NAJVEĆA ULAGANJA I SELJENIH HRVATA

Najviše povratnika uložilo je u turizam i ugostiteljstvo; te su investicije vrijedne nekoliko milijardi kuna.

Neki povratnici, uspješni graditelji u svijetu, bavili su se građevinom i u Hrvatskoj, ali rijetki su preživjeli krizu.

Uлагаči tek otkrivaju prednosti Hrvatske kao jeftina odredišta za testiranje novih platformi i razvoj novog softvera i IT proizvoda.

Iseljenici su od samostalnosti Hrvatske pokušavali ulagati novac, ali samo su malobrojni pokrenuli posao u domovini. Njihov investicijski potencijal procjenjuje se na teško dohvatljivih trideset milijardi dolara, ali danas bi trebao biti važniji potencijal znanja nove generacije iseljenika. Država bi trebala stvoriti bolje uvjete za transfer najmodernijih dostignuća u Hrvatsku.

Remda im Hrvatska nije obećana zemlja kao što su njihovim djedovima i očevima bili SAD, Latinska Amerika, Australija, Kanada, JAR i Zapadna Europa, pripadnici druge i treće generacije iseljenih Hrvata ipak se vraćaju u domovinu predaka te znanjem, iskustvom i investicijama pridonose razvoju hrvatskoga gospodarstva. Neki su menadžeri u hrvatskim, međunarodnim ili vlastitim tvrtkama, drugi znanstvenici, političari, glumci, sportaši.

Najviše povratnika koji su uložili novac u Hrvatsku došlo je iz Njemačke – njih 486, iz Kanade 357, iz Australije 228, SAD 209 i 207 iz Austrije. Manje ih je stiglo iz Švicarske, Nizozemske, Francuske, Italije, Argentine, Venezuele i Čilea. Iz te južnoameričke države dolazi i najveći ulagač – Lukšić Grupa uložila je više od 600 milijuna eura i lider je hrvatskog turizma.

Mlađi povratnici školovani su na prestižnim sveučilištima, iskustvo su stekli u inozemstvu, a nova znanja i tehnologije donijeli su u Hrvatsku te uspjeli u poslu. Za razliku od prve generacije iseljenih Hrvata, koji su se u Hrvatsku počeli vraćati nakon 1990. i rijetki među njima investirali, mlade su generacije potencijal koji Hrvatska ne cijeni dovoljno i ne potiče na povratak. Hrvatskom gospodarstvu, primjerice, nužno treba proizvodnja i nove tehnologije, no ovdašnji uvjeti poslovanja ni izbliza ne daju mogućnosti koje iseljenici imaju u svojim državama.

Povratnik iz Kanade, inženjer Josip Šarić, direktor i vlasnik tvrtke KontrolKem, koja proizvodnji i izvozi kemikalije za tretman industrijskih voda, tvrdi da su prepreke birokracija, ograničeno tržište i visoki porezi.

– U velikim državama ne treba veliki postotak tržišta da se postigne pristojan promet od kojeg se može živjeti i razvijati posao. Na hrvatskom tržištu velika perspektiva nije moguća, ali izvozom se može mnogo postići. Drugi je problem što i male i velike tvrtke plaćaju 20 posto porez na dobit, a to je opasno jer ne daje prostor za razvoj malog poduzetništva. Ekonomsko politika koja je vezana uz poreznu politiku kao da uvijek ide u krivom smjeru – kad su nam najviše trebale investicije, Vlada je digla porez na dobit (plus na dividendu) za 50 posto. Sad imamo rezultat takve odluke – rekao je Šarić naglasivši da nedostaje podloga za mlade ljude, koji su svuda pokretači ekonomije i razvoja, te se plaši da će i njegova djeca, rođena u Kanadi, morati emigrirati iz Hrvatske kao što su učinili njegovi roditelji.

Iseljenici procjenjuju da se u Hrvatskoj može proizvesti hrane za 24 milijuna ljudi pa tek slijede znatnija ulaganja u poljoprivredu. Ulaganja u promet zasad su ograničena, no povratnici su ga prepoznali kao sektor koji ima potencijal. Najmanje novca povratnici su uložili u proizvodnju jer im ne odgovaraju uvjeti poslovanja, nestabilnost tržišta i destimuliranje izvoza.

