Nitko u Hrvatskoj ni danas nema relevantan popis imućnijih iseljenih Hrvata i njihovih potomaka koji bi mogli biti investitori, ali s emocijama bi osim novca mogli donijeti i znanje. Pitanje je je li riječ samo o inertnosti ili namjernoj sabotaži potencijala iseljene Hrvatske. Prava je istina da se hrvatski političari plaše ekonomske i političke snage iseljenih Hrvata.
U mjesto pitanja što više od četiri milijuna iseljenih Hrvata može učiniti za Hrvatsku, posebno za gospodarstvo, treba reći što i zašto ne može. Najuspješniji i najpoduzetniji iseljeni Hrvati tvrde da u domovini ne mogu iskoristiti svoj novac, iskustvo i znanje koje su stekli u SAD-u, Kanadi, Australiji, Južnoj Americi, JAR-u i Zapadnoj Europi. Hrvatska nije svjesna ekonomskog, znanstvenog i demografskog potencijala iseljenih Hrvata, niti joj je, zbog ideoloških predusuda prema iseljenicima, do njih stalo.
S druge strane korupcija, birokracija, nesređeni imovinsko-pravni odnosi i stalna promjena zakona te predrasude o iseljenim Hrvatima odbijaju poduzetnike iseljenike.
– Tragično je da nas domovina doživljava fašistima i neobrazovanim primitivcima, a iseljeni Hrvati imaju vrhunske svjetski obrazovane mlade stručnjake: bankare, pravnike, liječnike, industrijalce, inženjere, znanstvenike… – rekao je Ivica Zdunić, vlasnik nekoliko tvrtki koji se ubraja među najimućnije kanadske Hrvate, ali i Kanađane.
Zdunić je pokušao nekoliko puta uložiti novac u Hrvatskoj, ali je prevaren i odustao je. Naglašava da iseljeni Hrvati novac nisu zaradili pretvorbom i privatizacijom nego u tržišnoj utakmici na velikim i konkurentnim tržištima u državama gdje nema varanja i gdje se porez mora platiti kao što se mora i umrijeti.