Najveći i najmanje rizični fondovi u Hrvatskoj

Novčani fondovi u Hrvatskoj oni novčani. Ujedno su najmanje rizični i veliki investitori poput mirovin-skih fondova njima se koriste kada se pripremaju za neko veliko ulaganje kao što je kupnja državnih obveznica. Kompanije se vole njima koristiti je im novčani fondovi ‘čuvaju’ vrijednost novca u trenucima kada na računu imaju višak kapitala, a ne treba im neko vrijeme, umjesto da novac deponiraju u bankama.

– Kad uspoređujemo novčane fondove i oročene depozite u bankama, trebamo znati da je novčani fond kratkoročno ulaganje novčanih viškova te da se kamate pripisuju u danu, uz trenutačno dostupnu likvidnost bez penala za izlaz u bilo kojem trenutku. Za razliku od novčanog fonda, s oročenim depozitom na godinu dana ili više ne možete slobodno raspolagati sredstvima, a najčešće u slučaju prekida oročenja ne ostvarujete nikakav prinos – objašnjava Miroslav Jurišić, član Uprave Erste Asset Managementa.

Vrijedna fleksibilnost. Zbog toga se, kaže, ta dva načina ulaganja ne mogu uspoređivati. – Gledamo li depozite u odnosu na fondove, možemo reći da je riječ o klasičnom ‘trade-off’ između likvidnosti i prinosa. Ako se želi promptna likvidnost i fleksibilnost, ostvaruje se nešto niži prinos. Ono što je moguće usporediti tromjesečni je depozit i novčani fond. Naime, tromjesečni depoziti u vodećim poslovnim bankama imaju prinose blizu nula posto za pravne osobe i 1 do 1,5 posto za fizičke osobe, a što je usporedivo s novčanim fondovima – kaže Jurišić. Istine radi treba reći da je bilo i godina u kojima su bili bolji depoziti od novčanih fondova, ali i obrnuto.

– Novčani fondovi nude veću fleksibilnost od depozita jer su uvijek unovčivi i likvidni, što kod depozita nije uvijek slučaj (prekid štednje nosi manje ili veće penale sa sobom u smislu smanjenja dogovorenih kamata). Svjedoci smo smanjenja kamata na depozite, trenda koji traje već nekoliko godina i očekuje se da će se prinosi i na jedan i drugi proizvod približiti u budućnosti. U tom scenariju fleksibilnost trenutačne likvidnosti koju nude novčani fondovi imat će svoju vrijednost. Jednako tako novčani fondovi mogu se smatrati proizvodima manjeg rizika jer svoj portfelj disperziraju u više vrijednosnih papira i/ili banaka, što smanjuje rizik ulaganja – ističe Žarko Buzuk iz OTP Investa.

Novčani fondovi povijesno su se dobro nosili s depozitima i do prije dvije godine imali su i bolje prinose nego bankarski depoziti. – Nakon naglog smanjenja stopa na kratkoročne državne vrijednosne papire i na kamatne stope na međubankarskom novčanom tržištu prinosi novčanih fondova pali su ispod prosječnih kamata koje banke nude malim štedišama. Zapravo, cilj novčanih fondova nije da nužno ostvare veći prinos od bankarskih depozita, nego da ostvaruju vrlo siguran prinos i da se upotrebljavaju za ‘spremanje’ kratkoročnih viškova novčanih sredstava.

Dakle, novčani fondovi imaju nekoliko prednosti. Jedna od njih je da investitor u njih može ući i izaći u svakom trenutku i tako ostvarivati prinos i u razdoblju od jednog ili samo nekoliko dana, nakon čega investitori opet mogu slobodno raspolagati novčanim sredstvima. Prednost je i u tome što novčani fondovi imaju diverzificiraniju imovinu od depozita. Novčani fondovi ulažu u kratkoročne državne vrijednosne papire raznih dospijeca i u depozite više banaka, pa tako investitor nije izložen samo jednoj banci odnosno nema rizik jednog dužnika ili izdavatelja, nego je taj rizik disperziran na više njih – kaže Dario Bjelkanović, član Uprave InterCapital Asset Managementa.

Produženi račun. Strategije ulaganja novčanih fondova ciljaju na osiguravanje sigurnosti i visoke likvidnosti uloga uza stalan rast vrijednosti uloga, odnosno stabilan prinos.

– Stoga se prinos novčanih fondova mjeri s kamatama na štednju po viđenju i u pravilu je veći od tih kamata. Ulagatelji se novčanim fondovima najviše koriste kao načinom kratkoročnog plasmana viška novca, odnosno kao ‘produženim’ tekućim, žiro-ili deviznim računom (cash management, cash parking) – kaže Hrvoje Krstulović, čelnik ZB Investa koji upravlja najvećim novčanim fondom na tržištu.

Stoga se novčane fondove u pravilu uspoređuje s a’vista računima, odnosno zamišljeni su da budu njihova nadopuna.

– Tako se klijentu koji drži veća sredstva na svom žiro-računu može preporučiti da ih uloži u novčani fond kako bi ostvario viši prinos, a da istovremeno može vrlo brzo doći do njih. Pritom treba znati da su trenutačno kamate na a’vista računima vrlo niske ili ih uopće nema, a prinosi na novčane fondove trenutačno se kreću u pravilu od 1 do 1,5 posto pa su stoga u očitoj prednosti. S druge pak strane, štedne depozite prije bi se moglo uspoređivati s obvezničkim fondovima, koji su prošlih godina ostvarivali prosječne prinose i veće od pet posto. To je osjetno više od onog što je dostupno u klasičnoj štednji te zasigurno dodatni razlog da ih se uzme u obzir pri razmatranju plasmana sredstava – zaključuje Matej Modrovčić, član Uprave Hypo Alpe-Adria-Investa.