Lukšić grupa, koja je uložila više od 600 milijuna eura u hrvatski turizam, postala je lider hrvatskog turizma potkraj prošle godine. Najprije je Androniko Lukšić kupio 1994. Karlovačku pivovaru, koju je nakon devet godina prodao Heinekenu i okrenuo se isključivo ulaganju u turizam. Lukšić grupa postala je lider hrvatskog turizma potkraj prošle godine kad je njezina tvrtka Plava laguna iz Poreča kupila od Zagrebačke banke 93,04 posto dionica Istraturista iz Umaga za 120,1 milijun eura. Riječ je o najvećoj kupnji u povijesti hrvatskog turizma, tako da danas Lukšić grupa u Hrvatskoj ima 46 tisuća kreveta i godišnji prihod od 1,4 milijarde kuna.

Osim Plave lagune i Jadranskih luksuznih hotela, vlasnica je Excelsa nekretnina, u čijem su vlasništvu žićara na Srđu, poslovni prostori u Dubrovniku, na Korčuli, u Splitu, Šibeniku, Puli i Poreču te zemljište u Čilipima. Lukšić grupa vlasnica je i putničke agencije Atlas te treći po veličini dioničar Bure Đakovića. Hrvatskim tvrtkama Lukšić grupe upravlja Davor Lukšić Lederer, Andronikov unuk, koji je iz Čilea došao u Zagreb.

Branko Perković iz Australije uložio je 600 milijuna kuna samo u poslovni centar Green Gold. Od 1992. ulaže u građevinu. Obnavljao je ratom razrušene objekte, gradio poslovni centar Zavrtnica, koji je dijelom u njegovu vlasništvu, ali najvažnija je njegova investicija ona od 600 milijuna kuna uloženih u zagrebački poslovni centar Green Gold, u kojem je i hotel DoubleTree Hilton. Perković je vlasnik Green Golda i nekoliko tvrtki, među kojima su Stridon inženjering, koji je 2013. ostvario prihod veći od pet milijuna kuna, i P.B. Inženjering s prihodom malo manjim od 11 milijuna kuna, te ergela Višnjica iz Slatine, koju je platio deset milijuna kuna. Tvrtkom upravlja sám Perković, koji s obitelji živi na imanju u okolici Zagreba.

Ciril Zovko iz Kanade uložio je oko 200 milijuna eura u hotelijerstvo i šoping-centre. Vlasnik je zagrebačkih Importanne centra i Importanne galerije. U Hrvatsku je uložio oko 200 milijuna eura u hotelijerstvo i šoping-centre. Zovko je dobio besplatno zemljište u Zagrebu na kojem je sagradio Importanne centar. Počeo ga je graditi tijekom Domovinskog rata, dok je trećina Hrvatske bila okupirana te nekoliko puta granatiran i Zagreb. U to se vrijeme nitko osim njega nije usudio upustiti u takav rizičan poslovni pothvat. Zovko je i vlasnik tvrtke Importanne Resort u Dubrovniku, koja je 2013. imala prihod veći od 74 milijuna kuna i dobit od 11,5 milijuna kuna, a kojom upravlja Dennis Zovko.

Grof Georg Eltz iz Austrije osnivač je Valamar grupe. Najmladi je od devetero djece grofa Jakoba Eltza Vukovarskoga, rođen u Njemačkoj. Kao marketinški stručnjak radio je po Europi i Americi. U Hrvatsku je došao 1994., dobio državljanstvo i u Zagrebu 1996. osnovao podružnicu EPIC-a, jedne od najvećih investicijsko-konzultantskih tvrtki u Srednjoj i Istočnoj Europi. Godinu poslije s Darkom Ostojom, suvlasnikom privatizacijsko-investicijskog Dom fonda, osnovao je EPICInvest, društvo za upravljanje tim fondom, a 2000. kupili su i SN fond od Kaptol banke u vlasništvu Dejana Košutića, unuka Franje Tudmana. Georg Eltz s Ostojom je osnovao Valamar grupu, koja je trenutačno na drugome mjestu po veličini u hrvatskom turizmu, i vlasnik je 6,8 posto dionica te grupacije.

Enver Moralić iz Njemačke među najvećim je ulagačima u Hrvatsku. Rođen u Kotor Varoši, u Zagreb je došao na studij agronomije i nakon diplomiranja kratko radio, a zatim otišao u predstavništvo Kemikalije u Frankfurt. Ondje je osnovao tvrtku Kemokompleks, za trgovinu naftom i naftnim derivatima. Danas u Rusiji posjeduje tvornice i naftna polja, a posao je proširio i na Ukrajinu te neke druge zemlje u toj regiji. Moralić je iz Njemačke poslovao s mnogim državama, ali nikad s bivšom Jugoslavijom. Prvi je novac u Hrvatsku uložio 1994. i kupio Božjakovinu d.d., Kutjevo d.d., s kojim je u posjed dobio i najkvalitetniju zemlju i vinograde u Požeškoj dolini, Đakovačka vina te Poljoprivrednu zadrugu Stari Jankovci. Njegovo bogatstvo procijenjeno je na 400 milijuna eura, a u Hrvatskoj zapošljava 1400 radnika. Njegovim poslovima upravlja sin Maxim, ali Moralić za sebe kaže da je ‘gazda’.

