Došao sam u Hrvatsku još 1982. godine u potrazi za sirovinom. Od tada smo rasli i razvijali poslovanje. Napokon mogu reći da smo uspjeli i vrlo sam ponosan na ono gdje smo danas. Ovdje smo jer vjerujemo u Hrvatsku i u ovaj posao, a akvizicije smo napravili prije svega zato što je Hrvatska bila strateško mjesto za sirovinu. No, kako vrijeme prolazi, svake se godine trudimo sve više ići u smjeru gotovog proizvoda kako bismo imali višu dodanu vrijednost i viši stupanj finalizacije. Prošle smo godine ostvarili 31 milijun eura prometa u hrvatskoj grupi, a ove nam je godine cilj 35 milijuna eura i to je poslovni plan koji smo dali svojim suradnicima. Uvjerem sam da ćemo ga ispuniti. Ne krijem, ipak, da imamo dosta problema pri nabavi sirovine.
Vaša posljednja investicija kupnja je Drvne industrije Čazma. Riječ je o poduzeću koje je prošlo predstečajnu nagodbu. Zašto ste se odlučili na tu kupnju? U našoj je grupi nedostajala tvrtka koja proizvodi namještaj i to smo dobili s DI Čazmom. Tom akvizicijom zaokružujemo priču Florian grupe te se tako sve više bližavamo namještaju i dizajnu. Drago mi je da sam upoznao hrvatske dizajnere i arhitekte, koji nemaju što za vidjeti talijanskim kolegama.
Upoznali ste se sa situacijom, kakvi su vaši planovi? Što planirate napraviti da bi DI Čazma poslovala uspješno? Kad se ulazi u takav posao, važne su tri stvari: treba imati jasnu ideju što s takvim poduzećem napraviti, zatim kapital jer bez svježeg se kapitala ništa ne može pomaknuti i na kraju treba promijeniti stari sustav poslovanja. To je formula za spas velikog dijela hrvatskih drvoprerađivačkih poduzeća.
Koliko se poslovanje u Hrvatskoj razlikuje od onog u drugim zemljama u kojima posluje? Je li u Hrvatskoj teže poslovati i s kojom biste zemljom usporedili uvjete? Hrvatska dosta sliči Italiji, sustav je više-manje isti. Naravno, Hrvatska nije anglosaksonska zemlja, a moramo priznati da je anglosaksonski sustav najjednostavniji i pruža mogućnost da mnogo lakše radi. Pokušavamo naći sustave uz pomoć kojih ćemo poslovati bolje od drugih. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju donio je dosta koristi. Olakšano je poslovanje što se tiče carine, valute, sustava koji olakšavaju posao, prijevoz i ostalo. Kad će Hrvatska izaći iz krize, treba još vidjeti. Vidi mo situaciju u Grčkoj, pa i u Italiji, to nije lako. Srećom, naša grupa radi s cijelim svijetom, s važnim zemljama kao što su Njemačka, Engleska, Francuska, Amerika i uspjeli smo naći pravu ravnotežu kako bismo distribuirali svoju sirovinu i proizvod. Smatram da bilo kojem poduzetniku koji ima jasne ideje i mogućnost da investira Hrvatska pruža sve potrebno da to učini. Naravno da je sve teže, tržište je sve kompetitivnije i treba znati gdje se želi doći i što se želi napraviti.
Iznimno ste tražen investitor u Hrvatskoj. Kako to da ste se odlučili na kupnju DI Čazme, a ne za neku kompaniju koja dobro posluje i čije bi saniranje zahtijevalo mnogo manje truda? Mnogo je bolje kupiti tvrtku koja dobro posluje – stoji više, ali je potrebno mnogo manje energije da se uklopila u sustav i poslovala još bolje. Što se tiče akvizicije DI Čazme nakon prolaska predstečajne nagodbe, bili smo spremni kupiti je bez obzira kako predstečajna završi. Naravno da bi bilo lakše da nije bila opterećena problemima, ali odvagnuli smo sve što ulažemo i što možemo dobiti i procijenili da je to dobro uložen novac. Procjenjujemo više novih mogućih akvizija. Danas u Hrvatskoj, nažalost, svi drvoprerađivači imaju veliki problem nabavke sirovine. Najveća komparativna prednost hrvatskih drvoprerađivača i ujedno najveća prilika za razvoj drvoprerađivačke industrije nalazi se u drvenoj sirovini koju Hrvatska posjeduje. Rado ćemo širiti svoje poslovanje na ovom teritoriju, očuvati stotine radnih mjesta, stvoriti nova, i to ne samo mi, nego i drugi veliki inozemni subjekti iz sektora. Da bi se to ostvarilo, pravila o mogućnosti kupnje sirovine moraju se bitno promijeniti. Naime, razvoj finalne proizvodnje, kao što je industrija namještaja ili podova, u visokorazvijenim ekonomijama potiče se potpuno drugačijim mjerama. Florian grupa u Hrvatskoj zapošljava 450 ljudi, što nije malo i rado bismo počeli taj broj. Imamo mogućnost u svojoj grupi uključiti druge tvrtke, ali problemi koje sam naveo upućuju na oprez i stalno preispitivanje prilika. Stvorili smo sustav poslovanja koji odlično funkcionira i prema tom se modelu možemo jednostavno širiti ako se problemi o kojima sam govorio pokušaju riješiti.
Spominjete probleme sa sirovinom. To se ponajprije odnosi na Hrvatske šume. Jeste li imali razgovore s vladajućima ili nekim tko bi mogao utjecati na rješenje tog problema? U istoj situaciji kao i svi ostali, moramo nažalost prihvatiti sustav podjele drvene sirovine koji nam je nametnut i prilagoditi mu se. Ponavljam, na hrvatskoj je vladi odluka gdje želi drvoprerađivačku industriju u budućnosti, koliko radnih mjesta želi sačuvati i otvoriti novih stimulirajući proizvođače poput nas na daljnje investiranje i razvoj. Ja sam na raspolaganju, spreman za suradnju, mogu mnogo pridonijeti razvoju industrije zbog svog iskustva, ali i sustava o kojem govorim. Povijedio bih, otvoren smo za svaku suradnju i dijalog, samo ne želimo da se stvara neravnoteža nego da svi imamo iste uvjete. Ono što je ispravno procijeniti će Hrvatske šume i hrvatska vlada, a naša je briga da radnicima koje zapošljavamo, sadašnjima i budućima osiguramo pristojnu egzistenciju.
