Cijene goriva liberalizacija donijela v naftašima i državi dodatnih 100 milijuna EUR

Ina je u svome financijskom izvještaju priznala da je podignula maržu na gorivo za 29 posto! Slijedile su je i ostale naftne kompanije. Tako je ključni rezultat liberalizacije cijena goriva podjela 100 milijuna eura, od čega je država u proračun spremila 25 milijuna i bez povišenja trošarina.

Liberalizacija tržišta naftnih derivata u Hrvatskoj nije donijela ništa osim skupljega goriva. Ministarstvo gospodarstva prije godinu dana dopustilo je da naftne kompanije slobodno određuju cijene derivata koje prodaju na svojim benzinskim postajama i od sredine veljače 2014. godine država više ne određuje ta pravila igre. Namjera liberalizacije tržišta, između ostaloga, bila je da tržišna utakmica i kvalitetna konkurencija dovedu do toga da građani i poduzetnici u konačnici plaćaju jeftinije gorivo. Bar je tako bilo službeno proklamirano. No u tih godinu dana cijena nafta na svjetskom tržištu najprije je padala, pa rasla, a dolar je ojačao. U sjeni tih trendova pravog pojeftinjenja nije bilo. Upravo suprotno!

Promatra li se kretanja cijena derivata u Hrvatskoj u posljednjih 12 godina, može se primijetiti da su u vrijeme kada ih je država određivala cijene goriva ‘pratile’ svjetske trendove. Uz odmak od pokoji tjedan. Kada bi cijena nafta na svjetskim tržištima porasla, rasla bi i cijena benzina i dizela u Hrvatskoj, i obrnuto. Bez obzira na to što je takozvano Mediteransko tržište mjerodavno jer je izravno utjecalo na cijenu u Hrvatskoj, što je bilo vidljivo i u tadašnjoj formuli za izračun, kretanje cijena nafta na burzama u Londonu ili New Yorku bilo je dovoljan pokazatelj trenda. No budući da je Vlada odlučila liberalizirati tržište nafte i derivata (i bez obzira na to što neke članice poput Slovenije to nemaju), tržištu je u nadi jače konkurencije prepušteno da određuje konačnu cijenu goriva. Iako su se naftaši i prije toga trebali pridržavati samo maksimalno dopuštene cijene, u počecima liberalizacije mnogi su se nadali da će gorivo uistinu pojeftiniti i da će se naftne kompanije u Hrvatskoj, osim kvalitetom goriva, za svakoga kupca nadmetati i nižom cijenom.

Ipak, spuštanje cijena bilo je prije svega kozmetičke prirode. Kada se cijena nafta na svjetskim tržištima prošle godine prepolovila, govorili su nam da je potrebno oko tri mjeseca da se taj efekt vidi i u Hrvatskoj. Objašnjavali su nam da je potrebno oko 90 dana da se nafta dovede u Hrvatsku, preradi i plasira na postaje. No kada je cijena barela nafta počela rasti, svi su promptno reagirali i podizali sve cijene. U tom slučaju reakcija se nije čekala tri mjeseca, nego tjedan-dva. U posljednjih pet tjedana gorivo u Hrvatskoj neprekidno raste. Litra Eurosupera 95 skuplja je za ukupno 88 lipa, a litra Eurodizela za čak 95 lipa. Dok gorivo u Hrvatskoj poskupljuje, cijena srove nafta u svijetu više-manje stagnira, a prema nekim najavama očekuje se da će polako opet početi padati. Bez obzira na to, najveća posljedica liberalizacije je da su naftne kompanije iskoristile slobodno formiranje cijena kako bi podigle svoje marže i prodavale skuplje gorivo.

Do liberalizacije domaće su cijene goriva pratile stanje na svjetskom tržištu, s malim vremenskim odmakom. Iznimka su bili veliki potresi, kao u ljetu 2008., kad je barel prešao 140 dolara. Danas je razlika u cijeni u odnosu na svjetske burze veća nego ikada.

