Izvoz grčke revolucije u EU

Kombinacija proizvođača kaosa slijeva i populističkoga socijalnog pokreta zdesna, sa zajedničkim antieuropskim stajalištima, uz gospodarski kolaps može biti hrvatski put u grčki scenarij.

I Angela Merkel i Europska komisija, dakako, glatko su odrezali i na zemlju spustili i Ciprasa i Varufakisa. Tim odlučnije što su ovi najavili da će 70. obljetnicu pobjede nad Hitlerovom koalicijom 9. svibnja proslaviti na Putinovoj paradi u Moskvi, a ne sa zapadnim saveznicima i od Merkel zatražili 165 milijardi eura odštete za Drugi svjetski rat. Ali time nisu zaustavili izvoz grčke revolucije u EU, što i jest primarni cilj djelovanja Sirize i živopisnog dvojca Cipras-Varufakis. I nisam sigurna da se EU, zarobljen u svojoj političkoj korektnosti, može efikasno oduprijeti tom uvozu bez američke pomoći u odlučivanju. Uostalom, zapadne demokracije formirale su Janisa Varufakisa, potomka poznate grčke komunističke obitelji, koja je nakon poraza grčke komunističke partije postala bogata grčka obitelj. Varufakis se pak već dulje koristi svim mehanizmima i slobodama zapadnih demokracija da bi dezavuirao njihov sustav vrijednosti – donedavno na zapadnim sveučilištima, danas u grčkoj vladi. U otvaranju prostore drukčijima i jest draž zapadnih demokracija, ali i ranjivost kada drukčiji počinju rušiti njihove temelje.

Hrvatska se pokazuje kao sve plodnije tlo za uvoz Sirizine, bez sumnje revolucije koju sponzorira Putin. Naša voditeljica ushićena Varufakisovim ultimatumom nije usamljena, ni u medijskom, ni u političkom prostoru. Zapadne obavještajne službe, prije svega američke, kako se može saznati, sve pažljivije iščitavaju Putinove poruke iz hrvatskih medija. I prate zametke nekih trećih puteva. Ne onih u kojima otpisani političari traže utočište, već onih koji u sebi sadrže revolucionarni zametak i poziv na rušenje europskih vrijednosti.

Lijeva inačica takvih pokreta može se zapaziti u različitim inačicama Occupy Croatije i pratećih mreža, koji kadrovski potječu od Facebook-revolucionara i koji su uz potporu dijela službene politike prije pet godina pokušali zaustaviti hrvatski pristup EU, a danas pokušavaju proizvesti sukob ili kaos. I ne vjerujem da to čine prema instrukcijama Zorana Milanovića ili da ih on kontrolira. No kao ultralijeva i nacionalna opcija oni nemaju izgleda prerasti u političku snagu. Ali to bi možda mogla desna inačica iste revolucionarne ideologije Živi zid, koja također kadrovski potječe iz Facebook-revolucije, ali je okrenuta socijalnom, nije nacionalna i kako se pokazalo na predsjedničkim izborima može privući dosta simpatija birača razočaranih tradicionalnim političkim strankama.

Kombinacija proizvođača kaosa slijeva i populističkoga socijalnog pokreta zdesna, kojima su zajednički antieuropska stajališta, uz gospodarski kolaps može biti hrvatski put u grčki scenarij. I to je jedno od onih pitanja koja iz gospodarske i političke prelaze u sigurnosnu sferu i o kojima bi morali u okviru sigurnosne prevencije i nove sigurnosne strategije ozbiljno razgovarati predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer Zoran Milanović nakon što odmjerite snage na dnevno-političkim doskočicama. Tema je tim važnija što se nalazimo u izbornoj godini. U godini parlamentarnih izbora jako je važno da i nakon njih naš strateški sve osjetljiviji istočni Jadran ostane na zapadnoj strani.