Web-stranica ponajprije trebala osloniti na kvalitetan ‘storytelling’ koji korisniku jasno pokazuje što to poduzeće/proizvod predstavlja i koja je njegova funkcija. Primjeri su vidljivi u nizu jednostraničnih korporativnih stranica u kojima se korisnik povlačenjem prema dnu stranice upoznaje sa svim relevantnim informacijama koje tvrtka želi predstaviti javnosti.
Pritom je, naravno, vrlo važno kako ta stranica izgleda. Osnova su web-dizajn i tvrtkin vizualni identitet, dakle logo, boje, fontovi itd. Ako je dizajn neuvjerljiv, sve pada u vodu. Korisnici podsvjesno najprije gledaju dizajn, a tek onda sadržaj. Ako on nije uvjerljiv, ni sadržaj nije ništa bolji – smatra Zoran Vučina iz Lupusarta. Moguće je izraditi vrhunsku stranicu, dodaje Vučina, ali ako nije dobro optimirana i slabo je posjećena, od nje neće biti velike koristi. Važna je stavka i arhitektura weba. Treba nastojati da korisnik jednostavno nade traženu informaciju, odnosno osmisli najdjelotvorniju navigacijsku strukturu.
U Hrvatskoj su novi trendovi poput responzivnog weba malo slabije zastupljeni, ponajprije zato što, kaže Erić, ujedinjenje mobilnog i desktop-prikaza zahtijeva više vremena i resursa, što utječe na cijenu. Tvrtke kojima poslovanje ovisi o web-stranici uvidjele su trend sve veće uporabe stranica na mobilnim uređajima pa su se preusmjerile na responzivni prikaz. Iako je prosjek kvalitete stranica na domenama .hr i dalje slab, većina kvalitetnih stranica koje se danas izrađuju u Hrvatskoj prilagođene su mobilnim i tablet-uređajima. Dok dio velikih tvrtki (HT, Agrokor, Podravka, Styria, Laguna Poreč, Valamar…) u Hrvatskoj stalno ulaže u razvoj svoje online zastupljenosti, mala i srednja poduzeća i dalje nisu, kaže Korać, nemaju ambiciozna očekivanja, zbog čega ne ulažu dovoljno u svoje stranice.
Za velike tvrtke usmjerene na velik broj potrošača pitanje nije treba li ulagati, nego kako maksimirati potencijal online kanala. Tvrtke u kojima se to pitanje redovito postavlja predvođe tržište, ostale još spavaju – kaže Korać. Stanje na hrvatskim web-prostranstvima prilično je šaroliko, a to uvelike ovisi i o tome tko je stranicu izrađivao. Na tržištu je ponuda golema, od studenata do etabliranih tvrtki. Kod potonjih veća je vjerojatnost da se dobiju kvalitetne web-stranice i usluga, no manje zahtjevnima i onima s manjim proračunom na raspolaganju su stranice napravljene besplatnim CMS alatima Joomla i WordPress, na kojima rade uglavnom honorarci i studenti. Iako uvelike variraju u prosječnoj hrvatskoj agenciji, ovisno o složenosti stranice, cijene su, kaže Korać, od 25 tisuća kuna naviše, ovisno o kvaliteti stručnjaka, ugledu i iskustvu.
Od osoba koje se ne bave profesionalno web-dizajnom web-stranicu možete dobiti za nekoliko tisuća kuna. Od takvih stranica kupac će na kraju imati više štete nego koristi. Općenito, bolje je ne imati web-stranicu nego imati lošu. Cijena stranice s CMS-om za, primjerice, tvrtku koja je d. o. o. u etabliranim je tvrtkama od sedam tisuća kuna (plus PDV), ovisno o njezinoj složenosti i zahtjevima – kaže Vučina.
Na pitanje o cijenama Ivor Štimac, komercijalni direktor Trikodera, odgovara protupitanjem: ‘Koliko košta dobar automobil?’ Nekima je za vlastite potrebe savršen dobar rabljeni automobil, a neki moraju imati posljednje tehnološko dostignuće. Među studentima se, kaže Štimac, mogu naći doista kreativne osobe koje u ‘studentskom proračunu’ mogu odraditi manje projekte na visokoj razini. No to nosi i rizike, zato tvrtke koje žele sigurnost poštovanja ugovornih rokova i iznosa te dugoročnu podršku u pravilu odabiru etablirane developerske tvrtke. Iako hrvatsko tržište izrade web-stranica još ima mnogo niže cijene od onih na zapadnom tržištu, približavaju mu se kad je riječ o etabliranim tvrtkama s vrhunskim stručnjacima.
