Tako je nedavno CNN-u rekao kako je članstvo u eurozoni poput pjesme Eaglesa ‘Hotel California’ – možeš se odjaviti kada god hoćeš, ali nikada ne možeš otići, a pobjedu Sirize popratio je parafrazom stihova pjesnika Dylana Thomasa: ‘Grčka demokracija danas je odabrala prestati ići nježno u noć. Grčka demokracija odlučila je bjesnjeti protiv umiranja svjetla.’ Ponašanje međunarodnih kreditora prema Grčkoj opisao je jednako slikovito, kao ‘fiskalni waterboarding’, odnosno fiskalnu varijantu CIA-inih metoda mučenja.

Rukave je zasukao odmah, prema uzoru na svog šefa, i krenuo u ofenzivu posjećujući europske prijestolnice tjedan nakon svog imenovanja. Odlazak u London, Pariz i Rim za cilj imaju izgraditi što bolji odnos i razumijevanje za stajališta nove grčke vlade, no interesantnije je sjedenje njegove vlade ‘na dva stolca’ i poigravanje s ruskom naklonošću.

U sasvim očitoj političkoj igri, vlada Aleksisa Ciprasa odmah je počela koristiti se ‘jugoslavenskim modelom’, umijavati se objema stranama kako bi ojačala svoju pregovaračku poziciju. Ruski veleposlanik prvi je dobio audienciju kod novog premijera, a samo nekoliko dana kasnije Varufakisov ruski kolega Anton Siluanov izjavio je da će Rusija svakako razmotriti eventualni grčki zahtjev za financijsku pomoć. ‘Možemo zamisliti bilo kakvu situaciju, stoga ako takav zahtjev bude poslan ruskoj vladi, mi ćemo ga svakako razmotriti, ali i uzeti u obzir sve faktore bilateralnih odnosa između Rusije i Grčke’.

Drugim riječima, o tome će odlučiti temeljem grčkih ‘zasluga’. Kakve bi one mogle biti dalo se naslutiti već na prvom sastanku ministara vanjskih poslova EU u Bruxellesu, gdje je Grčka suptilnim manevrima sugerirala da bi u budućnosti mogla sabotirati europske mjere protiv Rusije. Na kraju su pristali na produljenje sankcija Rusiji, ali hitac upozorenja poslan je. Najvažnije odluke donose se konsenzusom, što je samo još jedan razlog više strahu u europskim prijestolnicama, međutim, pitanje je koliko je daleko Grčka sprema ići u toj igri. Početno napinjanje mišića sugerira daleko, ali to ne mora nužno biti slučaj.

Osim što je glasni protivnik berlinski inspiriranoga koncepta štednje, Varufakis u ekonomskom smislu kolege opisuje kao kombinaciju Johna Maynarda Keynesa i Karla Marxa, što u principu i jest jedina trenutačno dostupna realna alternativa politici histeričnog rezanja. Osnovna zamisao za Grčku je otplaćivati dug, ali putem rasta, odbacivanjem dokazano promašene politike, čiju je neuspješnost i MMF priznao, a ugledni ekonomist Paul Krugman nazvao ‘ekonomijom fantazije’.

Ukratko, pretpostaviti da možeš divljački izrezati ekonomiju i u isto vrijeme sačuvati gospodarski rast i relativno podnošljive razine nezaposlenosti najobičnija je tlapnja i antiekonomijska. Mjere poput državnog subvencioniranja troškova struje najsiromašnijima, paket od dvije milijarde eura pomoći najugroženijima, ponovno zapošljavanje u javnom sektoru i vraćanje minimalca od 750 eura imaju za cilj vratiti potrošnju, a time i gospodarski rast. To je, recimo, dokazan koncept iz glave spomenutoga Keynesa, a tako bi se onda mogao i servisirati enormni dug od skoro 180 posto BDP-a. Ipak, bez obzira na to, Cipras i Varufakis smatraju kako je trenutačna razina duga neodrživa i neisplativa te da ju je potrebno smanjiti djelomičnim otpisom. To je ujedno i najveća točka prijepora s međunarodnim kreditorima, koji to nikako ne žele. Jednako su zabrinuti i lokalni oligarsi, koje se Varufakis zavjetovao uništiti, a Cipras im u prvih 48 sati na premijerskom mjestu krenuo uvoditi veće poreze i njihovu bolju naplatu.

– Uništit ćemo temelj na kojem su desetljećima gradili sustav – izjavio je Varufakis za britanski Channel 4. S druge strane, Cipras i Varufakis, unatoč mnogim tvrdim stajalištima nude i pomirljiviji pristup, premda se riječi i djela zasad kose.

– Sve što tražimo prilika je za sastavljanje prijedloga koji će minimizirati troškove grčkih zajmova i dati zemlji šansu da ponovno diše nakon politika koje su stvorile veliku društvenu nakaradnost – rekao je Varufakis. Obojica od dolaska na vlast govore o potrebi suradnje i dogovora bez poduzimanja jednostranih poteza, ali ono što su dosad pokazali neugodno je iznenadilo mnoge europske prijestolnice. U tom pogledu indikativan je i komentar Ciprasu donekle sklonog predsjednika Europskog parlamenta, socijalista Martina Schulza, koji je nakon dva sata razgovora s grčkim premijerom bio vrlo suzdržan. Inače otvoreni političar od većine, priznao je iznenađenje nekim Ciprasovim stajalištima i rekao da sastanak ne bi baš nazvao ‘uspješnim’. Ipak, htjeli to europski lideri ili ne, grčki je eksperiment počeo.

Među prvim problemima Varufakis očekuje još uvijek neodrživu situaciju u grčkim financijama, genijalnim mjerama ekonomskih magova unatoč. Omjer duga prema BDP-u je oko 177 posto (323 milijarde eura), manjak u proračunu oko 2,3 milijarde eura, a prostora za rezanje više i nema, što god ‘trojka’ tvrdila. Prema procjenama ekonomista, Grčka tijekom prvoga kvartala ove godine treba oko 4,3 milijarde eura kako bi servisirala hitne dugove, s time da aktualni program pomoći, ‘drugi paket’, ističe posljednjeg dana veljače. U okviru tog paketa ostala je tranša od ukupno sedam milijardi eura, pri čemu iz Europe treba doći 1,8 milijardi. No Varufakis tvrdi kako uopće nije zainteresiran za tih sedam milijardi, koje bi bile odgađanje problema, već promjenu cijeloga koncepta vraćanja duga. Jedan od načina otplate potraživanja koja dolaze bilo bi, smatra, smanjivanje primarnog suficita (bez uračunatih kamata) s 4,5 posto koliko traži ‘trojka’, na 1,5 posto BDP-a.