Prošla godina sva-kako je bila turbulentna. Pogleda li se bilo koje društveno područje, moramo reći da je 2014. u najmanju ruku bila zanimljiva. A kako je počela 2015., sigurno nam neće biti dosadno. U prvih nekoliko tjedana dobili smo novu predsjednicu, prvu ženu na toj funkciji u hrvatskoj povijesti. Nedugo nakon toga eskalirao je švicarski franak, što je pokazalo kako probleme iz prošlosti ne smijemo gurati pod tepih, nego ih treba odmah riješiti jer će nam kad-tad opaliti pljusku. Osim društveno-političko-gospodarske situacije ni financijska tržišna stanja nisu bila dosadna. Unatoč mnogim očekivanjima da će 2014. biti godina oporavka (a u posljednjih nekoliko godina svaka iduća jest ona u kojoj će se gospodarstvo i život oporaviti), to se nije dogodilo. Minusi i negativni predznaci nastavili su dominirati novinarskim izvještajima, prilozima i tekstovima.
Jednom mi je jedan investitor, i to upravo kad je kriza udarila Hrvatsku, rekao: ‘Što se svi sada čude, u čemu je problem? Kad je tržište dobro i raste, onda je sve O. K. i to je tržište, a kad pada, kad je kriza, onda su nam svi krivi i to nije tržište.’ Kriza je stanje kao i svako drugo, treba znati raditi i u takvim situacijama jer i to je tržište – reče mi taj mudrac. I čovjek je imao i ima pravo. Bilo da sve raste bilo da pada, to su situacije u kojima se treba znati snaći. Tada treba znati donijeti odluku, promijeniti način razmišljanja i prilagoditi se okolini. Neki su u tome uspjeli, neki nisu. Bez obzira na sveopće žalopojke koje svakodnevno slušamo, čitamo i gledamo, neki su odlučiti iskoristiti ono što im se nudi, koliko god toga bilo malo.
