Pokušali smo s bankama uspostaviti sustav najma koji bi omogućio i kupnju dvije tisuće njihovih stanova tijekom uporabe, no one su željele da ih kupi država.
-
Što očekujete od parlamentarnih izbora? I kad ih zapravo očekujete? – Ja nisam ni očekivala da ću biti ministrica pa, eto, jesam. I radim odgovorno i savjesno svoj posao. Nastojat ću da ovo ministarstvo radi svoj posao kako treba i tako da svi građani dobiju informaciju, jer bolje i loša informacija nego nikakva. Nisam skloni stranputicama i kraćim putovima jer na kraju oni zapravo ispadnu dužima. A izbori? Svakako se treba osvrnuti i na događaje u okružju, na Sloveniju, Grčku… Ali vidjet ćemo kad će biti i kakvi će biti u Hrvatskoj.
-
Svojedobno ste, kad je HNS bio na vlasti u Zagrebu, bili pročelnica Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada. Usko ste surađivali s HNS-om, ali, kako sami kažete, svoju vezu niste ‘legalizirali’. S obzirom na današnji rejting stranke, jeste požalili što ste ipak to naknadno učinili? – Nisam. HNS je stranka jakih individua i ljudi s jakim stajalištem. To je stanka građanske opcije kojoj ja pripadam i stranka s određenim meni prihvatljivim vrijednostima.
-
Predsjednica ste zagrebačkog HNS-a, imate samo dva zastupnika u Gradskoj skupštini. Kakve su HNS-ove ambicije u Zagrebu? – Da bude građanska stranka i da sudjelujemo u gradskoj vlasti. Tim putem i idemo.
-
Takve nesigurnosti u POS-u nema i nakon tri ili više godina moguće je otkupiti stan. Naime, složit ćemo modele za tri godine, pet i slično.
-
Na neki način konkurrirate bankama. Znam da ste pokušavali, ali postoji li ikakav način da banke ipak stave u pogon i svoje stanove? – Prema podacima do kojih smo mogli doći, u Hrvatskoj ima oko četiri tisuće neprodanih stanova. Banke su vlasnice oko dvije tisuće stanova, a ostatak se odnosi na stanove u različitim dubiozama. Pokušali smo razgovarati s bankama da uspostavimo sustav najma koji bi omogućio i kupnju tijekom uporabe. U početku su deklarativno bile za, no na kraju nijedna nije poduprla takav model. Željeli su da država kupi te stanove; i da imamo ta sredstva, teško bismo se odlučili aktivirati ih zbog nečije pogrešno procijenjene investicije. Banke su odlučile držati stanove i prodavati ih kad se stanje na tržištu nekretnina popravi, a mi smo se upustili u POS. Da se moglo nekako dogovoriti, već bismo se dogovorili.
-
U situaciji u kojoj se stanovi ionako ne prodaju, država ih gradi još. Koliko to ima smisla? – Ima smisla jer želimo pružiti priliku građanima da kupe sigurno ili uđu u državni najam. Ti su neprodani stanovi koje spominjete, što se nas tiče, mrtvi kapital. Nitko od njih nema koristi, stoji prazni zbog previsokih cijena. U svemu što smo dosad učinili u vezi sa stanovanjem očito se pokazalo da ima interesa i za kupnju i za najam.
-
Od 1. siječnja plaća se PDV na građevinsko zemljište. Poskupljuje li to nekretnine ili će se teret prebaciti na ulagače? – U cijeni nekretnine 20-ak je posto cijena zemljišta. Do sada je od tih 20 posto porez bio pet posto, a sada je 25. To zapravo znači povećanje od tri, četiri do pet posto. I stanovi nisu poskupljeli. Tržište nekretnina davno je zamrlo. U jednom trenutku bilo je prenapuhano, a pojavile su se i tvrtke koje su osnovali ljudi iz potpuno drugog sektora, sagradile stambenu zgradu i nestale. Sve je to izazvalo nered na tržištu. I o padu kvalitete stanova dosad se samo stidljivo govorilo. Na tržištu su ostali stanovi loše kvalitete na neprimjereno komunalno opremljenim lokacijama.
-
S 1. siječnja 2015. svi uredi za izdavanje dozvola rade i u sustavu e-dozvola. Tim se projektom dogodilo malo čudo – smanjile su se birokratiziranost i netransparentnost. – To je bio i cilj. Sad se uhodavamo, uočavamo probleme, ali očekujemo devetstotinjak uhodanih ljudi na izdavanju dozvola do kraja 2015. Sustav je vrlo jednostavan i praktičan, kao da provjeravate stanje na računu u banci. Bilo koji građanin u bilo kojem trenutku može saznati točno kad je zatražio dozvolu, kad je na redu i kad će je dobiti. Uz to se veže informacijski sustav prostornog uređenja koji daje podatke što je u prostoru planirano, što je na javnoj raspravi itd. Više nema poluinformacija, nepotrebnih koraka i dvojbi. Osim toga, kad smo proučavali legalizaciju, jedan od razloga bespravne gradnje bilo je spor izdavanje potrebnih dozvola. Ako netko kaže da čeka dozvolu četiri ili pet godina, što nije bilo neobičano, imam razumijevanja ako se u tom razdoblju čekanja odlučio na gradnju. Dakle, s jedne strane građani mogu dobiti stvarne podatke, a s druge strane mi možemo voditi kontrolu jer Hrvatska, nažalost, nije kao neke zemlje u kojima stvari funkcioniraju bez nje. S pomoću sustava e-dozvola točno vidimo i kako se ona izdaje i rad pojedinog ureda i referenta. Ne treba se time plašiti i zloupotrebljavati to, ali taj osjećaj da za vaš rad netko zna vrlo je važan.
-
Ubrzano je i izdavanje građevinskih dozvola, što pokazuje da se ipak može. I već se vidi u praksi. Tvrđa Wollsdorf dobila je građevinsku dozvolu za jedan dan, Valamar za dva dana… Pohvalila vas je i Svjetska banka. – Lani su donesena tri zakona o graditeljstvu, prostornom uređenju i građevinskoj inspekciji, što je omogućilo brže izdavanje građevinskih dozvola uz mnogo manje uvjeta nego prije. Ostavili smo još mogućnost lokacijske dozvole za složene slučajeve. Ideja je da lokacijskih dozvola u budućnosti više ne bude, nego da to bude građevinska.
-
No jedno i dalje stoji. Povjerenje u zemljišne knjige ponovno je odgođeno, ovaj put do 2017. To znači još dodatne dvije godine nesigurnosti za ulagače. – Traljavo smo vodili računa o zemljišnim knjigama. Pravi procesi počeli su tek prije 15-ak godina i treba sve revidirati. Katastar se ažurira, ali gruntovnica ne. Prema mojemu mišljenju, rješenje je u ujedinjenju katastra i gruntovnice u jedno tijelo koje njima upravlja. U budućnosti bi to trebala biti sljedeća velika reforma.