O čemu ovisi razlika u cijeni srove nafte na svjetskim burzama i dizela u Hrvatskoj? Domaći naftaši i država konstantno spremaju u džep i proračun po jedan dolar od svake litre. Liberalizacija im je omogućila stabilnost prihoda i uz niže globalne cijene.

Kako se dijeli 9,40 kuna od litre Eurosupera 95? PDV i trošarine čine 6,01 kn, domaći naftaši 0,91 kn, a cijena srove nafte 2,48 kn. Kako se dijeli cijena litre Eurodizela od 8,97 kuna? PDV i trošarine čine 5,10 kn, domaći naftaši 1,39 kn, a cijena srove nafte 2,48 kn. Procjena raspodjele naftnoga kolača izrađena je na osnovi aktualnih hrvatskih cijena goriva i srove nafte tipa Brent na Njukorškoj burzi.

No nije naftna industrija u ovom slučaju jedina ‘omastila brk’. Kada je cijena goriva u Hrvatskoj u posljednjem tromjesečju pada, što je loše za državni proračun zbog manjeg prijema od PDV-a, u vladajućim se krugovima razmišljalo da se to kompenzira višim trošarinama. U tom trenutku ministar financija Boris Lalovac govorio je da bi, ako se nastavi trend niskih cijena goriva, državni proračun mogao temeljem ubiranja PDV-a od litre goriva izgubiti oko pola milijarde kuna na godišnjoj razini. No po većanju marži i država je dobila svoj dio. Jednostavnom računom može se izračunati da je 25 posto PDV-a od 766 milijuna kuna oko 191 milijun kuna. Dakle, država je bez uvođenja novih trošarina dobila još 191 milijun na godišnjoj razini više u proračun.

Najnovija anketa makroekonomista pokazala je da je u posljednjem tromjesečju, između ostaloga, porasla potrošnja. A to je pri donijelo tome da bi hrvatsko gospodarstvo prvi put nakon 12 kvartala moglo izaći iz recesije. Svaka kuna koja poduzetniku ostane viša od goriva iskoristila bi se za krpanje gubitaka te možda ulaganje u budućnosti. A i svaka kuna više u kućnom budžetu u nekom bi se trenutku potrošila, što bi opet koristilo poduzetnicima, a što bi u konačnici pokrenulo tromi i godinama zahrdali kotač zvan hrvatsko gospodarstvo.

Ovako, korist imaju samo naftaši i država. Analitičari kažu da je potrošnja porasla u pet posljednjih lanjskih mjeseci, pri čemu je u prosincu promet u trgovini na malo skočio 2,6 posto, najviše od polovice 2013. Zahvaljujući tome, u posljednjem lanjskom tromjesečju maloprodaja je porasla za 2,3 posto na godišnjoj razini. A u posljednjih pet mjeseci 2014. godine cijene goriva su padale. Pogotovo od listopada kada je litra Eurosupera s 10,66 pala na 8,52 kune potkraj siječnja. Spremnik od 50 litara benzina u tom je razdoblju pojeftinio za 107 kuna, a dizela za 100 kuna.

Bilo bi presmiono zaključiti da je niža cijena goriva ključni ‘poguranac’ hrvatskom gospodarstvu iz recesije. Ali svakako je pomogla u rastu potrošnje. U posljednjih pet tjedana, nažalost, trend je suprotan i cijene goriva opet rastu. Do koje će razine ići, teško je prognozirati. Problem preskupoga goriva možda bi se mogao demistificirati kada bi Ministarstvo gospodarstva i dalje računalo ‘mediteransku’ cijenu kao što je to radilo godinama, ali taj bi izračun bio informativan, i ne bi bio obvezujući. Građani i poduzetnici tada bi imali jasnu informaciju preplaćuju li i koliko gorivo na benzinskih postajama. No to matematičko demistificiranje liberalizacije ne odgovara ni naftašima ni državi, pa zato i dalje ostaje javnosti nedostupno.