U Prijedlogu stečajnog zakona, koji je upućen u drugo čitanje, stoji da tvrtka u stečaju može u novoosnovanu tvrtku prenijeti ‘svu imovinu’. Nije jasno zašto je izmijenjeno prijašnje rješenje ‘dio ili svu imovinu’ koje u praksi bolje funkcionira. Unos sve imovine značio bi da stečajni dužnik ostane bez imovine premda u njoj ima osnivačka prava.
Tako, primjerice, u aktualnom zakonskom tekstu stoji da se stečajnim planom može ‘svu imovinu’ unijeti u novoosnovanu pravnu osobu, a prije te promjene moglo se unijeti ‘svu ili dio imovine’. Doista, ni uz najbolju volju nije jasno zašto je uvijek bolje unijeti svu imovinu, odnosno da treba zabraniti unos dijela imovine. Točno je kako ne stoji izrijekom da je zabranjen unos dijela imovine, ali ako se vidi da sada u formulaciji stoji ‘može se svu imovinu’ i ako se zna da je prije toga zakonska formulacija bila ‘dio ili svu imovinu’, onda je stvarno tumačenje jako otežano. Naime, lako bi bilo na temelju ciljanog ili teleološkog tumačenja (zato što je cilj što više osigurati naplatu vjerovnicima) zaključiti da je i sada dopušten unos dijela imovine, ali ostaje dvojba zašto se uopće dobra formulacija mijenjala. Koliko je logično dopustiti i ‘de lege lata’ unos samo dijela imovine, vidi se već iz toga što je katkad poslovno najracionalnije osnovati dvije nove osobe, a ako se to učini, naravno da nije u svaku od njih moguće unijeti svu imovinu, nego nešto (znači dio) u jednu, a nešto (također dio) u drugu, neovisno o tome hoće li se nešto ostaviti i stečajnom dužniku.
Napokon, doslovno gledano, unos sve imovine značio bi da stečajni dužnik ostane bez imovine, što se ni u kojem slučaju ne može dogoditi jer u svojoj imovini ima osnivačka prava nad tim novim pravnim osobama. U čl. 253. Prijedloga stečajnog zakona omogućeno je praktično sve, što je možda i preliberalno, te je u kratkom roku moguća promjena, možda i povratak na staro rješenje. Inače, koliko je, primjerice, liberalno postavljanje osnivanje novog društva, vidi se i po tome što se u mnogim situacijama (natječaji, koncesije…) uz druge uvjete traže i dokazi koje stečajni dužnik jednostavno ne može imati (dokaz o pozitivnom poslovanju npr.). Osnivanjem nove pravne osobe vrijednost stečajne mase može drastično narasti (pravi je primjer upravo koncesija; bez nje stečajna masa može biti bezvrijedna, a kada se uključi vrijednost koncesije u vrijednost novog društva, i osnivačka su prava nad njim koja pripadaju stečajnom dužniku veća) i biti tolika da se bez teškoća namiri sve vjerovnike.
