Zašto samo rijetke tvrtke primjenjuju monističko upravljanje

Monističkim sustavom uglavnom se koriste inozemni osnivači ili većinski dioničari koji su se na takav ustroj naviknuli u svojoj zemlji te obiteljska dionička, odnosno zatvorena društva. Upravne odbore uvode vodeće osobe iz obitelji ili nekoga zatvorenog kruga koje žele voditi poslovanje društva, ali tako da djeluju u neposrednoj operativi, što ne mogu postići u nadzornom odboru.

Kao jedini član uprave u kompleksnoj tvrtki koja je premašila tisuću zaposlenika, a s vlastitim proizvodima prisutna je na više od 35 tržišta svijeta, osobno sam postao ‘usko grlo’ sustava – odgovara Ivo Usmanić, predsjednik Upravnog odbora JGL-a, na pitanje zašto su odlučili promijeniti upravljački sustav. Naime, smatraju da je monistički model s upravnim odborom umjesto nadzornog i uprave, primjereniji njihovim specifičnostima vezanim za fazu životnog ciklusa društva i strukturu vlasništva, kao i djelatnost i okružje u kojem posluju.

Tu su promjenu pripremali dugo i zato Usmanić vjeruje kako je dobro rješenje za JGL te da će pridonijeti boljoj realizaciji strategije dugoročnog, profitabilnog i održivog rasta tvrtke. Monistički ustroj, za razliku od do tada obveznog dualističkog sustava u kojem su uprava i nadzorni odbor odvojeni, karakterizira zajedničko vođenje poslova i nadzor te funkcionalna odvojenost od operativnog vođenja poslova.

Iako mogućnost uvođenja takvog modela upravljanja u Hrvatskoj postoji od 2008., dosad ga ima, prema podacima Visokoga trgovačkog suda, samo 21 društvo. Od toga su njih 19 dionička društva, jedan sportski d.d. te jedna pravna osoba za koju je upis propisan zakonom. Zašto je tako malo tvrtki prihvatilo novi sustav korporativnog upravljanja?

Prema mojemu mišljenju, to se i pretpostavlja. Očekivalo se da će se monističkim sustavom uglavnom koristiti inozemni osnivači ili većinski dioničari koji su se na takav ustroj naviknuli u svojoj zemlji te obiteljska dionička, odnosno zatvorena društva u kojima vodeće osobe iz obitelji ili nekoga zatvorenog kruga žele voditi poslovanje društva, ali tako da djeluju u neposrednoj operativi, što ne mogu postići u nadzornom odboru. Tu su i posebne situacije složenih sustava (društva kćeri) u kojima je katkad monistički model dobro rješenje. Takvih društava nije previše i to je razlog malog broja društava s monističkim modelom – kaže Darko Tipurić, profesor na Katedri za organizaciju i menadžment Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Monistički je ustroj, kaže Usmanić, prema svojim karakteristikama jednostavniji i transparentniji, a temeljna je vrijednost u funkcionalnoj odvojenosti vođenja i nadzora od operativnog poslovanja.

Glavni motiv prelaska na monistički model bio je stvaranje izravnog utjecaja upravnog odbora i dioničara u donošenju poslovnih odluka. Da budemo plastičniji, očekujemo da ćemo postati brži i efikasniji, a time i konkurentniji. Promjene su velike, unijele su određeni kreativni nemir u sustav, ali vjerujemo da će za zaposlenike biti poticajne i donijeti nam dobre rezultate poslovanja – kaže Usmanić.

U Ini statutarno postoji dualistički model korporativnog upravljanja, s nadzornim odborom i upravom društva. S druge strane, postoji i šest izvršnih direktora, što je, kaže profesor Darko Tipurić, suprotno pozitivnim zakonskim rješenjima u Hrvatskoj. Na to su, dodaje, upozoravali javnost od početka takve prakse, nažalost bez učinaka. Naime, u dualističkom modelu korporativnog upravljanja ne mogu postojati izvršni direktori ni tijelo koje se zove kolegij ili odbor izvršnih direktora. Prema Zakonu o trgovačkim društvima (ZTD), nakon što je uvedena mogućnost uporabe monističkog sustava, naziv izvršni direktor može se upotrebljavati samo u društvima s takvim ustrojem tijela, i to samo za označavanje osoba koje doista imaju takvo svojstvo u smislu onoga što propisuje zakon.

U Ini odgovaraju da imaju dualistički model korporativnog upravljanja koji obuhvaća upravu i nadzorni odbor, no da izvršni direktori nisu članovi nijednog od navedenih tijela te nemaju ovlasti iz ZTD-a koje su propisane za izvršne direktore u monističkom modelu, već su to osobe zadužene za pojedina područja poslovanja i djeluju u skladu s ovlastima i odgovornostima koje im je delegirala Uprava Ine, u skladu s internim propisima društva.

Korporativno upravljanje u skladu je sa zakonom, a usklađenost internih propisa sa ZTD-om potkrijepljena je i pravnim mišljenjem ugledne odvjetničke tvrtke. Način korporativnog upravljanja u skladu je i s ugovorom kojim se reguliraju odnosi većinskih dioničara Ine, Vlade RH i MOL-a te se Inom upravlja u skladu s dogovorom dioničara – kažu u Ini.

U JGL-u su na novi sustav upravljanja prešli s prvim danom 2015. pa su još u fazi uhođavanja, no uvjereni su da će novi model upravljanja donijeti novu kvalitetu u funkcioniranju. Upravni odbor u JGL-u čini pet neizvršnih direktora, uz Usmanića kao predsjednika Upravnog odbora (Zdravko Saršon, Grozdana Božić, Eva Usmanić Capobianco i Marina Pulšić), a tvrtku će zastupati i operativno voditi Odbor izvršnih direktora (Jasmin Huljaj, glavni izvršni direktor, Sanja Vujić Šmaguc, Dražen Jakšić, i Mate Poropat), čiji članovi svoju funkciju zastupanja ostvaruju zajedno.