Home / Biznis i politika / Vladin šlamperaj početak bušenja Jadrana odgađa se bar do 2016.

Vladin šlamperaj početak bušenja Jadrana odgađa se bar do 2016.

Trebao je to biti običan dvodnevni izlet u Adžataštaru, ali fakiru varalici Isomiki dogodio se niz neobičnih stvari. Htio je kupiti specijalni krevet u Ikei, ali je završio u ormaru, koji ‘otputuje’ čak do Engleske i počinje neobično putovanje na kojem upoznaje razne ljude – ilegalce koji bježe vlastima, celebrity zvijezdu, neobičnu djevojku… ali prije svega to je putovanje do samoga sebe. To, najvažnije, unutarnje putovanje otkrilo mu je da ‘tek kada otkriješ kako drugdje postoji nešto drugo, možeš postati netko drugi.’ Nadasve zabavna i originalna priča ima više slojeva i priča podjednako o ljudima, dobrima i lošima, kao i svijetu u kojem živimo okruženi potrošačkim simbolima, a Ike to danas svakako jest.

Zbirka propisa ugostiteljske djelatnosti prvo je takvo izdanje u Hrvatskoj, u kojem je na jednom mjestu skupljena i pročišćena sva potrebna pravna regulativa iz područja ugostiteljstva, među ostalim i Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakon o hrani, Zakon o sanitarnoj inspekciji, Zakon o zaštiti od buke… Kao besplatni dodatak, na čak 160 stranica, uza zbirku propisa priložen je i ‘Vodič za ugostitelje’ s mnogo korisnih savjeta i primjera iz prakse u upravljanju ugostiteljskim objektom. Priručnik nudi odgovore na pitanja kako racionalno upravljati osobljem i radnim vremenom, uštedjeti odabirom dobavljača, upoznati nadležnosti inspekcije, pridobiti stalne goste i još mnogo praktičnih savjeta za uspješno poslovanje.

Književna elita 18. i 19. stoljeća latila se motiva vampira nakon što se mit o neumrlim noćnicima stvarao iz jada, bolesti i straha smrtnih ljudi. Za te predaje živo se zanimao i Bram Stoker, njegov je Drakula ipak dijete literarne fikcije, ‘postbajronovski vampir’ za kakvog su se zanimali Goethe i Voltaire. O njemu su pisali nebrojeni autori, od Johna Polidoria i Sheridana Le Fanua, preko Rudyarda Kiplinga i Gustava Meyrinka do Anne Rice i Stephena Kinga, a na velikom ekranu ovjekovječili su ga velikani filmske umjetnosti poput Murnaua, Herzoga i Coppole. Slabašna referencija na Vlada Tepeša daje mu povijesno opravdanje, a bolne teme poput ksenofobije ili side čine ga dan-danas nadasve aktualnim.

Među osam knjiga pretežno matematičke ekonomije Janisa Varoufakisa, aktualnoga grčkog ministra financija, najviše prijevoda i čitatelja imala je ‘Globalni Minotaur – Amerika, Europa budućnost svjetske ekonomije’. U toj provokativnoj knjizi on negira mit da su globalizacija, pohlepa i neregulacija banaka stvorile krizu eurozone i globalnu krizu. Uzroci su dublji i sežu od Velike depresije 1929., preko Bretton Wooda do 1971. kada je Amerika iz zemlje viška postala zemlja manjka. Njezine deficite trebalo je financirati. Kao što su Atenjani Minotauru prinosili žrtve, tako su Europa i ostatak svijeta kapitalom hranili Ameriku i Wall Street. Od tada je globalni Minotaur vukao svjetsku ekonomiju do kolapsa 2008. Danas je produživanje krize u Europi samo jedan od neizbježnih simptoma slabljenja Minotaura.

Michael Mann u svojim sedamdesetima, umjesto da snima ‘sigurne’ filmove, kako bi se od njega očekivalo, istražuje nove teritorije sedme umjetnosti iskušavajući koliko daleko digitalna kinematografija može ići. Njegovo posljednje ostvarenje ‘Blackhat’ možda se na papiru čini kao kibernetički triler napravljen za prikazivanje u ranim jutarnjim satima na niskobudžetnim televizijskim postajama, no Mannovom intervencijom transformirao se u ekspresionistički akcijski film ispred svog vremena. Kad se tako objasne stvari, lakše je shvatiti katastrofalne ocjene srednjostraške kritike. Kamera ovdje spaja nespojive predmete i emocije u cjelinu, atmosfera je ujedno sanjiva i brutalno realna, a zvuči ispaljenih metaka, već uobičajeno kod ovog redatelja, toliko su impresivno snimljeni da zaslužuju zaseban članak.

Chris Hemsworth možda je posljednja osoba na svijetu koja može proći kao haker, no kao snažan, šutljiv tip koji podsjeća na Piercea Brosnana plus dvadesetak kila mišića savršeno odgovara redateljevoj zamisli glavnog junaka po uzoru na one Jean-Pierrea Melvilla. ‘Blackhat’ nije djelo u kojemu stil prevladava nad sadržajem, ovdje stil stvara sadržaj. To je žanrovski film koji ne prati ni pravila žanra, a bogme ni pravila konvencionalnog filma, i pri tome je jedno od najljepših audiovizualnih iskustava koja možete doživjeti u kinodvorani, ali i drugdje.