Davor Tudorović iz Australije ulaže u turizam na zadarskom području. Tudorović je 1997. s kanadskim Hrvatom Milanom Šangulinom od Hrvatskog fonda za privatizaciju kupio zadarsku tvrtku Tekstil za 2,5 milijuna njemačkih maraka. Tekstil je postao društvo s ograničenom odgovornošću, njegove je poslove preuzela Tudorovićeva tvrtka Arsenal Holdings, a ubrzo zatim Tudorović je postao i vlasnik biogradske Ilirije d.d., odnosno četiri hotela kapaciteta od tisuću kreveta; tri marine, među kojima marine Kornati s 854 veza; kampa Park Soline; nekretnina u Zadru, od kojih je jedna i Veliki Arsenal; sagradio je trgovački centar Zadar. U 2013. Ilirija d.d. ostvarila je prihod veći od 117 milijuna kuna i neto dobit veću od 18 milijuna.

Franjo Pašalić iz Njemačke opredijelio se za nautički turizam i novac zarađen u Njemačkoj uložio u marine: Frappu u Rogoznici i u Mokošici. Tvrtka Laguna Trade d.o.o., čiji je Pašalić direktor, ostvarila je 2013. prihod nešto manji od 50 milijuna kuna. Pašalić je 2012. dobio 30-godišnju koncesiju za marinu Gruž u Dubrovniku, u koju je namjeravao uložiti 12 milijuna eura, ali potkraj prošle godine sudskom odlukom ostao je bez nje.

Tomislav Antunović iz Njemačke vlasnik je tvrtke Antunović TA d.o.o. Bavi se naftnim biznisom u Njemačkoj, Austriji, SAD-u, Hrvatskoj i BiH. U Zagrebu i Sesvetskom Kraljevcu ima hotele. Njegova tvrtka Antunović TA 2013. ostvarila je prihod veći od 404 milijuna kuna.

Matt Darko Sertić iz SAD-a vlasnik je i osnivač američke tvrtke Applied Ceramics koja je otvorila u Sisku tvornicu za proizvodnju safirnih kristala za potrebe visoke tehnologije, jedinu takvu na europskom tržištu. Prihod te tvrtke u 2013. bio je veći od 28 milijuna kuna, a njome upravlja inženjer Milan Sladojević. Sertić je u rodom Sisku otvorio i Kulinariski institut Kulin.

Josip Hrgetić iz Venezuele uložio je četiri milijuna kuna u centar Green Gold u Zagrebu. Iskustvo bavljenja organizacijom kongresa iz Caracas u Venezueli iskoristio u Hrvatskoj, gdje je u trgovačko-poslovni centar Green Gold u Zagrebu uložio četiri milijuna kuna i otvorio kongresni centar Forum Zagreb. Površina je tog centra 1200 metara četvornih, ima deset dvorana ukupnoga kapaciteta 650 osoba, a najveća prima 375 ljudi. Hrgetić živi na relaciji Zagreb – Caracas, gdje vodi posao u vlastitom kongresnom centru Foro XXI, a poslom u Hrvatskoj upravlja njegova supruga Mara Hrgetić Vitols.

Dr. sc. Rebeka Mesarić Žabčić, viša znanstvena suradnica Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu, koja, između ostalog, proučava mladu generaciju Hrvata u Australiji, prekooceansko iseljeništvo, posebno Australiju i SAD, te Hrvate u europskim zemljama, drži da Hrvatska treba okupiti ekspate poput dr. sc. Davora Pavune, dr. sc. Ivana Đikića, dr. sc. Marina Soljačića, dr. sc. Mirka Kovača… te mnoge druge koji bi svoje znanje, vještine, sposobnosti, ideje i savjete ponudili za dobrobit hrvatske znanosti i gospodarstva i preko kojih bismo se umrežili na svjetskoj razini u svim područjima važnima za nacionalni interes Hrvatske.

Jedan od reprezentativnih primjera povratka ekspata je dr. sc. Tome Antić, ravnatelj Instituta Ruđera Boškovića, koji je bio dijete kad je s obitelji otišao u inozemstvo. U Londonu je Antić diplomirao fiziku, magistrirao ju je na Cambridgeu, a doktorirao na Johns Hopkins Sveučilištu u SAD-u, gdje je bio i na postdoktoratu. Većinu doktorata pripremao je na CERN-u u Švicarskoj, a dio u Baltimoru i u Chicagu. U Hrvatsku se vratio 1997. jer mu je isticala putovnica, a za produžiti je morao je odlučiti vojsku, što je i napravio. Antić kaže da mu je to iskustvo bilo čak i zanimljivo. Poslije vojske dobio je posao na Institutu Ruđera Boškovića u grupi koja je surađivala s CERN-om, četiri godine bio je predstojnik Zavoda za eksperimentalnu fiziku na IRB-u.

Josip Šarić, povratnik iz Kanade, proizvodi i izvozi kemikalije za tretman industrijskih voda. Inženjer kemije, vlasnik je i direktor tvrtke KontrolKem u Zagrebu. Šarić je 1988. osnovao vlastitu tvrtku ControlChem Canada, za proizvodnju kemikalija za tretman industrijskih voda. Video je priliku za novog igrača na regionalnom tržištu i od 1999. posluje iz Zagreba na tržištima Hrvatske, Mađarske, Slovenije, BiH, Srbije i Makedonije. Prihod je 2013. bio 8,5 milijuna kuna.

Dijana Pavković iz Njemačke je direktorica i vlasnica Gastro LP-a d.o.o. Rođena je u Njemačkoj, a 1995. je u Hrvatskoj upisala studij ekonomije. Tijekom studija Pavković je snimila deset singlova, ali nakon diplome odlučila je biti poduzetnica. Vlasnica je i direktorica Gastro LP-a d.o.o. (Gastro Globus) i posljednjih deset godina organizira sajam Dani vjenčanja i razne evenete iz korporativnog sektora. Iako ne žali što se vratila u Hrvatsku, sve češće razmišlja o povratku u Njemačku jer je poticaj za poduzetnike vrlo loš, a nameti i stalne promjene zakona otežavaju normalno poslovanje. Gastro LP posluje pozitivno, 2013. imao je prihod od 4,9 milijuna kuna i ima 15 zaposlenih.

Darko Gojanović iz SAD-a razvija 3D pisače. Nakon 26 godina karijere u američkom Intelu, Darko Gojanović napustio je menadžerski položaj i vratio se na otok Zlarin, gdje je osnovao tvrtku Darko strojevi, u kojoj razvija i proizvodi 3D pisače. Okuplja stručnjake koji će raditi nove i velike razvojne projekte, 3D pisače za ispis automobila i kuća. Dosad je proizveo deset 3D pisača i sve ih prodao po cijeni od 1700 eura.

Milan Mandić iz Kanade sagradio je naselje Novi dvori u Zaprešiću. Vlasnik je građevinske tvrtke Solin Mandić, koja je sagradila stambeno naselje Novi dvori u Zaprešiću vrijedno 35 milijuna eura. Graditi je počeo 2002. i stanove je prodao, ali tvrtka nije preživjela ekonomsku krizu i 2011. završila je u stečaju.

Mate Jujnović iz Novog Zelanda kupio je Promet Makarsku. Vlasnik Prometa Makarska Jujnović je postao 1995., tvrtka posluje pozitivno i 2013. ostvarila je prihod od oko 39 milijun kuna i imala dobit veću od osam milijuna kuna. Jujnović planira uložiti 160 milijuna kuna u gradnju novoga kolodvora i poslovnog centra u Makarskoj te otvoriti sto novih radnih mjesta. Vlasnik je i nekoliko tvrtki na Novom Zelandu i razvija poslovnu suradnju između Hrvatske i te prekooceanske države.

Franko Cetinić iz Australije uložio je pet milijuna australskih dolara u plinski biznis. Korčulanski poduzetnik razvio je u Australiji proizvodnju opreme za plinski biznis. Posao tvrtke Cefrank (što se na engleskom čita kao ‘vidi Franka’) proširio je i na SAD, više europskih država, Kinu. U Blatu na Korčuli otvorio je tvornicu cijevi za plinove pod visokim tlakom, u koju je uložio više od pet milijuna australskih dolara. Posao u Hrvatskoj vodi njegov rođak Velimir Cetinić, ali Cefrank ima blokiran račun i taj je posao propao. Franko Cetinić trenutačno živi u Engleskoj, odakle mu je supruga, i vodi tvrtku koju je ondje osnovao.